Povika protiv malog ribolova

Ovlaštenja za mali obalni ribolov mogu dobiti samo oni koji spadaju u određenu socijalnu kategoriju, oni kojima to najviše treba kao nekakav dodatni prihod, piše B. Šuljić u napisu pod naslovom "Mali ribari ostat će na otocima" u Otočnom Novom listu za studeni 2009.

Posljednjih dana listopada u Jakišnici na otoku Pagu održan je tradicionalni Susret hrvatskih ribara što ga organizira Ceh za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore. Bio je to drugi susret održan u kratko vrijeme na otoku Pagu, a ukupno treći. Prije sedam godina domaćin je bila Novalja, potom Pag i sada Jakišnica, u atraktivnom novom Hotelu »Luna«, smještenom na samoj obali. Od 14 susreta tri na jednom otoku, privilegij kakvog nema ni jedan od ostalih naših otoka. Domaćini ribarima bili su i Krk, Rab, Vis, Kali na Ugljanu, ali svi samo jednom.

Mogao bi netko na osnovu toga pomisliti da je Pag naš najribarskiji otok, ali to nije. Njegova je, u ovom slučaju, prednost što je podijeljen između dviju županija, a jedna od njih je Ličko senjska koja nema puno mora, ribara i ribarskih centara. Ribarskim susretima svake godine domaćin je druga županija, a susretom u Jakišnici zaključen je drugi ciklus. Logično je stoga što je Ličko senjska županija oba susreta održala na Pagu, dok je trećemu domaćin bila Zadarska županija.

U dva radna dana u Jakišnici se često spominjalo dopunski ribolov. Dobro, oni koji inzistiraju na formi reći će da dopunski ribolov ne postoji, da naš Zakon o morskom ribarstvu definira mali ribolov, kojeg neki nazivaju i obiteljskim. U krajnjem slučaju, nevažno je kako ćemo ga nazivati, tko god malo poznaje naše ribarstvo jasno mu je o čemu se radi. Profesionalni ribari rezolutno traže trajnu zabranu malog ribolova, ističući da je to ribolovna kategorija koju ne poznaje europsko zakonodavstvo, a ponajviše se žale što im mali ribari rade nelojalnu konkurenciju. Svoje ulove oni prodaju, često javno, na tržištu iako im zakon to zabranjuje.

Mreže stajačice

Povike protiv malog ribolova nisu ništa novog, njih slušamo od prvog Susreta riba što je održan u Medulinu. Uvijek isto, a malih ribolovaca u nas ima više od 13.000, precizno - 13.500. Profesionalci su se bunili i žalili, a donedavno njihov se broj stalno povećavao. Očekivali su da će ih konačno »dokrajčiti« novi Zakon o morskom ribarstvu, koji je u fazi donošenja, a prilagođen je ribarskoj regulativi Europske unije. Očekivali su, ali nisu dočekali. Umjesto malog u prijedlogu novog zakona našao se tradicionalni ribolov. Ali ipak u znatno smanjenom opsegu.

- U zadnjoj varijanti zakona izmijenili smo prijašnji prijedlog za tradicionalni ribolov i nazvali ga mali obalni ribolov, objašnjava Tonči Božanić, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Tu su uglavnom mreže stajačice, alati što se sada koriste u malom ribolovu. Razlika je što smo to sveli na minimum, predvidjeli smo da ovlaštenja za taj ribolov mogu dobiti samo oni koji spadaju u određenu socijalnu kategoriju, oni kojima to najviše treba kao nekakav dodatni prihod. Uvjet za dobivanje je navršenih 60 godina i prihod od pola proračunske osnovice po člano obitelji, i to samo za one koji već imaju odobrenje za mali ribolov. Dnevni ulov bit će im, kao i dosad, limitiran na pet kilograma, a imali bi mogućnost korištenja 200 metara mreža.

Pitanje je, međutim, kako će taj prijedlog proći u sučeljavanju s europskim pregovaračima, koji na čitav ribolov gledaju kroz jedne naočale, bez obzira na to da li se ribari u Atlatnskom oceanu, Sredozemnom, Egejskom ili Jadranskom moru. Argumenti su naših pregovarača da se treba izboriti za očuvanje tradicionalnih alata, što ih stoljećima koriste ribari s naše obale i otoka, a kakve ne poznaje većina europskih ribolovnih mora. Prijedlog je, također, da se mali ribolov ne briše odjednom, preko noći, nego postupno do kraja 2014. godine.

- To je jako osjetljivo pitanje, izaziva puno polemika, oko toga ima različitih interesa i nije lako donijeti zadovoljavajuće rješenje. Teško je sve uskladiti. U malom ribolovu danas je 13.000 ljudi i ne možeš reći: od sutra se sve prekida, bacaj mreže zauvijek na kopno. Ja razumijem sve želje, na susretima ribara oduvijek se poteže to pitanje, problem se stiče kao jako veliki. Međutim, dosad nitko ništa nije napravio, sad je učinjen značajan pomak, na putu smo prema zadovoljavajućem rješenju, objašnjava Tonči Božanić, ribar iz Komiže na privremenom radu u ministarstvu, u Zagrebu.

Dio civilizacijskog i kulturnog nasljeđa

Tradicionalne alate ne smijemo ukidati, bez obzira na to što ih EU ne poznaje. Oni su dio našeg civilizacijskog i kulturnog nasljeđa. Ovakav stav mogao se čuti prilikom rasprava o prijedlogu novog zakona. Nasuprot takvim razmišljanjima, profesionalni ribari, ponajviše koćari protive se njihovu uvrštavanja u zakon. Posebno ih smeta odredba po kojoj ti tradicionalni, ili mali obalni ribari smiju prodavati svoje ulove. Na jednom od takvih skupova temperamentno je reagirao mr. Miro Kučić, vodeći autoritet u našem ribarstvu, po funkciji predsjednik Udruženja ribarstva i prerade ribe Hrvatske gospodarske komore, a otočanin porijeklom i mjestom stanovanja.

- Jadan je onaj profesionalac koji muku muči s dva starca na otocima, ili dva krivolovca s podvodnom puškom. Tradicionalni alati nisu nikakva prijetnja profesionalnim ribarima, rekao je Kučić na sastanku u Rijeci.

Striktnom primjenom zakonskih ograničenja broj malih ribara drastično bi se smanjio. Neki tvrde, samo na desetak postotaka od sadašnje brojke. Ni mogućnost davanja takvih odobrenja umirovljenim profesionalnim ribarima ne bi trebala brojku značajno povećati. Najviše malih ribara trebalo bi ostati na otocima, posebno na onima manjima, slabije nastanjenima i gospodarski slabo razvijenima. Na nekima od njih, i da hoće, mali ribari neće imati kome prodavati svoje ulove. Pamtim jedan davniji razgovor s malim ribarom s Ilovika.

- Ljeti je dobro, riba se proda. Ali zimi, ulovi se dosta kvalitetne ribe, lijepe škrpine, nemaš kome prodati, a ne možeš sve ni pojesti, žalio se on.

Zna on da ribu ne smije prodavati, ali od nečega treba živjeti, penzija je skromna, ostali prihodi također, piše Branko Šuljić.

OSTAT ĆE IH MALO

Kvarnerski otoci ne oskudijevaju malim ribarima. Prema podacima Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, stanje je sljedeće: Krk - 1. 019 malih ribara, Cres, Lošinj, Unije, Ilovik, Susak, Srakane - 837, Rab - 754 i grad Novalja (dio Paga u sastavu Ličko senjske županije) - 228. Tko će od njih ribariti nakon 2014. godine? Pitanje je teško, odgovor u ovom trenutku nemoguć. Ljudi koji kreiraju novi zakon tvrde: Ostat će ih malo!

Komentari (0)

Komentirajte članak   Ime   Upišite adresu asd • adacta.org (• = @)    Naslov Dostupni znakovi: 14000 Unesi znakove koje vidiš. Ako su nečitljivi, osvježi da se prikažu novi.

Nema komentara