Prevažno ljetno središte hrvatske glazbe

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 

Osorske glazbene večeriKada je prije tri mjeseca stigla vijest o smrti Daniela Marušića, mnogi su se pobojali za budućnost vrijedne manifestacije kojoj je Marušić, proslavljeni redatelj “Malog mista”, bio i otac i majka. No Marušićevo je djelo nastavljeno i Osor je ostao samozatajno, ali prevažno ljetno središte hrvatske glazbe, piše Jutarnji list.

Nismo, na žalost, ovog ljeta bili u Osoru niti izvještavali o Osorskim glazbenim večerima. Ali, znamo da je festival održan, što ove godine već samo po sebi predstavlja vijest. Jer ovogodišnje se Osorske glazbene večeri neće toliko pamtiti kao 34. po redu, koliko kao prve nakon smrti čovjeka koji ih je izmislio, utemeljio i sve te godine neumorno i bespoštedno organizirao i vodio.

Tekst iz drevne pjesmarice

Kada je prije tri mjeseca stigla vijest o smrti Daniela Marušića, mnogi su se pobojali za budućnost vrijedne manifestacije kojoj je Marušić, proslavljeni redatelj “Malog mista”, bio i otac i majka. Marušićevo je djelo nastavljeno i Osor je ostao samozatajno, ali prevažno ljetno središte hrvatske glazbe s 18 koncerata na kojima je publika u osorskoj katedrali mogla čuti i praizvedbe devet skladbi hrvatskih skladatelja, među kojima je “Plač osorski” Berislava Šipuša kojim je festival 20. kolovoza i završio.

Prvi Šipušev oratorij bio je već na simboličkoj razini dostojno odavanje počasti Danielu Marušiću bez kojeg ne bi bio ni nastao. Naime, na Marušićev poticaj Boris Papandopulo je već 1979. skladao “Osorski requiem”, a dvije godine kasnije i “Osorski misterij”, koristeći se istarsko-čakavskim tekstovima znamenite Osorsko-hvarske pjesmarice iz 1533. godine.

U Zagrebu na proljeće

Osorske glazbene večeriNakon smrti Papandopula 1991. Marušić se nije odrekao ideje o trilogiji, jer iz znamenite pjesmarice ostao je još neuglazbljen “Gospin plač”. Prema pričanju Berislava Šipuša, Marušić mu je na kraju prošlogodišnjeg festivala dao u ruke taj tekst i zadatak. Djelo je ostvareno kao 40-minutna cjelina ulančanih brojeva, a sam ga je autor praizveo s s Cantus ansamblom, Komornim zborom Ivan Filipović te solistima Monikom Cerovčec, Martinom Gojčetom Silić, Domagojem Dorotićem i Goranom Jurićem. Pri skladanju, kaže Šipuš, u mislima su mu bili i Papandopulo i Marušić, ali i talijanski skladatelj Luigi Nono, kao veliki umjetnici, ali još više i ljudi.

Skupa s autorom nadamo se zagrebačkoj izvedbi i prilici za doživljaj i prosudbu “Plača osorskog” već na proljeće u sklopu “Pasionske baštine”.