Kraj mukama ovčara na Tramuntani, sjevernom dijelu otoka Cresa, ne nazire se. Naime, već godinama njihova su stada na udaru divljih svinja i jelena lopatara, »importiranih« na otok još polovinom osamdesetih godina s ciljem razvoja lovnog turizma. Oni su s godinama zbog pomanjkanja hrane promijenili svoje prehrambene navike i počeli napadati i jesti tek okoćene janjce.
Zbog toga je prije pet godina donesen i zakon o obveznom izlovu alohtone divljači s otoka, no to nije ni izbliza riješilo problem jer, iako se svake godine izlovi više divljih svinja nego prethodne, ovce i janjci i dalje stradavaju. Problem se proširio na cijelo cresko-lošinjsko otočje i praktično nema dijela gdje nema divljih svinja i gdje bi creska stada bila sigurna, a sada je Tramuntana ponovo mjesto otkud kreću novi problemi po otočno ovčarstvo.
Janjaca je, naime, dodatno manje nego prijašnjih godina, budući da je u vrijeme rasploda netko nepoznat kastrirao ovnove, i to rezanjem testisa ili njihovim umlaćivanjem. Središnje je pitanje da li je taj sadistički čin produkt bolesnog uma, zavjere lovaca protiv ovčara, ili nešto treće.
Predsjednik Mjesnog odbora Beli Valentin Mikičić kaže kako imaju saznanja da je tako šteta nanesena na sedam ovnova, a u njegovom stadu na ovaj divljački način unakažena su dva. Ni nakon nekoliko mjeseci ovčari nemaju saznanja o počiniteljima.
Jordano Vešković, creski lučki kapetan koji se bavi ovčarstvom zajedno s Brunom Toićem, kaže kako su kastriranog ovna našli na jesen, upravo u vrijeme rasploda ovaca:
– Nismo mogli vjerovati kada smo vidjeli da je ovan kastriran. Pozvali smo veterinara i podnijeli prijavu policiji. Kastrirati ovna nije lako i to nije mogao učiniti jedan čovjek, moralo ih je biti barem dvoje. Čuli smo da su nekim ovnovima posao odradili na pola, jer je životinja pobjegla, a to se vidjelo po špagu koji je na jednom ovnu pronađen oko vrata. Teško je reći tko i zašto to čini, činjenica je da, ako se ovnove kastrira – nema janjaca. Kada se ovom pridoda da svakodnevno imamo štete od divljih svinja na janjcima, pitanje je hoćemo li ove godine uopće imati janjaca za osobnu upotrebu.
Kada smo čuli da je na još nekoliko ovnova učinjena kastracija, počelo se nagađati da to netko čini kako bi te ovnove iskoristio za raditi udić, ovčji pršut. Naime, poznato je da je udić najbolji od kastriranog ovna, ali ne znam koliko je to realno, kaže Jordan Vešković.
Veterinar Branimir Curl odbacuje mogućnost da je kastriranje ovih ovnova na Tramuntani dio neke zavjere protiv ovčara i ovčarstva, i kaže kako je prije to učinio neki ovčar, koji je na taj način želio spriječiti druge ovnove da plode njegove ovce, budući da ovčari planiraju rasplod kako bi janjce dobili u planirano vrijeme.
Takva teorija nije prihvatljiva ovčaru Mauru Hrelji, koji kaže da su kastrirani ovnovi u isto vrijeme na cijeloj Tramuntani i da to nema logike, jer ovčari svoje ovce drže na jednom području u ograjcama i ovan s predjela naprimjer Predošćice ne može doći na predio kod Filozića ili neki drugi. On kaže da ne zna mnogo ljudi na otoku obaviti kastraciju i da bi temeljita istraga mogla dati rezultate. Hrelja, koji je prije nekoliko godina iz Rijeke došao na Tramuntanu, kako bi se na otoku svojih predaka bavio ovčarstvom, nedavno je s Tramuntane preselio ovce na drugi dio otoka, jer kaže, na Tramuntani više nema uvjeta za ovčarstvo:
– Naše preseljenje će sigurno obradovati lovce i zagovornike lovnog turizma, odnosno sve one kojima izlov alohtone divljači s otoka nije interes i samo čekaju da tradicionalno ovčarstvo nestane. Zbog divljih svinja i nerješavanja problema alohtone divljači na Tramuntani se ovčarstvom ozbiljno više nije moguće baviti – zaključuje Hrelja.
Da je kastriranje ovnova dio sustavnog plana, mišljenja je dr. sc. Goran Sušić, koji se na Cresu već 30 godina bavi zaštitom supova, a upravo po populaciji supova zna što se događa s otočnim ovčarstvom. Ove godine prvi put je utvrđena smrt supa zbog izgladnjelosti, i to polovinom siječnja, razdoblju u godini kada je za supove inače bilo najmanje problema s hranom. Kastriranje ovnova, kaže dr. Sušić, samo onima koji ne poznaju bit problema i sustavni plan uništavanja otočnog ovčarstva može izgledati slučajno:
– Ustanovljavanje lovišta, potom smanjenje matičnog stada s 12 na nešto tek preko četiri tisuće ovaca, što je započelo još prije 15 godina, potom sustavno i namjerno nečinjenje svega što bi trebalo da se alohtona divljač izlovi, samo su dio dugoročnog plana da se s Cresa eliminira tradicijsko ovčarstvo, a u to se uklapa i najnoviji čin kastriranja ovnova upravo u vrijeme rasploda, što za rezultat ima smanjenje broja janjaca, zaključuje dr. sc. Goran Sušić.
...
Ma meni se to čini kao SF film zašto bi to netko radio pitam se nisu li ekolozi opet sve napuhali a ovčari opet traže laku lovu od odštete ili tako nešto? Ma ne znam idem zuriti u sunce il tako nešto.
Val nasilja na M. Lošinju
Da svakako, ekolozi sve napuhuju pa nam eto sada prijeti nafta iz Italije, a da o drugim stvarima ne govorimo. A ovo na Cresu je pravo barbarstvo pa je društvo za zaštitu životinja podneslo prijavu. Ali val nasilja prema životinjama krenuo je i na Malom Lošinju. Osobno sam vidio starog Pekića kako ničim izazvan kišobranom bjesomučno mlati i bode dvije mačke koje su bezazleno mirovale ispod grma na Škveriću. Zašto Lošinjsko društvo šuti o ovome barbarstvu?
Otoci strave i užasa
Prijava Društva za zaštitu životinja zbog masakra creskih ovnova
Društvo za zaštitu životinja Rijeka, saznavši za masakr ovnova na Tramuntani na otoku Cresu, ovim putem obavještava javnost da će podnijeti prijavu nadležnom organu, temeljem Zakona o zaštiti životinja RH.
Naši rajski otoci (Korčula, Rab, a sada i Cres) postaju mjesta barbara-monstruma koji muče i uništavaju životinje. Volove, supove, a sada i ovnove. Za sada. Opasni počinitelji osim samog mučenja životinja svojim djelovanjem predstavljaju otvorenu prijetnju svakoj zajednici.
Relevantne institucije, osim samog čina kažnjavanja, moraju stati na put tako strašnim pojavama. Podržavamo predsjednika MO Beli, Valentina Miličića, zgroženog takvim sadizmom. Apeliramo na njegovo maksimalno zalaganje oko organizacije mještana.
Ovim nehumanim činom teško se narušava ugled Cresa kao turističko-agrarne destinacije. Umjesto oaze mira i ljepote, Cres ostaje otok strave i užasa. Zato je na odgovornima da hitno riješe ovaj jezivi, mučni i opasni slučaj, piše predsjednica DZŽR-a Zdenka Jolovčan.
nasilje
za Pekića se sprema prijava, a platiti će i sve troškove jer je sirota maca koja nije mogla bježati odvedena kod opremljenijeg veterinara u Zagreb, doduše dva dana kasnije jer je bila skrivena negdje. Veterinar je ustvrdio rentgenom da je imala dva kralješka izbijena i nisu joj radili refleksi donjeg dijela tako da dva dana nije mogla mokriti i nije mogla izbacivati stolicu. Ne mora se opisivati kako se mučila. Lijeka nije bilo, olakšana je i nakon savjetovanja sa veterinarom morala je sirota biti uspavana 330 km dalje od svog vrta gdje je provodila svoje dane. za Pekića bi bilo bolje da ga kazni policija, učiniti će mu uslugu. Eto , to su činjenice tog slučaja.
Nasilje oko nas
Pozdravljam da će biti prijava za Pekića jer strašno je da neko tako muči životinju. A danas u Novom listu je u članak "Psu vezali obruč od debele žice oko vrata, pa ga zapalili" gdje piše;
"Iako smo mislili da smo sve već čuli i vidjeli, na žalost, još uvijek ima situacija za koje ne možemo naći objašnjenje; osim da je zaista riječ o alarmantnoj situaciji u društvu, koja se onda odražava povećanom pojavom nasilja i agresivnosti, kako prema djeci i odraslim ljudima tako i prema životinjama – poručuju iz Udruge prijatelja životinja. Dodaju kako će odlučno inzistirati na otkrivanju počinitelja ovog strašnog djela, te pozivaju građane, ako imaju neka saznanja o ovom psu i osobi koja ga je zlostavljala, da to jave udruzi."
A situacija je alarmantna i na Malom Lošinju jer se truju mačke i ubijaju pa bi to trebalo prijavljivati. Jer dobro kažu u članku da nasilja prema životinjama najčešće prethodi težim slučajevima nasilja prema ljudima i Nitko ne bi trebao ostati ravnodušan na ovakve slučajeve. Danas je to napušten pas, a sutra će žrtva nekog od ovakvih zlostavljača biti nečije dijete, ili slučajni prolaznik. Želimo li živjeti u ovakvom okruženju?
Zlostavljači životinja opasni i za ljude
Trebao si iz članka navesti i ovo, jer je važno:
Nasilno ponašanje prema životinjama već dugo je poznato kao indikator opasne psihopatologije koja se ne odnosi samo na životinje.
– FBI je otkrio kako je okrutnost prema životinjama jedna od značajki koja se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama. Zlostavljanje životinja nije rezultat sporedne mane u osobnosti, nego je puno vjerojatnije simptom dubokog mentalnog poremećaja. Istraživanja u psihologiji i kriminologiji pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome. Mnogi od njih postanu okrutni i prema ljudima,
I još ovo:
svaki slučaj zlostavljanja, zanemarivanja i napuštanja životinja može prijaviti na na brojeve Udruge, 098/165-3045, 032/369-388 ili na mail prijateljizivotinjavk@gmail.co
m.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.