Sklonost autocenzuri

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

placeholder3Nedavno je na ovim stranicama objavljem tekst u kojem sam problematizirala nefunkcioniranje sustava na području zaštite okoliša: bilo je govora o raskoraku između zakonskih mogućnosti da se bespravni graditelji prekršajno i kazneno gone i birokratske zbiljnosti u kojoj se devastatori ne kažnjavaju. I dok je tekst govorio o žalosnom stanju, reakcije na njega ukazale su na jedan od uzroka takvog stanja . . .

Članak je nekoga ponukao da javnost obavijesti o građevinskim radovima izvršenim na pristupnom putu prema naselju Kandiji u uvali Artaturi. Priča je ugledala svjetlo dana kako bi se eko aktiviste prozvalo za neaktivnost, ali je prst prijekora ubrzo usmjeren prema nadležnim službama. One nisu ništa napravile kako bi se doznalo tko je izvršitelj radova, na čijem terenu su radovi napravljeni, da li su radovi napravljeni u skladu sa zakonom itd. Sve u svemu, sram ih bilo.

Da tu ekipu stvarno treba biti stid, to uopće nije upitno, međutim, u ovom slučaju nedostaje jedna bitna karika - ako kod nas nekoga prozovete da nije odradio neki slučaj morate imati dokaz da je administritativnim putem saznao za njega.

Naravno, možemo zamisliti i situaciju u kojoj inspektori i nadležni gradski službenici obilaze teren za koji su zaduženi i prilikom uočavanja novih građevinskih radova pokreću postupak provjere zakonitosti poduzetih zahvata. Međutim, to nije naš slučaj i, uostalom, to vrlo dugo neće postati naš slučaj.

Dakle, tko je podnio prijavu?

I pri tome ne mislim na anonimnu prijavu o kojoj nikada nećete dobiti povratnu informaciju, nego na prijavu s imenom, prezimenom i adresom koja Vam ostavlja mogućnost da predmet neprekidno reanimirate dok za njim glavinjate labirintima birokracije.

Iz diskusije na stranici jedino se može zaključiti kako je Netko uočio da su izvršeni građevinski radovi, te ih, prema nekih svojim kriterijima, okvalificirao kao "devastaciju". Drugi su se, više -manje, složili. Svi su se naljutili. I to je to. Međutim, u operativnom smislu, to ne znači ništa.

Tako odjednom u cijeloj priči više nije najproblematičniji inertan sustav sklon korupciji, nego autocenzuri sklon građanin koji svojim ponašanjem perpetuira takvo stanje.

Stvar je, zapravo, prilično jednostavna: kada uočite problem pobrinite se da osoba koju plaćate da ga rješi stvarno zaradi svoju plaću. A to sigurno nećete postići tako da iz komotne pozicije koju pruža anonimnost zazivate imaginarnog Drugog (eko aktiviste, mjesni odbor, čak i Administratora ove stranice) da umjesto Vas odradi ovaj neugodan posao.