Ima li stručni sud Ministarstva kulture ikakvo značenje, ako ga Konzervatorski odjel kao niža instanca pod kapom istog Ministarstva može derogirati, pita novinarka Novog lista navodeći kako je ministar Božo Biškupić oštro je reagirao na spekulacije o mogućem
prebacivanju Apoksiomena u Zadar.
Prema informacijama koje nam uoči sjednice Hrvatskog vijeća za kulturna dobra neslužbeno prenose izvori bliski Ministarstvu kulture, ministar Božo Biškupić oštro je reagirao na spekulacije o mogućem prebacivanju Apoksiomena u Zadar, te čvrsto stoji na stajalištu da će Mali Lošinj biti njegova konačna destinacija.
Na to upućuje i izjava lošinjskog gradonačelnika Garija Capellija da se o promjeni lokacije na Hrvatskom vijeću za kulturna dobra neće ni raspravljati, već samo o spornim elementima projekta rekonstrukcije Palače Kvarner. To je dobra vijest ne samo za Lošinjane već i za sve ostale, jer uređeno društvo podrazumijeva poštivanje u legalnoj proceduri donesenih odluka, a ne njihovo mijenjanje od danas do sutra, ovisno o afinitetima pojedinaca trenutno pozicioniranih u centrima političke moći i odlučivanja.
No, ako se zadržimo i na samom projektu Muzeja neka se pitanja otvaraju kao dvojbena.
Naime, premda je Konzervatorski odjel po formalnoj proceduri pozvan izdati posebne uvjete zaštite u postupku izdavanja lokacijske dozvole i formalno se ne mora složiti s projektom odabranim na natječaju, problem je sadržan u pitanju je li stručni žiri na natječaju u kojem su također sudjelovali konzervatori pozvan ocjenjivati odnos ponuđenog rješenja spram baštine, je li njegovo mišljenje meritorno i koliko se unedogled može preispitivati.
Na natječaju za idejno rješenje Muzeja Apoksiomena kao predstavnik Ministarstva kulture sudjelovao je glavni konzervator Miljenko Domijan. Kako je njegovo mišljenje da nema ništa sporno u projektu, treba postaviti i pitanje ima li stručni sud nadređene instance ikakvo značenje, ako ga Konzervatorski odjel kao niža instanca pod kapom istog Ministarstva može derogirati. Iz perspektive običnog čovjeka prilično šizofrena izgleda situacija u kojoj kojoj konzervatori tvrde sad ovo, sad ono, a pritom svi djeluju pod istim institucionalnim okvirom.
I što je najgore, to se ne događa sporadično, barem na riječkom teritoriju, već je postalo praksa koja se već tako duboko uvriježila da svakom projektu unaprijed treba pristupiti s debelom rezervom zbog mogućnosti konzervatora da ga unedogled preocjenjuju.
Ovo ima posljedice ne samo u vidu gubitka vremena i živaca, nego i vrlo konkretnih negativnih financijskih efekata, no konzervatore taj aspekt kao da ne zanima.
Kao argument što ga riječki Konzervatorski odjel u svojim post festum reakcijama podastire javnosti, najčešće se čuje da ih »nitko ništa nije pitao« što doslovno može biti i točno, ali opet ne mora značiti da je konzervatorska struka zaobiđena.
Tako i na natječaju za Muzej Apoksiomena prostorno - planske i konzervatorske uvjete za rekonstrukciju Palače Kvarner nije utvrđivao Konzervatorski odjel Rijeka, nego je na poziv Ministarstva kulture programski zadatak i uvjete natječaja utvrdilo Udruženje hrvatskih arhitekata zajedno s Gradom Malom Lošinjom, a sukladno uvjetima u važećoj prostorno planskoj dokumentaciji: Prostornom planu uređenja grada Malog Lošinja, te Provedbeno urbanističkom planu »Centar« Mali Lošinj.
Njima je palača Kvarner valorizirana kao objekt izrazite arhitektonske i ambijentalne vrijednosti, ali nije pojedinačno registrirani spomenik, već dio zaštićene urbanističke cjeline Malog Lošinja, a u stvarnosti je već davno pretrpjela radikalne unutarnje intervencije.
Sve to rezultiralo je stavom da se pri rekonstrukciji zgrade dozvoljava potpuno nova organizacija volumena zgrade, ali uz jasno izražen zahtjev da se sačuva izgled glavnog pročelja. Arhitekti su ovo u cijelosti ispoštovali, ali Konzervatorski odjel Rijeka projekt dovodi u pitanje zbog intervencije na krovu građevine, gdje su predvidjeli ostakljeni belveder – vidikovac, kao i proboj krovišta kapsulom Apoksiomena.
Po njihovu mišljenju tako »invanzivnu intervenciju« ne može se prihvatiti jer spomenuta valorizacija zgrade iz prostorno planske dokumentacije podrazumijeva konzervatorsku zaštitu ne samo pročelja, već i krovišta zgrade.
Nasuprot tome, glavni konzervator Miljenko Domijan istu intervenciju smatra izrazito dobrodošlom, iz čega se može izvući zaključak da cijeli problem počiva u sukobu različitih konzervatorskih pristupa: ortodoksnog i liberalnog. Na, ako iza oba stava stoji struka na koju se stalno pozivamo, kako znati kome vjerovati i tko je od njih meritorniji? I je li zbilja toliko teško osigurati proceduru kroz koju bi se u startu onemogućila takva prepucavanja, pa da se ne mora sazivati arbitražu Hrvatskog vijeća za kulturna dobra kad su projekti praktički pred realizacijom, pita autorica Nela Valerjev Ogurlić.
Lošinj izabran jednoglasno za Apoksiomenov dom
Hrvatsko vijeće za kulturna dobra u čiju nadležnost ulazi rasprava i predlaganje rješenja o prijepornim pitanjima u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara ima predsjednika i 8 članova.
Aktualni predsjednik Vijeća je Zvonko Bojčić, ravnatelj Arheološkog muzeja Osijek, a članovi su: Ferdinand Meder, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda, Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti, Stjepan Ćosić, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića, Vinko Ivić, predsjednik Hrvatskog muzejskog vijeća, te arhitekti Dražen Posavec i Matija Salaj.
U vrijeme kad je donesena odluka o trajnom smještaju Apoksiomena na Malom Lošinju predsjednik Vijeća bio je Ferdinand Meder. On je tada izjavio da Mali Lošinj nudi najbolje uvjete za smještaj Apoksiomena prema pravilima muzeoloških standarda.
Odluka je donesena jednoglasno, 5. listopada 2007. godine, na zajedničkoj sjednici Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskog muzejskog vijeća kojim je predsjedao Vinko Ivić.
Osim Lošinja svoje su kandidature za smještaj Apoksiomena podnijeli Rijeka i Zadar, a Ivić je izjavio kako su sve ponude bile vrlo ozbiljne, ali Lošinj je odabran i zbog ponajbolje razrađenih tehničkih, sigurnosnih, konzervatorskih i muzeoloških uvjeta. Uz spomenute, u korist Lošinja presudila su još dva razloga: princip decentralizacije kulturne baštine i želja da arheološko blago ostane što bliže mjestu pronalaska. Javnost je bila uvjerena da je odluku donijela struka, a ne politika.
Kondža: Projekt Randića i Turata apsolutno podržavam
Uz glavnog konzervatora Miljenka Domijana u ocjenjivačkom sudu sjedili su i drugi ljudi iz struke koji su jednoglasno izabrali projekt Randića i Turata, a da on ni po čemu nije sporan smatra i arhitekt Nenad Kondža koji je u vrijeme raspisa natječaja bio predsjednik Stučnog savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata.
– Pri raspisivanju natječaja posebno smo vodili računa da u ocjenjivački sud uključimo ljude iz konzervatorske struke. Uz glavnog konzervatora Miljenka Domijana u njemu je sudjelovala i arhitektica Dubravka Kisić koja je dugo radila u službi zaštite i u Belgiji je završila jedan od najjačih europskih poslijediplomski studija iz tog područja, a danas je ravnateljica Hrvatskog muzeja arhitekture. Za članove žirija pozvani su i arhitekti Mario Perossa, te Petar Mišković, kao i tada već bivši pročelnik riječkog Konzervatorskog odjela Hrvoje Giacioni – kaže Kondža i dodaje:
– Mislim da je ocjenjivački sud u takvom sastavu apsolutno meritoran ocijeniti odnos prema baštini, a na ovaj način dovoditi u pitanje njegov rad i ponovno ocjenjivati procjene ljudi iz struke u najmanju je ruku nekolegijalno.
Kondža i ističe kako su Randić i Turato u usporedbi s drugim sudionicima natječaja iskazali najbolji odnos prema Palači Kvarner koja njihovim rješenjem samo dobiva na vrijednosti.
– Smisao zaštite nije samo doslovno čuvanje niti ona znači da zaštićeno kulturno dobro ne smije primiti ništa novo, a natječaji upravo i služe propitivanju novih mogućnosti. Da nije tako u palači Uffizi ne bismo imali stakleni lift, niti staklenu piramidu pred Louvreom, a natječaji nam ne bi ni trebali, jer bi umjesto ljudi, po unaprijed utvrđenim parametrima, mogli raditi roboti.
Projekt arhitekata Randića i Turata apsolutno podržavam. Mislim da je odličan i smatram da zajedno s Apoksiomenom ima šansu na Lošinj privući posjetitelje, a sporiti ga zbog luminala kao jednog od autohtonih izraza na cijelom Jadranu potpuno je izvan pameti. Jer, ako ćemo se zadrto držati stajališta da sve moramo doslovno štititi, stvari možemo karikirati do kraja pa se upitati smijemo li u palaču Kvarner uvesti električnu struju i smije li u neku povijesnu luku uploviti suvremena jedrilica – kaže Kondža.
OTKAZ ZBOG APOKSIJA ?
Arhitektica Lillian Stošić više nije pročelnica Konzervatorskog odjela Rijeka. Ministar kulture Božo Biškupić na to je mjesto imenovao profesora likovne kulture Željka Bistrovića.
Iako se nagađa da je Lillian Stošić mjesto pročelnice napustila prije isteka mandata po želji ministra zbog nesporazuma vezanih uz slučaj Muzeja Apoksiomena, iz Ministarstva smo dobili informaciju da je Lillian Stošić podnijela ostavku na vlastiti zahtjev, a razlog je želja da se više posveti znanstvenom radu i da završi započeti poslijediplomski znanstveni studij na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Ima li stručni sud Ministarstva kulture ikakvo značenje, ako ga Konzervatorski odjel kao niža instanca pod kapom istog Ministarstva može derogirati, pita novinarka Novog lista navodeći kako je ministar Božo Biškupić oštro je reagirao na spekulacije o mogućem
prebacivanju Apoksiomena u Zadar.
Svatko ima pravo na zdrav život.