Građanska inicijativa Volim Lošinj, Mali Lošinj - Festival hrvatske glazbe ili komercijalni festival?

Festival hrvatske glazbe ili komercijalni festival?


Četvrtak, 11 Lipanj 2009

Pod skupnim naslovom Jedan festival - dvije skupštine Otočki vjesnik za siječanj-veljaču 1994. objavio je izvješća sa dviju skupština Osorskih glazbenih večeri na kojima se odvijala borba oko pravnog statusa, vodstva i koncepcije tog festivala. Izvjestiteljica je bila Bojana Genov.

Sa skupštine održane 18. siječnja 1994. izvijestila je pod naslovom Porazni rezultati diletantizma i voluntarizma i podnaslovom OGV otete nadzoru i stručnom vodstvu muzikologa:

osorske glazbene večeri Iz Zagreba je 11. siječnja, sa znakom i zaglavljem Osorskih glazbenih večeri upućen poziv članovima Skupštine OGV da prisustvuju Skupštini zakazanoj za 18. siječnja 1994. godine u Zagrebu.

Istovremeno je sličan poziv, grafički malo slabije uređen, upućen iz Lošinja kojim je za 29. siječnja sazvana također Skupština. Ovaj je poziv upućen dijelom istim, a dijelom drugim ljudima, članovima tijela koje se također zove Skupština OGV.

Izazvalo je to nedoumicu primatelja poziva, a također i šire javnosti već uzburkane vijestima oko prepiske između gospodina Danijela Marušića, utemeljitelja i dugogodišnjeg direktora OGV i predstavnika lokalnih vlasti, nedoumicu koju nimalo nije ublažio nepotpuni odgovor dat na pitanje postavljeno u Županijskoj skupštini o tome što se zbiva s OGV. Ove nedoumice, kao i govorkanja koja se odnose na zbivanja oko OGV potakla su i prisustvo izvjestitelja Otočkog vjesnika na Skupštini OGV održanoj u Zagrebu u prostorijama Društva hrvatskih skladatelja.

Skupštini je prisustvovalo tridesetak članova, mahom uglednih imena iz javnog i kulturnog života Hrvatske, od toga deset članova iz Lošinja i Osora, među kojima i don Andrija Depikolozvane, predstavnik Biskupskog ordinarijata krčke biskupije. Pročitana su, uz isprike zbog nedolaska i uz potpunu podršku programu i umjetničkom vodstvu, imena dvadesetak odsutnih članova Skupštine i suradnika te sponzora OGV. Nakon pozdrava predsjedatelja Skupštine, prof. Tomislava Gospodnetića i usvajanja dnevnog reda, uvodni govor održao je Danijel Marušić, koji prenosimo u cijelosti.

U situaciji kad je pučistički i krivotvorenjem otet festival nema mjesta sentimentu niti lažnoj eleganciji već treba pozvati policiju

Gospodin Marušić je također prisutnima predočio kopiju rješenja o registraciji OGV, te priloženi zapisnik sa skupa nazvanog osnivačkom skupštinom OGV održanog 12. prosinca 1992. i na toj "Skupštini" usvojeni Statut OGV, što je izazvalo opću konsternaciju i burnu raspravu. Naime, u zapisniku sa "osnivačke skupštine" od 12. 12. '92., glazbenog festivala koji se sa velikim uspjehom i odjekom u svjetskoj glazbenoj javnosti održava već sedamnaest godina, kao osnivači su navedeni i falsificiranim potpisima potpisani i trojica članova Skupštine Danijel Marušić, Roberto Polonio i Ivo Duplančić. Oni naime tvrde da nedvojbeno tom skupu nisu prisustvovali i da se na navedene dokumente nisu potpisali.

Od deset zakonom propisanih potpisa, potrebnih da se neka organizacija uvede u registar društvenih organizacij a (a koje bi vrijedilo poimence navesti da je Otočki vjesnik samo malo više žuto orijentiran), tri potpisa nisu valjana.

Izazvalo je to burnu raspravu o razlozima i načinu otimanja OGV nadzoru i od stručnog vodstva muzikologa, te o putu kako da se učenjena šteta popravi. Na ovo izlaganje reagirao je prof. Vlado Marković tvrdnjom da je pitanje OGV kulturološko pitanje, te da ovaj ugledni festival nije zamišljen za zadovoljavanje potreba osorskih vikendaša niti kao komercijalni festival u sklopu turizma, te da na svaki način treba zaštititi njegov umjetnički dignitet i prvotni koncept.

Don Andre Depikolozvane je iznio stav Krčke biskupije da je od svega najvažnije pitanje legitimiteta skupština održanih u prosincu '92. i svibnju '93. na kojoj je došlo do smjene umjetničkog vodstva festivala. Iznio je da predstavnici biskupije, kao članovi Skupštine OGV nisu niti konzultirani niti pozvani na navedene skupove kojima se osporava legitimnost, te da shodno tomu smatra važećim samo statut od 10. kolovoza 1988. i sve one posljedice koje su proizašle iz postupanja po tom statutu.

Prof. Tomislav Gospodnetić je naglasio da se radi velikim dijelom o potenciranju otočke ksenofobije, te da treba ipak otići na skupštinu, mada nelegalnu, zakazanu za 29. siječnja i većini koja nije upućena u zakulisna zbivanja objasniti da festival ovog značaja i umjetničke razine nije moguće realizirati u kulturnoj izolaciji. Ovo što se zbilo prošle godine sramota je za OGV i za one koji su to izveli i time kulturnu manifestaciju visokih umjetničkih dometa spustili na tezgarenje.

osorske glazbene večeri Pero Gotovac je temperamentno reagirao tvrdnjom da u ovakvoj situaciji u kojoj je pučistički i krivotvorenjem otet festival nema mjesta sentimentu niti lažnoj eleganciji već da treba pozvati policiju. Davor Zorović, je istaknuo da ovom skupu nije prisutno mnogo časnih ljudi s otoka koji bi se kao jedan složili oko podrške OGV kakve su bile i kakve ova skupština zagovara, te da treba naći način da se sve izrečeno prezentira tim časnim ljudima od kojih će mnogi biti na skupštini 29. siječnja.

Violončelist Goran Končar je rekao da je diskusija oko legaliteta sasvim bespredmetna, pa ako i postoji rupa u dosadašnjem pravnom statusu OGV koja je nekome omogućila ovakovo ponašanje, svakako je najvjerodostojnija registracija OGV sadržana u programu, kritikama i knjigama tokom proteklih sedamnaest godina.

Vrlo emotivno govorio je prof. Mate Ljubić o desetak godina koje je proveo na otoku došavši '72 kao svojevrsni prognanik i o narastanju OGV od samih početaka kad je pomagao nositi drvene klupe iz škole pa do svjetski glasovitog i renomiranog festivala. Upozorio je prisutne da ne padnu u zamku da vjeruju kako domaći živalj nastoji otjerati one koji dolaze nešto učiniti, jer je baš taj domaći svijet OGV doživljavao kao veliku čast i ponos. Ako ima netko tko stvara fikciju o sukobljenosti domaćih i pridošlica, to su pojedinci koji to koriste kao manifestaciju osobne moći, te da je konačno vrijeme da se politikanstvo otjera od kulture.

Prof. Ljubić je, kao dugogodišnji tajnik SlZ-a za kulturu u okviru čije organizacione strukture su OGV djelovale, pomogao rasvijetliti pravnu stranu problema. Istakao je da je u okviru sistema u kojem smo živjeli bilo moguće da jedna organizacija djeluje i bez registracije (takav je bio i Savez komunista), a da su pojedinci iskoristili priliku za osobnu promociju u trenutku kada je trebalo pravnu formu prilagoditi novom pravnom sistemu, te bez legalnih organa i prijevarom prisvojili OGV.

Vrijeme je da se politikantstvo otjera od kulture

Prof. Kruno Seletković je osudio voluntarizam i dilentatizam koji su doveli do poraznog rezultata kao što su prošlogodišnje OGV, te predložio da se zatraži očitovanje Ministarstva kulture o tom pitanju, a da se OGV transformiraju u ustanovu zbog nacionalnog značaja.

Dr Ennio Stipčević, muzikolog, ponudio je stranice časopisa Matice hrvatske Vijenac, čiji je glazbeni urednik, za raspravu oko umjetničkog vodstva i interesa struke, a podupro raspletanje pravne zbrke oko pravnog statusa OGV.

Skupština je, uz stalno prisutnu zapanjenost da se uopće mora razgovarati o već apsolviranim temama kao što su značaj OGV za nacionalnu kulturu (pala je i primjedba da Dubrovčani nisu nikada pokušali zatvoriti Igre medu zidine svoga grada) i stupanj stručnosti potreban da se OGV vode, donijela zaključke o podizanju tužbe protiv zapisničara sa fingirane skupštine od 12. prosinca 1992. i potpisnika rješenja o registraciji OGV. Uskraćeno je povjerenje umjetničkom vodstvu Dalibora Paulika, vlasnika Poduzeća za intelektualne usluge i trgovinu u glazbeno scenskoj djelatnosti - umjetničkog direktora prošlogodišnjih OGV.

Izabrani su organi upravljanja te stručna tijela koja će raditi na realizaciji idućih, XIX. OGV.

Prihvaćen je program XIX. OGV od trinaest koncerata uz informaciju Danijela Marušića da su osigurana sredstva za polovinu predviđenih troškova. Prihvaćena je i inicijativa za osnivanje Odbora za obnovu grada Osora.

Priče bez temelja u činjenicama

osorske glazbene večeri U maloj otočkoj sredini su se tokom posljednje godine zbog nepoznavanje zbivanja oko OGV i zbog iznenadne smjene direktora i umjetničkog vodstva festivala širile raznorazne pričice kojima se te smjene nastojalo objasniti.

Između ostaloga cirkulirala je priča kako je samovoljom direktora koji je bez konzultacije sa predstavnicima Crkve nabavio i ugradio nova sjedala u osorskoj prvostolnici grubo narušen izvorni stil u katedrali, te da je zbog toga onemogućena dalja suradnja takvog vodstva OGV i Crkve.

Don Andre Depikolozvane opovrgao je postojanje ikakvog sukoba te izjavio da su svim radovima i nabavkama prethodili vrlo opsežni dogovori i da su radovi izvršeni uz punu saglasnost predstavnika Crkve, te da su temeljem pismenog dogovora nova sjedala postala vlasništvom Crkve.

Također se širila priča da su skulpture koje ukrašavaju Osor i čijom postavom se organizator OGV diči, samo teret OGV jer se protiv OGV vodi čitav niz sudskih sporova zbog nelegalnog prisvajanja bez privole vlasnika autorskih prava. Za ovu priču također nema nikakvog temelja u činjenicama, o čemu svjedoči uredna dokumentacija OGV i nepostojanje ijednog spora o vlasništvu skulptura.

Pričalo se također da je pravi razlog smjene direktora nemogućnost suradnje između gospođe Nene Nosalj i gospodina Danijela Marušića, koji su prilikom organizacije OGV proteklih godina imali niz neslaganja oko pojedinih rješenja. Gospodin Danijel Marušić otklonio je svaku mogućnost bilo kakvog sukoba sa prošlogodišnjom direktoricom OGV iz jednostavnog razloga što gospođa Nosalj nikada nije imala nikakvog udjela u organizaciji OGV.

Izvješće Danijela Marušića o radu OGV od XVII. festivala 1992. do podnošenja izvješća objavljeno je pod naslovom Potrebna je dobra volja i znanje, a ne mješavina neznanja i zlih namjera

Neobičan povod skupio nas je - vas s naših otoka Cresa i Lošinja i nas iz Zagreba, a zapravo doslovce iz svih krajeva naše Hrvatske - pod krov Hrvatskog društva skladatelja zbog jednog glazbenog festivala osnovanog mračne 1976. godine koji je u samom svom začetku, ili preciznije rečeno samo zbog hrvatske kulture i osnovan u "malom vječnom gradiću Osoru". Ne mogu bez ponosa na dokaz naše urođene upornosti i ustrajnosti ne istaknuti ono što smo se usudili te, po ozračju i kulturnom i političko - nacionalnom, sumorne i tragične 1976. tiskati kao credo u Programu OGV pa i sve do prošlog festivala, kada je "nova garnitura" iskoristila priliku" izbaciti ono što nas je od sama početka označilo onim što jesmo i što želimo biti:

Citat na hrvatskom i engleskom jeziku: "Osorske glazbene večeri prije svega su okrenute hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Želja nam je da se upravo na pozadini naše bujne povijesti, koju Osor čuva u svom okrilju, naša glazba otkrije u svoj svojoj punoći. Da bi to bilo moguće, potrebno je dakako da tu našu glazbu prati i ona "glazba Svijeta" koja je manje ili više jasno određivala karakter cjelokupne glazbene povijesti. No, komentari za skladbe koje ćete slušati na Osorskim glazbenim večerima ograničit će se prije svega na skladbe domaćih autora jer smo sigurni da najveći dio posjetitelja Osorskih glazbenih večeri te skladbe susreće prvi put. Želja nam je prije svega da ti posjetitelji te naše skladatelje što duže zadrže u svojoj svijesti."

Svima nama, vjerujem, bilo bi dovoljno samo ovo podsjećanje na sve ono što smo uspjeli načiniti u 17 godišta kada smo, ne baš po bonaci, vodili našu festivalsku korablju i njime našu hrvatsku ideju. Za one koji su manje upoznati s profilom i dostignućima potrebno je iznijeti neke činjenice:

Festivali bili su posvećeni živućim skladateljima, Borisu Papandopulu, Stjepanu Šuleku i Ivanu Brkanoviću, ne tako davno preminulim Jakovu Gotovcu i Božidaru Kuncu, skladateljima "iz baštine" skladateljskoj obitelji Sorkočević, Ivanu Mani Jarnoviću te otkrićima muzikološkog kruga vezanog uz OGV, ovoga puta Stanka Tuksara i Ennia Stipčevića, Mihovilu Stratiku i hrvatskom glazbenom baroku.

Ostala godišta festivala obilovala su praizvedbama posebno naručenih skladbi za naš festival ili muzikološkim otkrićima iz hrvatske glazbene baštine.

Uz sve ovo, da bismo ostavili i materijalna traga za sobom, tiskali smo, ne smetnite s uma, kao prvi hrvatski festival - gramofonske ploče sa skladbama koje su se izvodile na festivalu. Da kuriozum bude veći prva naša ploča s djelima hrvatskih skladatelja tiskana je prije održavanja prvoga festivala. Mislim da je to zaista unikum i u svjetskoj festivalskoj praksi.

Iz istih razloga održali smo i 8. međunarodnih simpozija na teme Stjepan Šulek, Ivan Brkanović, Božidar Kunc, Jakov Gotovac, skladateljska obitelj Sorkočević, Ivan Mane Jarnović, Mihovil Stratik i Hrvatski glazbeni barok.

I vezano uz glazbu, da obogatimo i vizuelno naš festivalski gradić osnovasmo i Perivoj skulptura kiparstvo i glazba s djelima Ivana Meštrovića, Frana Kršinića, Vanje Radauša, Tome Rosandića i Marije Ujević. Sve u svemu 13 skulptura u bronci. Nemojmo biti skromni, to je pothvat ne samo u nacionalnim razmjerima.

Postavili smo stilsku rasvjetu i osvjetlili sav Osor i reflektorima poentirali sve značajne kulturno - povijesne spomenike, načinili bakrene ploče na hrvatskom i engleskom jeziku s natuknicama o povijesti Osora, pomagali i usmjeravali obnovu bivše prvostolnice Uznesenja Marijina, organizirali restauriranje 9 slika iz te iste crkve, i još bezbroj sitnica i krupnica u Osoru... jednom riječju sve što je u Osoru načinjeno u kulturi, ali i na onim područjima kojima se morao baviti netko drugi. Ako je Osor doživio stanovitu renesansu zasluga je to OGV.

Da li ste u stanju zamisliti Osor bez svega ovoga? Na što bi sličio?! "Iza spuštenih trepavica" bio bi simbol napuštene i zaboravljene stare slave, slika nemara i nebrige, jada i nevolje, još jedna hrvatska rana.

Čemu je bio potreban ovaj uvod?

Da bismo ono što smo radili 17 godina suprotstavili onome što su prošle godine radili oni što neće festival hrvatske glazbe već hoće tzv. komercijalni festival.

"Igra" je započela 1992. na sastanku Turističke zajednice uz prisutnost Dragana Balije i tvrdnju da sam ukrao devet slika iz katedrale, da sam svojevoljno skinuo ploče s poviješću Osora i odnio ih u Zagreb, da treba redefinirati naš festival itd. Rušenje je moralo početi od nečega. I počelo je - od mene. Zar je moguće da jedan predsjednik Izvršnoga vijeća a kasnije načelnik ne zna da iz jedne crkve na njegovu području ne manjka 9 slika od kojih je jedna dimenzija 450x230 cm i da dopušta da zapisnik s tog sastanka kruži po čitavoj Hrvatskoj, ili da podržava osudu skidanja bakrenih ploča, njihovu restauraciju i brisanje imena Jugoslavije iz teksta "Osor je 1943. pripojen matici Hrvatskoj i Jugoslaviji". A spomenute slike nisu ukradene nego rese crkvu, a njihova restauracija stoji 75.004 DEM. Prilažem izvješće i potvrdu što ga je Zavod za restauriranje umjetnina uputio Ministarstvu kulture i prosvjete i meni.

Na nekoliko sastanaka OGV tražili smo da me gospoda obrane od gnjusnih laži, ali je dvojac Hofman - Balija s kormilarom, to neprestano izbjegavao. Naravno, to im je služilo za ono što su spremali. A spremali su FALSIFICIRANO SAZIVANJE GODIŠNJE SKUPŠTINE SA FALSIFICIRANIM POTPISOM PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE OGV ANTONA ŽUKLIĆA.

Sazvana je nelegalna skupština OGV na koju nisu pozvani ni njen direktor ni predstavnici Crkve monsignor Walter Župan, don Dinko Deželić i don Andrija Depikolozvane kao ni svi članovi Skupštine OGV iz Zagreba.

Na toj toj samozvanoj skupštini iznesen je neistinit podatak da sam ja obavješten i da je ne želim voditi festival jer sam prezauzet.

Na prošlogodišnjem festivalu, XVIII. bilo je samo 6 koncerata od toga samo 4 u Osoru. Ako taj podatak usporedimo sa festivalom održanim 1991. u jeku najtežega rata u Hrvatskoj na kojem je bilo 12 koncerata sa 9 hrvatskih praizvedbi onda sve biva kristalno j asno. Jer nije riječ o tome da "nema novaca", novaca nikada nije bilo dovoljno osim na samomu početku kada me drug jugočuvar srpski pandur Stipe Šuvar optužio da me financira CIA. Potrebna je dobra volja i znanje, a ne mješavina neznanja i zlih namjera.

Ovo su samo osnovne natuknice događaja koji su nas skupili u Društvu hrvatskih skladatelja. Gospodi načelniku i donačelniku Draganu Baliji i Mariju Hofmanu uputio sam opširno pismo 2. kolovoza 1993. pa ga mogu ako želite pročitati. Bitno je ono što želimo - a to će biti najjasnije iz prijedloga programa za XIX. i XX. osorske glazbene večeri.

O skupštini održanoj 29. siječnja u Osoru, Bojana Genov je izvijestila pod naslovom Skupština osporila vlastiti legitimitet, te podnaslovom kojim je citirala riječi don Valtera Župana Za legitimitet nije potrebno da svi prisustvuju, ali nužno je da svi budu pozvani

Pozivu na Skupštinu OGV u Osoru 29. siječnja odazvalo se trinaestero pozvanih članova, te šest gostiju. Za razliku od zagrebačkog skupa, kojemu su prisustvovala lošinjskoj javnosti relativno nepoznata imena iz glazbenog života Hrvatske, ovom su skupu prisustvovali mahom lošinjski privrednici i političari, te don Valter Župan, generalni vikar Krčke biskupije i don Dinko Deželić.

osorske glazbene večeri Uvodno izlaganje održao je Kresencio Lekić, kao, po vlastitim riječima, jedan od ljudi koji su od 79. bili prisutni svakoj skupštini i sastanku OGV, te na realizaciji OGV puno radili. Obrazložio je prisutnima mišljenje da je sve prisutne Danijel Marušić ocrnio prijetnjom sudskim sporom, te objasnio kako je do toga uopće došlo. OGV su 1990. god brisane iz registra društvenih organizacija, jer direktor Danijel Marušić nije učinio što je trebao, tj. odnio svu potrebnu dokumentaciju u općinu. Tako su OGV ostale neregistrirane, a ljeta '92. je zatvoren i račun OGV uz ponovljeno upozorenje SDK da ne mogu raditi na povjerenje, već moraju srediti dokumentaciju. Zbog toga je K. Lekić osobno poduzeo sve da se to brzo i učini. U toku jednog dana moralo se malo preraditi Statut i sačiniti zapisnik, na kojemu je, doduše on potpisao Marušića, ali uz njegovu privolu i u interesu opstanka OGV. Danijel Marušić je iduće godine K. Lekiću osobno i izričito rekao da OGV vise ne želi voditi. Tako su se OGV našle u mjesecu svibnju bez direktora, bez programa, pa je za v.d. direktora imenovana Anica Nosalj, koja je našla Dalibora Paulika za umjetničkog direktora. Program je napravljen, doduše, u brzini, ali ga je odobrilo i ministarstvo kulture i Biskupski ordinarijat. Po riječima K. Lekića, i pored svih muzikologa OGV su uspjeli realizirati inžinjeri, i to uz odlične financijske pokazatelje, prvi puta sa dobitkom (2300 DEM oročeno je u RB), te prvi puta uz predočen financijski izvještaj o poslovanju OGV. Istakao je da ne može razumjeti zašto gospodin Marušić prijeti tužbom, čime je revoltiran, te je li ga tko sa Lošinja na to potakao. Smatra da rad skupštine usprkos tužbi treba privesti kraju po zakazanom dnevnom redu, donijeti novi statut i program, a da je on osobno spreman snositi posljedice za učinjeno.

Uslijedilo je čitnje odvjetničkog pisma u kojemu se temeljem skupa održanog u Zagrebu traži da se skup u Osoru smatra neformalnim te da se poništi registracija OGV iz '92. godine.

Važnom interesu nacionalne kulture prišlo se voluntaristički

Krunoslav Seletković se usprotivio tvrdnji da se prošlogodišnjim OGV može biti zadovoljno, te uz sve poštovanje prema uloženom trudu ustvrdio da se kroz realizaciju prošlogodišnjih OGV jednom važnom interesu nacionalne kulture prišlo voluntaristički. Taj je voluntarizam on pokušao spriječiti, pa je i na ponudu da bude direktorom OGV prošle godine, iako jedini kvalificiran, odbio uz obrazloženje da prethodno u vezi s programom festivala treba konzultirati Muzikološki institut. Pri tom stavu ostaje i dalje i ističe da ne zagovara osobe, već izvorni koncept i stručnost.

Uslijedila je kratka rasprava treba li nastaviti skup po zakazanome dnevnom redu, u kojoj su se međusobno suprotstavila mišljenja oko legitimnosti skupa.

Don Valter Župan je rekao da se iz izlaganja dade zaključiti da se djelovalo bona fide - u dobroj vjeri - ali se slaže sa Krunoslavom Seletkovićem da je u pitanju voluntarizam. Upozorio je da svaka organizacija mora djelovati osmišljeno i na nekim pravnim pretpostavkama. Pročitao je pismo koje je bio uputio i skupu u Zagrebu u kojemu je upozorio da predstavnici Crkve nisu bili pozvani na navedene sastanke u '92. i '93., te zatražio da se postupi prema od svih članova Skupštine OGV usvojenom statutu od '88. te da se ustvrdi legimitet organa OGV.

Pledira na to da OGV počnu raditi kvalificirano, a ne voluntaristički. Istakao je da za legitimitet nije potrebno da skupu svi prisustvuju, ali da je nužno da svi budu pozvani. Apelirao je na sve za OGV zainteresirane da objedine snage i da se nadvlada kriza, te da OGV postanu ponovno ono što su i bile.

Mario Hofman se složio s time da je počinjen niz proceduralnih pogrešaka te da sazvani skup nema legitimitet. Tome se mišljenju priklonio i Igor Braškić s tvrdnjom da ne može biti važeći statut koji članovi skupštine nisu niti vidjeli.

Ovim se mišljenjima usprotivio Vinko Mužić tvrdnjom da, ukoliko se može govoriti o udaru, onda je to udar grupe iz Zagreba, a protiv kruga ljudi koji je u najtežim trenucima učinio krajnji napor da se OGV ipak održe. Glavnim kamenom spoticanja smatra odnos s Danijelom Marušićem, koji se bio rada na OGV zasitio, i kojemu se dugo gledalo kroz prste.

Giordano Benvin smatra da sazvani skup ima legitimitet pravnim slijedom registracije, te da ga treba usmjeriti po predviđenom dnevnom redu.

Treba li priređivati elitne neposjećene koncerte ili organizirati nešto što će i donijeti novac, a ne ga samo trošiti?

Vladimir Spajić je rekao da se on sam nalazi u apsurdnoj situaciji da je član nerazriješene skupštine od '92., član ove koja upravo zasjeda, kao i one što se već sastala u Zagrebu, te daje to štetno za OGV i da treba što prije ujediniti snage kako bi se ovogodišnje priredbe pravovremeno oganizirale. Tomislav Gospodnetić je pročitao pismo predsjednika Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Nedjeljka Mihanovića u kojemu se umoljava skup da do donošenja novog zakona o udrugama sve organizacijske i upravne poslove obavlja i nadalje dosadašnja uprava na čelu s Danijelom Marušićem.

Izabran je inicijativni odbor u sastavu Giordano Benvin, Kruno Seletković, Sanjin Solić, Jakša Singer i Danijel Marušić, koji bi trebao predložiti organizacionu formu OGV.

Od najavljenog se dnevnog reda odustalo, izuzev rasprave o izvještaju sa prošlogodišnjih, XVIII. OGV Izvještaj, koji je dostavljen također i Ministarstvu kulture i prosvjete, savjetniku za glazbeno scensku djelatnost Daliboru Pauliku, podnijela je Anica Nosalj, v.d. direktora u kojem je naglasila kako se uz ograničeno vrijeme i u posljednji trenutak sakupljeni novac bolje i više nije moglo učiniti.

Istaknula je da su sredstva Fonda kulture RH iznosila samo protuvrijednost 500 DEM, jer nisu zatražena pravovremeno, tj. u veljači godine kad se festival održava. Izvještaj je prihvaćen uz tri suzdržana glasa.

Posebno treba istaći stav Tatjane Braškić koja je dosadašnjem programu zamjerila elitizam i postavila pitanje cilja OGV. Smatra da nismo dovoljno bogato društvo da organiziramo megalomanske projekte, te da umjesto elitnih neposjećenih koncerata treba organizirati nešto što će i donijeti novac, a ne ga samo trošiti. Ovome se suprotstavio Kruno Seletković zahtjevom da se ustraje na izvornom konceptu OGV koji im je donio svjetski ugled te da se struka sačuva od tezgarenja i komercijalizacije. O programu idućih, XIX. OGV nije se govorilo.

Povezano:
Otvorenje 35. osorskih glazbenih večeri
Prevažno ljetno središte hrvatske glazbe
Decentna svečanost otvorenja OGV
Festival hrvatske glazbe ili komercijalni festival?
Osorski glazbeni vrt Daniela Marušića

1140 posjeta

. Odgovore možete naći na RSS 2.0 • Unos novog komentara.

Komentari (25)

Komentira mujo
11-06-2009 16:19,

gari
tako i sad gari zeli svog covjeka za direktora festivala, sve sami muzikolozi u losinjskom hdz-u