Ne, to nije šala niti vic!

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

 Nakon što je projektna dokumentacija za muzej Apoksiomena gotovo u cijelosti završena, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci Lilian Stošić dosjetila se da bi trebalo preispitati je li predviđena lokacija za smještaj antičke skulpture u Malom Lošinju uopće primjereno odabrana. Ne, to nije šala niti vic koji se na račun poslovično zakašnjelih reakcija riječkih konzervatora prepričava po kuloarima, već živa istina, javlja Novi list.

U dopisu kojim se definiraju posebni uvjeti zaštite vezano uz prenamjenu Palače »Kvarner« u muzej Apoksiomena, crno na bijelo stoji kako s obzirom na važnost eksponata za koji se oformljuje muzej, u riječkom Konzervatorskom odjelu smatraju potrebnim preispitati planiranu lokaciju.

Da je odluku o prenamjeni Palače »Kvarner« u muzej Apoksiomena donijela nekakva skupina ljubitelja antičkih spomenika ili mjesna zajednica Malog Lošinja, možda bi to još i imalo nekakvog smisla, ali kako su odluku donijeli Hrvatsko muzejsko vijeće i Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, a iza svega stao sam ministar kulture Božo Biškupić, postavlja se pitanje čije odluke Konzervatorski odjel u Rijeci ovime opstruira. Pa ne valjda Ministarstva unutar kojega djeluje?

U uvodnom dijelu dopisa, stoji doduše rečenica kako je Konzervatorski odjel suglasan s prenamjenom Palače »Kvarner« u muzej Apoksiomena, ali se odmah u nastavku kaže kako odluku o lokaciji treba preispitati, pri čemu se nudi i alternativna solucija. Po mišljenju Lilian Stošić bilo bi, eto, optimalno da se sada – nakon što je u provedbu natječaja i izradu projektne dokumentacije utrošeno cirka pola milijuna kuna – izvidi bi li možda bilo bolje da se muzej locira u zgradi Pomorske škole!

"S obzirom na važnost eksponata za koji se oformljuje muzej, kao i mjesto njegova pronalaska, smatramo potrebnim preispitati planiranu lokaciju, budući da skulptura koja će postati simbol kulturnog identiteta svoje sredine zaslužuje reprezentativnije izložbeno mjesto, kao što je npr. zgrada Pomorske škole, i sama pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, koje je i svojim izdvojenim položajem u matrici grada i svojim memorijalnim značajem za Mali Lošinj kao pomorsko središte s dugom tradicijom svakako primjerenija lokacija za predmetno kulturno dobro" – stoji u rješenju koje je datirano još 22. 12. 2009. godine, a sadrži i stanovite primjedbe na račun idejnog projekta riječkih arhitekata Saše Randića i Idisa Turata.

Tako se, primjerice, ne prihvaćaju predložene intervencije na krovištu Palače »Kvarner«, jer se – a kako drukčije nego naknadno – uspostavlja i njegova zaštita, iako je natječajnim uvjetima utvrđeno da je »zbog novih prostornih uvjeta, pri rekonstrukciji zgrade dozvoljena potpuno nova organizacija volumena zgrade«.

Rješenje Konzervatorskog odjela sadrži i primjedbe vezane uz tretman antičke skulpture, no uz iskazano mišljenje o pogrešnom odabiru lokacije muzeja, one u ovom trenutku postaju sporedne.

Podsjetimo, odluka o prenamjeni Palače »Kvarner« u muzej donesena je u listopadu 2007. a natječaj u organizaciji UHA-e i grada Malog Lošinja raspisan je godinu kasnije, u listopadu 2008. godine. Dakako, komentar čitavog slučaja potražili smo i u Ministarstvu kulture, zamolivši pojašnjenje ne samo pročelnice Lilian Stiošić, već i mišljenje glavnog konzervatora Miljenka Domijana koji je kao član žirija sudjelovao u natječaju za izradu idejnog rješenja muzeja Apoksiomena, a isto tako i ministra Biškupića. Tijekom jučerašnjeg dana nismo ih uspjeli dobiti, između ostalog zbog službenog odsustva ministra, no glasnogovornica Ministarstva Ivana Krušec najavila je mogućnost da se očituju danas.

Predstavnici Grada Malog Lošinja također su nam ostali nedostupni, pa jedini kometar za sada dolazi od arhitekta Idisa Turata koji nam je, na pitanje je li upoznat s idejama Lilian Stošić, kazao:

– Upoznat sam i nevjerojatno iznenađen! Mi smo u završnoj fazi izrade izvedbenog projekta, a dopis sam primio prije tri dana i iz njega saznao ne samo da se negiraju bitni elementi na natječaju odabranog idejnog rješenja, već se i lokacija muzeja dovodi u pitanje. Na taj način doveden je u pitanje ne samo naš posao koji je već daleko odmakao, već cijela procedura natječaja i prethodnog odabira lokacije muzeja. Iskreno, uopće ne znam što sada napraviti.

Dopis konzervatora datiran još 22. 12. 2009. godine, autori projekta arhitekti Idis Turato i Saša Randić dobili su prije tri dana!