U ljeto 2006. održani su u Malom Lošinju prvi po redu Dani Josipa Kašmana u znak sjećanja na slavnog opernog pjevača rođenog u Malom Lošinju 1850. godine.
Dani posvećenu "kralju baritona" održavat će se ubuduće svake godine.
Josip Kašman rođen je u Malom Lošinju 14. srpnja 1850. kao najmlađi od
14 djece od oca Josipa (1800. – 1857.), učitelja, podrijetlom Austrijanca, i
majke Eugenije (1807.-1888.), rođene Ivančić, iz stare malološinjske obitelji. Njegov
pjevački talent zarana je uočio orguljaš malološinjske župne crkve te obitelji
preporučio glazbeno školovanje Josipovog izuzetnoga glasa.
Prema majčinoj želji trebao je studirati pravo, no uz pomoć starijeg
brata Venancija, pravnika koji se i sam bavio glazbom, mladi Josip ipak odlazi
na studij pjevanja u Udine. Ostaje nejasno da li je
glazbeno školovanje završio na Konzervatoriju u Milanu ili negdje drugdje, no
zna se da je upravo u Milanu započeo svoju kazališnu karijeru i to u opernoj
družini G. B. Andreazza.
S tom će opernom družinom 1869. godine nastupati i u Zagrebu, gdje
upoznaje Ivana pl. Zajca, slavnog skladatelja koji će već sljedeće 1870. godine postati
ravnateljem i dirigentom prve stalne hrvatske opere. Mladi Kašman je uz tenora
Frana Gerbića i mezzosopranisticu Matildu Lesić predstavljao stup repertoara
Zajčeve Opere na Markovom trgu, ostvarivši do 1875. čak 270 nastupa, od kojih
je najpoznatiji onaj 2. listopada 1870. kada pjeva naslovnu ulogu u Zajčevoj
operi „Mislav“.
U Italiju odlazi 1875. godine gdje će spletom političkih okolnosti i
ostati. Kako se zbog rata u Bosni i Hercegovini nije htio odazvati vojnoj
službi, austrijske vlasti proglasile su ga vojnim dezerterom i u odsutstvu
osudile na smrt. Svoju domovinu neće vidjeti sve do 1909. kada je konačno
amnestiran. Iste je godine gostovao u Zagrebu kao cijenjen i slavljen
umjetnik. Premda je nastupio samo tri večeri, izazvao je ovacije oduševljene publike i panegirike
očarane kritike.
Ne mogavši se vratiti u domovinu, postaje građaninom novouspostavljene
Kraljevine Italije i započinje sjajnu pjevačku karijeru, nastupajući s velikim
uspjehom po čitavoj Italiji. Gotovo
preko noći postaje pjevačkom zvijezdom i najtraženijim baritonom svoga vremena.
1883. godine sudjeluje na inauguraciji nove Metropolitan opere u New Yorku nastupajući
tijekom te prve operne sezone u čak 8 opera međusobno vrlo
različitih majstora (Verdi, Bellini, Wagner, Mozart, Gounod, Thomas,
Meyerbeer). U Metropolitan operi
nastupao je još i u sezoni 1895./1896. interpretirajući uglavnom Wagnerove
likove u kojima se afirmirao u samom Bayreuthu par godina ranije (1894.-1896.),
nastupajući na svečanim "Wagnerovim igrama".
Uz sjajan glas i dramski nastup, odlikovao ga je vrlo širok repertoar, a tečno je govorio 7 jezika. Nastupao u svim velikim opernim kućama, a Alberto
Franchetti za njega skladao ulogu u operi „Cristoforo Colombo“ koja je nastala
povodom 400. obljetnica otkrića Amerike.
Prva desetljeća 20. stoljeća provodi pretežno u Italiji, nastupa u
Milanu, Palermu, Napulju i Rimu. Zadnje godine pjevačke karijere posvetio je
isključivo komičnoj operi, nastupajući uglavnom na koncertnim izvedbama.
Potpuno se povlači sa scene tek 1922. u 72. godini života. Postaje profesorom
na Konzervatoriju u Rimu, gdje i umire 11. 2. 1925.
Josip Kašman ostat će zapamćen kao jedan od najistaknutijih pjevača svog
doba, osobito u talijanskom belkantističkom repertoaru. Glas "kralja
baritona" ostao je zabilježen na gramofonskom izdanju „Stars of La Scala 1890-1900“.
Kada je, poslije 30 godina izbivanja, posjetio svoj rodni Mali Lošinj,
tom je prigodom napisao: „Koliko li radosti, koje li duševno uzbuđenje sam
proživio ovih dana! Vidio sam opet moju milu domovinu i sve što mi je ostalo od
moje obitelji u Malom Lošinju, sve do moje osamdesetogodišnje sestre. Samo moju
ubogu majku i još mnogo dragih i milih morao sam potražiti na groblju. Ali
bolje se i kasno vratiti nego nikada.“.
Njegovi su mu sumještani u rodnom gradu podigli spomen-bistu, a jedna
ulica u blizini malološinjske župne crkve nosi njegovo ime. U čast i na spomen
velikog malološinjskog pjevača, ime Josipa Kašmana nose malološinjska Osnovna
glazbena škola kao i Puhački orkestar.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.