Zahvaljujemo na prijavi komentara administratoru.
Molimo, popunite ovaj obrazac i kliknite 'Pošalji'.
Predmetni komentar
Komentira vjesnik 20-02-2012 10:52,
Još malo o kruzerima
Nedavno je na okruglom stolu održanom u Novinarskom domu u Zagrebu, dr. Hrvoje Carić, stručnjak za tu vrstu turizma, uime svog stručnog tima iz Instituta za turizam u Zagrebu zabezeknutim novinarima i predstavnicima vlasti ravno u lica sasuo rezultat njihova dubinskog istraživanja. Prema njima, Hrvatska na godinu (prema podacima za 2010.) od kruzera uprihodi 53 milijuna eura, ali pri tome zbog ugrožavanja okoliša nastaju troškovi od 338 milijuna eura. Odnosno, svaki na kruzerima zarađeni milijun Hrvatsku stoji sedam milijuna. Najugroženiji je što se toga tiče Dubrovnik koji čini više od 85 posto hrvatskog kruzing-kolača.
Iako su izneseni podaci za dr. Carića izgledali samorazumljivima, on se ipak potrudio iznijeti mnoštvo argumenata koji su i najvećeg skeptika trebali uvjeriti u njihovu utemeljenost.
Najprije, na kruzerima je sve osmišljeno tako da gosti ondje najviše troše pa gradovi u koje pristaju od njih imaju manje koristi nego što se misli. Drugo, u vrhuncu sezone zatrpavaju glavne atrakcije, poput Straduna, čime smanjuju kvalitetu odmora »stacionarnih« gostiju. Treće, kruzeri se u našim lukama sve kraće zadržavaju (navodi da je prosječno zadržavanje kruzera u luci 2009. bilo 1,68 dana). Četvrto, trend je sve većeg broja sve većih kruzera (2009. bilo je 628 brodova s prosječno 1347 putnika). Peto, neka istraživanja u SAD-u i Europskoj uniji pokazala su da veći kruzer u jednom danu emitira sumporovih oksida koliko 2000 automobila i kamiona u godini dana. Šesto, veći kruzer dnevno proizvede oko 100.000 litara crne (fekalne) vode i milijun litara sive vode (tuširanje, bazeni) što sve neizmjerno šteti morskoj flori i fauni te uzrokuje cvjetanje algi. Sedmo, suvremeni premazi za vanjski uronjeni dio trupa kruzera, u kojima dominiraju cink i bakar, u visokoj koncentraciji predstavljaju ozbiljnu opasnost za sve organizme u hranidbenom lancu. Osmo, kruzeri natprosječno često koriste nekvalitetne naftne derivate koji sadrže veće količine sumpora i drugih štetnih spojeva. I deveto, već antologijsko prošlogodišnje upozorenje uglednog svjetskog sociologa i kruzingologa Rossa Kleina, da Hrvatska uistinu ima dobru osnovu za kruzing-turizam, ali da je Dubrovnik već zagušen njima i da se umjesto divovskim brodovima treba okrenuti manjima, luksuznijima, koji donose veću zaradu.
Sagledavajući tragiku svekolikoga aktualnoga dubrovačkoga gospodarskoga trenutaka, zaključio sam da kruzeri skoro da nemaju alternativu i da je u dogledno vrijeme neće ni dobiti. Jer smo se, ne samo u Dubrovniku, doveli na najniže ekonomske grane kad se u cijelosti ovisi o nečemu tercijarnom (hrvatski: trećerazrednom). Formula dr. Carića za rješenje predmetnog problema paradigmatična je za tu vrstu stručnjaka i tu vrstu institucija (Institut za turizam) i glasi: »Kvalitetan sustav upravljanja okolišem i plovidbom«, ma što to značilo. Stoga, nije turizam najgore što nas je snašlo. Gore su zlo znanstvenici i političari koji se njime profesionalno bave. Link Text
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
20-02-2012 10:52,
Nedavno je na okruglom stolu održanom u Novinarskom domu u Zagrebu, dr. Hrvoje Carić, stručnjak za tu vrstu turizma, uime svog stručnog tima iz Instituta za turizam u Zagrebu zabezeknutim novinarima i predstavnicima vlasti ravno u lica sasuo rezultat njihova dubinskog istraživanja. Prema njima, Hrvatska na godinu (prema podacima za 2010.) od kruzera uprihodi 53 milijuna eura, ali pri tome zbog ugrožavanja okoliša nastaju troškovi od 338 milijuna eura. Odnosno, svaki na kruzerima zarađeni milijun Hrvatsku stoji sedam milijuna. Najugroženiji je što se toga tiče Dubrovnik koji čini više od 85 posto hrvatskog kruzing-kolača.
Iako su izneseni podaci za dr. Carića izgledali samorazumljivima, on se ipak potrudio iznijeti mnoštvo argumenata koji su i najvećeg skeptika trebali uvjeriti u njihovu utemeljenost.
Najprije, na kruzerima je sve osmišljeno tako da gosti ondje najviše troše pa gradovi u koje pristaju od njih imaju manje koristi nego što se misli. Drugo, u vrhuncu sezone zatrpavaju glavne atrakcije, poput Straduna, čime smanjuju kvalitetu odmora »stacionarnih« gostiju. Treće, kruzeri se u našim lukama sve kraće zadržavaju (navodi da je prosječno zadržavanje kruzera u luci 2009. bilo 1,68 dana). Četvrto, trend je sve većeg broja sve većih kruzera (2009. bilo je 628 brodova s prosječno 1347 putnika). Peto, neka istraživanja u SAD-u i Europskoj uniji pokazala su da veći kruzer u jednom danu emitira sumporovih oksida koliko 2000 automobila i kamiona u godini dana. Šesto, veći kruzer dnevno proizvede oko 100.000 litara crne (fekalne) vode i milijun litara sive vode (tuširanje, bazeni) što sve neizmjerno šteti morskoj flori i fauni te uzrokuje cvjetanje algi. Sedmo, suvremeni premazi za vanjski uronjeni dio trupa kruzera, u kojima dominiraju cink i bakar, u visokoj koncentraciji predstavljaju ozbiljnu opasnost za sve organizme u hranidbenom lancu. Osmo, kruzeri natprosječno često koriste nekvalitetne naftne derivate koji sadrže veće količine sumpora i drugih štetnih spojeva. I deveto, već antologijsko prošlogodišnje upozorenje uglednog svjetskog sociologa i kruzingologa Rossa Kleina, da Hrvatska uistinu ima dobru osnovu za kruzing-turizam, ali da je Dubrovnik već zagušen njima i da se umjesto divovskim brodovima treba okrenuti manjima, luksuznijima, koji donose veću zaradu.
Sagledavajući tragiku svekolikoga aktualnoga dubrovačkoga gospodarskoga trenutaka, zaključio sam da kruzeri skoro da nemaju alternativu i da je u dogledno vrijeme neće ni dobiti. Jer smo se, ne samo u Dubrovniku, doveli na najniže ekonomske grane kad se u cijelosti ovisi o nečemu tercijarnom (hrvatski: trećerazrednom). Formula dr. Carića za rješenje predmetnog problema paradigmatična je za tu vrstu stručnjaka i tu vrstu institucija (Institut za turizam) i glasi: »Kvalitetan sustav upravljanja okolišem i plovidbom«, ma što to značilo. Stoga, nije turizam najgore što nas je snašlo. Gore su zlo znanstvenici i političari koji se njime profesionalno bave.
Link Text