Turističko-trgovačka tvrtka Jadranka s Malog Lošinja prvo je ovogodišnje polugodište završila s 25,48 milijuna kuna gubitka nakon oporezivanja, što je u odnosu na isto lanjsko razdoblje za 14,3 posto veći gubitak, pokazuju podaci iz polugodišnjeg financijskog izvješća te tvrtke sa Zagrebačke burze, javljaju Business.hr i Vjesnik prenoseći vijest HINA-e
Ukupni su prihodi Jadranke u prvih šest mjeseci ove godine iznosili 93,73 milijuna kuna i bili su za 0,2 posto manji nego u istim mjesecima prošle godine.
Istodobno su zabilježili porast ukupnih rashoda za 2,3 posto, na 118,68 milijuna kuna. U strukturi ukupnih polugodišnjih prihoda najveći je dio, 68,5 posto ili 64,28 milijuna kuna, ostvaren od prodaje u zemlji, što je u odnosu na lanjskih šest mjeseci manje za 3,2 posto.
Pad od 5,3 posto bilježe i sa 20,22 milijuna kuna prihoda od prodaje u inozemstvu, dok su im financijski prihodi porasli 81,6 posto, na 623 tisuće kuna. Kod ukupnih rashoda 55 posto ili 65,18 milijuna kuna odnosilo se na materijalne troškove, koji su u odnosu na lani porasli 2,3 posto, dok su troškovi osoblja od 31,6 milijuna kuna veći za gotovo pet posto. Finacijski rashodi od 2,65 milijuna kuna manji su za 24 posto.
Tvrtka Jadranka podijeljena je 2004. na tri povezane tvrtke - Jadranka hoteli, Jadranka trgovina i Jadranka kampovi. U sklopu hotelsko-turističke djelatnosti (Jadranka hoteli i Jadranka kampovi) je šest hotela, pet autokampova, restorani i drugi ugostiteljski objekti. Ukupni smještajni kapaciteti su oko 3,5 tisuće kreveta, odnosno oko 1,5 tisuća smještajnih jedinica.
radničko dioničarstvo?
Hoće li praksa ipak pobiti krasnu teoriju kako treba promovirati radničko dioničarstvo jer je socijalno opravdanije od grubog kapitalizma? Nažalost, od kada Antolovića nema Jadranka se gubi kao guske u magli. Pravih investicija nema a krediti se troše na tekuće poslovanje. Možda hrvatskom mentalitetu ipak odgovara da firmu vodi "big boss", a ako je tako onda postoji samo jedan put. Tim putem su krenula mnoga hrvatska poduzeća, počinje sa padanjem cijena dionica, otkup od malih dioničara po što nižoj cijeni i ulazak stranog kapitala. Bojim se da ovaj članak neće pokrenuti široku diskusiju tipa one koja se vodi o banalnoj tučnjavi u Artatorama gdje je testosteron kao obično nadigrao zdrav razum. Voljela bih da netko ipak pokrene pitanje (ne)uspješnosti menadžera Jadranke te da napravi stručniju analizu od moje. Naravno ne očekujem da to bude na ovim stranicama. Mali dioničari, ako netko od vas ovo čita, trgnite se.
hmmmm
Sukladno sa takvim rezultatom rada, treba im im takvu plaću isplatit. Ne znaju još hrvati da sa pravima dolaze i obveze, ono obveze nitko ne voli vidjet.
....ne iznenadjuje...
Poslovanje Jadranke dugo je silaznoj putanji. Tome svijedoci najniza moguca kategorizacija jadrankinih hotela, u povijesti. Bolji poznavatelji situacije u toj firmi znaju da se tamo i u vrijeme Antolovica tamo svasta desavalo. Umjesto da su upravu sacinjavali sposobni, direktor je odabirao njemu simpaticne pijanceke i kartaske drugove, koji su ga na koncu i nasljedili na funkciji. Bilo je lako poslovati dok si mogao imati monopol, ali i tome je dosao kraj.... Jadrankina investicija u yachting industriju, samo je jedan korak do cilja, a to je unistavnja firme, naravno u interesu sadasnjih menadzera
dionicarstvo
U Jadranci nema vise niti govora o radnickom dionicarstvu. Gotovo sve dionice su pokupovane, a vjerojatno nitko nije toliko glup da posluje na ovakav nacin kao sto se posluje u Jadranci. Ima iza toga skriveni cilj - preuzimanje vrijednih objekata i zemljista budzasto. Ono sto nazivaju dionicarima radi za male pare i veseli se sto jos ima placu. A jadranka upropastava ne samo svoje poslovanje, nego i ekonomiju cijelog grada. Oni gosti koji dodju kao gosti Jadranke osim ono malo eura koje ostave njima ostave samo svoje smece, nista drugo. vanpansionska potrosnja je bijedna i rezultat ove sezone moci ce se pripisati turistickom neimarstvu jadrankinih kadrova.
analiza poslovanja
Uspjela sam pronaći sposobnog nezavisnog ekonomistu kojemu sam poslala podatke o poslovanju Jadranke. Sve podatke sam skinula sa interneta uključujući i reviziju privatizacije koja je obavljena mjesec-dva prije smrti Antolovića. Rečeno mi je da je privatizacija obavljena u skladu sa tadašnjim zakonskim mogućnostima i da nimalo ne odskače od većine krađa društvene imovine koje je blagoslivljao državni vrh. Nažalost, tranzicija u našoj zemlji je izrodila brojne milijunaše koji su takvim postali samo zato što se u datom trenutku našli na datim pozicijama a bez osnovnih moralnih skrupula. Kako bi jedan naš političar rekao: "Tko je jamio, jamio." S obzirom da novac nikome nije donio sreću neće niti Šoliću niti Lekiću. Jedino boli nepravda što 600 radnika Jadranke živi ispod prosječnog hrvatskog standarda. Sada se ulazi u veliki investicijski ciklus i zaista držim fige da kongresni centar bude prvi korak prema prosperitetu Jadranke a time i cijelog otoka. Gospodin ekonomist pregledavajući rezultate Jadrankinog poslovanja izrazio je čuđenje što se firma uopće "održava na vodi" s obzirom da prosječna cijena smještaja kontinuirano pada od 2002.god. a popunjenost kapaciteta na godišnjoj razini se kreće oko 45%. Mi ovdje znamo da su rupe krpane prodajom nekretnina i zaduživanjem. Zaključak je slijedeći: radnici Jadranke, svaki dan molite Boga da se Šoliću i Lekiću ništa ne dogodi i da se ne probude jedno jutro i odluče prodati svoje udjele u firmi nekom socijalno neosjetljivom tajkunu. Kako Jadranka danas stoji polovica radnika bi završila na cesti. A Šoliću i Lekiću je poruka da se spuste na zemlju i prihvate svoja intelektualna ograničenja te ograničenja u menadžerskom znanju i vještinama te da pronađu čarobnjaka koji će od Jadranke stvoriti profitabilno poduzeće. U Jadranci je trenutno zaposleno samo tridesetak visokoobrazovanih osoba. Pametnome dosta.
Isto sranje drugo pakovanje
Renci kaže da joj je rečeno kako je privatizacija Jadranke obavljena u skladu sa tadašnjim zakonskim mogućnostima i da nimalo ne odskače od većine krađa društvene imovine koje je blagoslivljao državni vrh. Mislim da slučaj Jadranke ipak odskače jer je stvar izvedena mnogo lukavije. Naime, Jadrankini bossovi su osnivanjem poduzeća "Lošinjanka" kojem su mali dioničari prepustili upravljačko pravo na temelju svojih dionica negdašnje upravljanje tvrtkom iz komiteta premjestili u "Lošinjanku". Socijalistički privid da radnici upravljaju poduzećem tada je zamijenjen prividom da upravljaju vlasnici dionica, a ostalo je povijest. Smisao ove lukavštine je u tome da se s jedne strane uprava može hvalisati vlasničkom strukturom, a s druge cijediti profit u vlastite džepove. Dakle, imamo isto sranje, drugo pakovanje.
Isto sranje ...
Zanimljivo je da je gotovo točno godinu dana nakon ovoga članka koji je tada potkurio zanimljivu raspravu, opet pokrenuta rasprava o istoj temi, tj. čudnim putovima privatizacije Jadranke, ovog puta pod radnim naslovom "Tko je jamio?". Dakle, ničeg novog, jer kako Kalimero ovdje gore piše "Isto sranje drugo pakovanje". Vidimo se za godinu dana
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.