Gašenje Ferala

Nakon više od petnaest godina Feralovoga redovitog tjednog izlaženja, pred sobom imate zadnji broj.

Usprkos tome što je kroz proteklu godinu list imao stabilnu nakladu, usprkos tome što su redakcijski troškovi i troškovi proizvodnje svedeni na minimum, zbog nagomilanih financijskih teškoća - koje su se kumulirale kroz duže razdoblje - te naprasno i jednostrano prekinutih pregovora (za koje smo vjerovali da su praktički dovršeni) s potencijalnim poslovnim partnerom, Europapress holdingom, nismo više u mogućnosti izdavati tjednik.

Novinari i urednici Ferala suočili su se s teškoćama koje se u ovome trenutku pokazuju nepremostivima.

Prije nego nas naivni, ili zlobni, svejedno, otpile kao "tržišno neuspješne" - a zasigurno hoće, jer što bi osim "tržišta" moglo biti presudno za opstanak u Hrvatskoj?! - prigoda je da po tko zna koji put upozorimo na karakter toga "tržišta" i profil "uspjeha" koji je na njemu dopušten, ali i na konfiguraciju hrvatske medijske scene, iznikle iz logike "tržišta", na kojoj, čini se sasvim razumljivo, nema mjesta za Feral.

Poznato je da ovaj list, bez obzira na pristojnu nakladu, i to uz činjenicu da je 20 posto skuplji od konkurencije, od svoga pokretanja nema oglasa, jer je marketinška industrija, u skladu s uzusima koji vrijede na "tržištu", procijenila da ga ne može disciplinirati ni kontrolirati.

Poznato je da ni prema jednom drugom mediju u ovoj zemlji oglašivači nisu postavili tako neprobojan sanitarni kordon.

Poznato je također da u "regularnim" tržišnim okolnostima novine ostvaruju natpolovični dio svojih prihoda od oglasa, pa je tjednik koji živi isključivo od broja prodanih primjeraka - bez obzira na veličinu čitalačkog tijela - po definiciji osuđen na propast. Nije to dakle otpravak na marginu, što bi bila relativno komotna pozicija, nego osuda na nepostojanje, jer u Hrvatskoj je margina poželjna samo ako od sebe ne daje znake života.

Međutim, nismo više naivni da bismo imali iluzije oko "tržišta": sektaška marketinška politika samo je instrument vladajuće političke i ekonomske oligarhije, oruđe pomoću kojega će nekadašnji politički teror biti zamijenjen onim "slobodnoga tržišta". U niz navrata pokušali smo za taj problem senzibilizirati javnost, naročito strukovne organizacije, ali bez uspjeha. Hrvatsko novinarsko društvo zadržalo se na uopćenim frazama o tome kako "oglašivači sve više utječu na uređivačke politike", pazeći da kakvom neopreznom inicijativom ne naruši poslovični konformizam, s članstvom koje se doslovno trese od straha pred vlasnicima medijskih korporacija, jer im o njima, eto, ovisi egzistencija.

I zbilja, "uređivačke politike" više i ne postoje kao iole autonomne činjenice. O njima se više i ne raspravlja iz perspektive novinarskog zanata i kreacije. One su puki produkti interesa vlasnika i njihovih partnera i sponzora, gdje se - sada već bez ikakvog novinarskog otpora - intervenira na dnevnoj bazi.

Prije dvije godine na ovim smo stranicama postavljali pitanja koja su nam se činila dramatičnim: "Postaje li novinarstvo ambalaža za oglase? U kolikoj je mjeri marketinška industrija preuzela kontrolu nad prioritetima i razvojem novinarske struke? Kolika je izvjesnost da će se, nakon mnogih desetljeća služenja raznim političkim ideologijama, žurnalizam i propaganda ponovo - ovaj put 'bezbolno' - stopiti u jednu te istu profesionalnu djelatnost, sada na prividno bezideologijskim osnovama? I koliko je ta 'dezideologiziranost' uistinu lišena političkih utjecaja?"

U međuvremenu, upitnici su se uspravili u uskličnike: stvari su se promijenile utoliko što su vlasnici medija postajali i vlasnici oglasnih agencija, najveći oglašivači postali su pak vlasnici novinske distribucije, interesi su preprženi s više strana, ostvarena je kohabitacija "do groba", a predstavnicima vladajuće političke elite - koji su sve to omogućili - na novinskim stranicama, radijskim i televizijskim kanalima pjevaju se ditirambi bez kraja i konca.

Izbori se ovdje dobivaju ako se osigura potpora vodećih medijskih koncerna, uz odgovarajuće protuusluge, dakako. Sve je podređeno "tržištu". U tom kontekstu ostvaruje se hrvatski paradoks: sve agresivnija medijska ekspanzija dovodi do sve većeg sužavanja javnog prostora. Raspolažući sa sve više medija, Hrvatska - za vraga - postaje sve manje slobodna zemlja. Jer mediji u svojoj jednoobraznoj šarolikosti više ne provociraju dijalog, nego su zamišljeni takvima da perpetuiraju isključivo "poželjne" vrste informacija i mišljenja, kao što revijalnim stranicama i televizijskim programima defiliraju samo "poželjni" medijski intelektualci.

Temeljna svrha inzistiranja na "obilju" i jest da se ne primijeti ono što je iz njega odstranjeno. Novine već duže vrijeme nisu generatori kritičke misli, već idealni poligoni za njezino pripitomljavanje. Cenzura više nije interventna, nego sistemska. Sasvim rijetki nezavisni mediji i pojedini internetski portali postali su spasonosna mjesta gdje će se objaviti nedopuštene informacije i stavovi, strukturno nalik nekadašnjim "samizdatima".

Samo u zadnjih mjesec dana Feral je objavio pet priča koje su bile doslovno zabranjene u redakcijama vodećih domaćih dnevnih listova, pa su nam ih tamošnji frustrirani novinari ilegalno doturili, a ticale su se visokorangiranih pripadnika političke, gospodarske i pravosudne nomenklature. Kao i devedesetih - ali sada bez rata, Tuđmana i žestokih nacionalističkih naboja - Feral bi danas mogao temeljiti svoju cjelokupnu uređivačku politiku na cenzuriranim člancima sa sve bogatije medijske scene. Samo što "tržište" to neće prihvatiti, logično, jer je ono i uspostavilo cenzuru.

Diktatura tzv. "slobodnog tržišta" realizira se, dakle, u Hrvatskoj tako što se ono ne ukazuje ni kao slobodno, ni kao tržište u smislu elementarnog fair-playa i tradicionalnih liberalnih standarda. "Tržište" koje je skrojeno i modelirano prema interesima političkih i ekonomskih moćnika zapravo je predložak za masovno ispiranje mozga - ideološko trovanje nečim što "nije ideologija", nečim što je "proizvodnja sadržaja", kako to vole reći kreatori korporacijskih manifesta - tim više što tu formalno vrijede zakoni slobodnoga natjecanja i jednakih šansi za sve. I dakako, kad vas marketinška industrija s političkom potporom jednostavnim komesarskim potezom izbaci iz igre, vjernici novoga doba slavodobitno će vas proglasiti poslovno neuspješnim.

"Tržište" je tu sasvim neumoljivo, "tržište" je zadano da iznjedri dodatne uspjehe izabranim monopolistima i skutrenoj armiji njihovih poslušnika: svako obrazloženje njegovih "učinaka" svodi se na goli cinizam. (Tu valjda vrijedi podsjetiti da živimo u zemlji gdje se "uspješnost", kao pokazatelj društvenoga etabliranja, i inače mjeri čudnim parametrima. Ovdje optuženik za najgora ratna zvjerstva biva izabran za zastupnika u parlamentu, dok najpopularniji estradni fašist, u organizaciji političke vlasti, drži crnu misu na središnjem zagrebačkom trgu, pred desecima tisuća ljudi, i to na bini koja je okićena golemim oglasnim panoima brojnih sponzora: marketinški magovi nemaju predrasuda prema širiteljima mržnje, nego prema "radikalizmu" onih koji se tome suprotstavljaju.)

Čvrsto spareni triling političke, ekonomske i medijske sile, uz poznate tranzicijske blagodati, funkcionira danas (neka nam bude dopuštena ta mrka fraza, obećavamo da je zadnji put) kao svojevrsna zločinačka organizacija, a u Hrvatskoj - koja je dovoljno mala da se zagadi u frapantno kratkom razdoblju - perjanice toga trilinga dadu se sasvim jasno pojedinačno locirati.

Postojeća medijska arhitektura, uostalom, najviše i podsjeća na posljedice djelatnosti građevinske mafije (pa nije ni čudo da ti poslovi sve češće idu jedni s drugima): "staništa" su sve nekvalitetnija i sve kričavije obojena, betonizacija ne posustaje, okoliš je trajno devastiran, ali profiti su zajamčeni, i to samo za izabranu skupinu. Svaki novi uspjeh možemo promatrati kao spomen upozorenja na ono što je zbog njega uništeno.

Zato "medijsko tržište" na hrvatski način, umjesto uobičajenih liberalnih refrena, podrazumijeva reket, ucjenu, političku klimoglavost i duboko poštovanje prema već konstituiranim tvrđavama moći.

"Prilagoditi se tržištu" u takvim okolnostima znači pristati na toliko kompromisa da je u pravilu neizbježno izdati osnovna načela novinarske profesije, ako to još išta znači. Feral Tribune, jasna stvar, nije bio spreman na takvu prilagodbu. Nije "pravilno osluhnuo duh vremena", što bi rekli oni analitički zlobnici. Sasvim je razumljivo što je propao "na tržištu". Hrvatska zbog toga neće postati bolja, ali će biti "tržišno" još zanimljivija.

Svi su se ti elementi kristalno jasno pokazali i kod tragikomičnih pregovora s Europapress holdingom, u koje smo se upustili nošeni naivnom vjerom da je "unutar sustava", bez oglasnih opterećenja, moguće zadržati uređivačku autonomiju, te da bi moćna medijska kompanija - jedna od dviju koje su zaposjele praktički cjelokupnu scenu - mogla iskazivati stanovitu sklonost prema emancipaciji društva.

No, medijske korporacije u Hrvatskoj - dvije, kažemo, koje su zaposjele cjelokupnu scenu - očito funkcioniraju na principu apsolutne lojalnosti (do toga da glavni urednici ispisuju komitetske pamflete protiv vlastitih novinara ako ovi rogobore štogod glupo protiv vlasnika), pa su u EPH-u vjerojatno ispravno shvatili kako razina lojalnosti u Feralu neće biti takva da zajamči "uspješne poslovne rezultate". (Ako pišeš o Todorićevu Agrokoru, recimo, radiš izravno protiv "uspješnih poslovnih rezultata", a ne možeš biti novinar ako ne pridonosiš uspjehu kompanije, što znači da si novinar uglavnom po tome o čemu ne pišeš, eto toliko je to složena problematika...)

Pregovori s EPH započeti su još prije četiri godine na inicijativu Ninoslava Pavića. Od tada, sve je teklo sporo ali verbalno glatko: pomoć u vidu kredita i odgode plaćanja tiska u Slobodnoj Dalmaciji trebala je biti pretvorena u vlasnički udio EPH, jer je pod drugim okolnostima ne bismo prihvatili, zajamčena je uređivačka autonomija postojeće redakcije, iskazano je oduševljenje ponuđenim konceptima, a prošloga ljeta čak je i potpisan predugovor, te ovjeren kod javnoga bilježnika. I onda, kad je sva "papirologija" napokon zgotovljena, nastao je - muk.

Vlasnici i menadžeri kompanije uspješno su izbjegli svaki pokušaj da se s njima stupi u kontakt. Na pismeni upit da jednostavno odgovore jesu li odustali od potpisivanja već pripremljenog ugovora - odbili su se izjasniti, kao da ga nisu ni primili. Niži činovnici, koji su dotad tražili bilance, biznis-planove i osnivačke akte, proglasili su se "nenadležnima". Kada smo shvatili da se radi o jednostranome prekidu pregovora, pa još lišenom elementarnoga bontona, pokušali smo logički objasniti čitav proces, ali bez naročitog uspjeha, osim konstatacije da smo se zatekli u nekoj vrsti dužničkoga ropstva, onemogućeni da kontaktiramo s bilo kojim drugim potencijalnim partnerima.

Tek, moglo bi biti ovo: budući da s Feralove strane tokom pregovora nije inzistirano ni na čemu drugome osim na uređivačkoj autonomiji redakcije, jer su nam svi ostali uvjeti bili više-manje irelevantni, jedino je logično da se baš ta uređivačka autonomija ispostavila kao problem za EPH, mada su je energično podržali. Ako je pak to točno, a bit će da jest, onda to znači da su pregovori propali točno u trenutku kada su započeli.

Zašto su onda uopće započeti?... Teško je o tome suditi, jer nije lako ulaziti u motive histerije, bila ona stvarna ili hinjena. Jedno je, međutim, sigurno: začetak, tok i okončanje pregovora s Feralom spada u jedan od podlijih uspjeha najmoćnije medijske korporacije u Hrvatskoj. Kroz desetljeće i pol svoga postojanja Feral Tribune pisao je o temama o kojima su drugi mediji šutjeli. Otkrivao je istine koje su drugi prikrivali. Iznosio je stavove od kojih su drugi zazirali. List i njegovi novinari u tih su petnaest godina dobili više međunarodnih priznanja i nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinstvo u cjelokupnoj svojoj povijesti. Čitateljima, bez kojih toga ne bi bilo, zahvaljujemo na vjernosti i nesebičnoj podršci.

Redakcija Ferala učinit će sve da, što prije to bude moguće, iznova pokrene list.

Komentari (12)

Komentira Ponovno jaše 20-06-2008 08:59,   ... Mislim da su taj list uređivali ljudi stalno skloni sukobu. Uvijek im je netko drugi bio kriv. Za vrijeme Tuđmana bio je Tuđman i nacionalizam (iako im tiraža nikad nije prešla 50 000 primjeraka), nakon 2000 bio je u pitanju porez, sad je to tržišno natjecanje odnosno utjecaj oglašivača.   Ne mislim da je "prilagodite se tržištu" floskula koju treba ponavljat kao mantru, ali tržište je jednostavno činjenica i gotovo, nešto što nas okružuje i što treba prihvatit.  Shvaćanje oglašivača kao glavnih ometača slobode novinarstva je jednostavno pogrešno jer bi to značilo da na svijetu nema slobodnih novina do Feral Tribunea.   Feral tribune je imao mnogo unutarnjih sukoba, odlazaka novinara, optruživanja i problema koji nisu vezani samo uz vanjsko poslovanje i bilo bi fer, ako ništa drugo pošteno da ponekad za svoje padove preuzmu barem dio odgovornosti.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Robi K 20-06-2008 12:19,   Muhe lete na ... Slažem se, tržište je činjenica, nešto što nas okružuje, ali ne mislim da to treba prihvatiti. Umjeto ugašenog Ferala ne moram prihvatiti smeće koje opstaje na tržištu poput Nacionala i Globusa. A kakvo je to tržište vidi se po naslovima i sadržaju tržišno uspješnih novina i TV emisija. Evo par naslova iz Jutarnjeg lista: Seksi otac petero djece, Naomi Campbell ima novog dečka, Amy u nesvijesti završila u bolnici i t.d. Ove d"ramatične" vijesti nisu tu zato što ih urednici drže važnima, nego zato što poznaju ukus retardirane publike. Dakle, publika određuje sadržaj, a da nema potrebu za voajerskim virenjem u tuđe spavaonice, kupaonice i zahode ne bi na TV bilo Big Brothera i ostalog smeća. Kvalitetno novinarstvo jednostavno nije IN. Tjednik poput slavnog Danas propao bi dok kažeš keks, ali se Nacional, Globus i druga sranja prodaju kao alva. A oglašivači kupuju oglasni prostor i minutažu za TV reklame tamo gdje ima publike da joj poture privid načina života bogatih i slavnih kupovinom kozmetike i ostalog smeća koje, kao, rabe "celebritis". Nadalje, ni jedna tvrtka koja radi ili hoće raditi za slatki novac iz proračuna neće oglašavati u listu koji je na crnoj listi političara jer hrabro i bezkompromisno piše o korupciji, prevarama i podvalama i ne štedi nikoga, ni političare, ni suce, policiju, Crkvu i otale strukture. A shvaćanje oglašivača kao glavnih ometača slobode novinarstva bi bilo pogrešno da to tvrde samo Feralovci. Kad se pogledaju podaci o prihodima izdavača novina i TV u svijetu vidi se da je prihod od tiraža sitniš u poređenju sa naplatom reklama. Pa hajde ti onda piši kritički o INI, Agrokoru i drugim moćnicima! Da bi medij bio tržišno uspješan mora biti mamac za retardiranu masovnu publiku, a onda je zanimljiv i oglašivačima. A publika se danas ponaša poput muha za koje znamo na šta lete   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Ponovno jaše 20-06-2008 12:41,   ... Istina je da je kvalitetnih tekstova sve manje u novinama, i da bi tjednici poput Danas-a i sličnih propali dok kažeš keks. Hrvatska je ušla u jednu letargiju intelekta i žutilo je prepravilo tisak u potpunosti. Ipak, feral je svojim tvrdoglavim stavom, potpuno nesposoban na bilo koji kompromis (pa ne mora oglašavat INA-u ili Agrokor, nek oglašava male filmske festivale ili seoska domaćinstva za turizam) doveo sebe u bezizlaznu situaciju.     S druge strane, postavlja se pitanje i koje bi oglašivače privuklo oglašavanje u feralu. Ne kupujem taj tjednik već godinama, a jedan od glavnih razloga je mračnjaštvo koje u njemu vlada. Svi su tekstovi napisani nekim čudnim jezikom u kojem je konspiracija, podmetanje i krađa jedino što izlazi kao zaključak. Feral nema nikakav pozitivan tekst o bilo kojoj društvenoj pojavi ili situaciji, i jednom sam, čitajući ga na plaži promislio čemu mi uopće treba toliko stranica nečijih frsutracija i često neutemeljenih tvrdnji.  Čudan je njihov posljednji tekst u kojem navode kako su primili toliko domaćih i međunarodnih nagrada kao niti jedna hrvatska tiskovina, pa to ističu kao neku komparativnu prednost...pa zašto onda propadate? To je slično kao da Fiat izbaci novi Cinquecento, pobere sve nagrade na svim autosalonima i potpuno bankrotira? jel mu krivo tržište tada?  U svakom slučaju nema ih više, a riba smrdi od glave, samo što to u FT nitko ne želi priznat.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Robi K 20-06-2008 13:28,   Zakon Žuja Tvrdoglavi stav i potpuna nesposobnost na bilo koji kompromis je odličan opis Ferala i baš kao takav Feral je dobivao međunarodne nagrade. Feral se nije prodao, i zato je tržišno neuspješan. Na tržištu retardiranih vozača automobila dobro prolaze auti za retardirani ukus, a ne oni koji dobivaju nagrade znalaca o kvaliteti automobila. U svakom slučaju, od danas je mrak u ovoj zemlji postao crnji. Čitajte Nacional, Gloriju i gledajte Farmu i BB. U njima nema mračnjaštva nego je sve svjetlo i blistavo kao i naš život prema zakonima Žuje.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Feral 21-06-2008 10:31,   ... Usporedba s autima ne moze biti uspjesna jer je auto nesto sto svatko mora / zeli imati. Novinu punu crne realnosti ne mora i ne treba nitko. To je odabir rijetkih koji traze istinu bez obzira na to sto je laz ljepsa.  Feral je propao upravo zato jer je bilo jasno da bi prokazali i svoju mater kada bi o njoj sto lose otkrili. Ljudi vole toplinu i sigurnost gomile i ne pada im na pamet da se izlazu. Dobar je primjer tvrdnja da je su Feral uredjivali ljudi skloni sukobu. ja bih to formulirao drugacije: Feral su uredjivali beskompromisni ljudi rizikujuci ne samo sukobljavanje i nesklad sa okolinom, nego i svoju sigurnost i zivot.  Bez Ferala bit ce teze doznati istinu.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Gebels 21-06-2008 13:12,   propaganda bez novinarstva Bez Ferala ostat ćemo na milosti i nemilosti medijskih monoplista. Znat ćemo sve o Vlatki Pokos, a ništa o korupciji, lopovluku, pronevjerama i političkom kupleraju ili onoliko koliko to nekome odgovara. Da, Feral nije imao nikakav pozitivan tekst o bilo kojoj društvenoj pojavi ili situaciji ako to nije zaluživala. Feralovci su strogo razlikovali novinarstvo od propagande, a bez njega ćemo imati samo propagandu.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira mama 22-06-2008 11:06,   komentar Većina poluobrazovanog ili polupismenog puka ne može ni čitati tekstove kakvi su objavljivani u Feralu. I normalno je da to ne može biti roba za masovnu prodaju. Takve novine, pa radio i tv program ili kazalište, balet i sl. koji se bave sličnim sadržajima moraju na neki način biti financijski pomagani. Ova rasprava je potpuno promašena. Mala država, nerazvijena, zapuštena i poharana-trebt će godine za finu mrežu institucija, poticaja, pa i tradicije. Ovo je bolna divljština, a najilustartivnija je cijela lakrdija oko nogometa koja je uključivala popove, krv i tlo. I meni Feral nije bio zabavan i nisam ga čitala ali bi mi bila draga pomisao da živim u zemlji gdje postoje i sadržaji tog tipa.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Mik 29-06-2008 09:39,   kataklizma kvazidemokratska država u kojoj partitokratski vlada jedna stranka,a s njima financirajući ih   upravljaju megakorporacije koje su u biti vlasnici te iste države i kako da istina preživi,nema šanse. Moramo jesti i piti što nam oni kažu,a i misliti onako kako oni hoće da mislimo,sve drugo bi bilo protiv njihovih interesa. GDJE JE NESTAO ČOVJEK?   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Ponovno jaše 03-07-2008 18:51,   Bogatstvo vlasnika Ferala Vezano djelom i za dosadašnju raspravu, u današnjem Nacionalu izašao je tekst naslova "Bogatstvo vlasnika Ferala", u kojem novinarka Orhidea Gaura istražuje nekretnine i transakcije vlasnika urednika i čelnih ljudi posrnulog Ferala, ponajviše glavne urednice Heni Erceg.    Predlažem da administrator stavi taj tekst na ovu stranicu jednako kao što je to učinio i s gornjim "oproštajnim pismom", a kako svi znamo da se to neće dogoditi, evo linka za sve zainteresirane:    http://www.nacional.hr/ articles/view/46941/   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Puki 05-07-2008 13:24,   ... Kakve veze ima imovina Feralovaca s otim kako su i što su pisali?. Sigurno bi bili bogatiji da naše vajno sudstvo nije dosuđivalo odđtete za duševne boli koje su nanosili pišući istinu. Ma moš mislit strahote da urednica, novinarka i suvlasnica jednog od najtiraznijih tjednika u hrvatskoj za 10 godina kupi stan? jebote, koja smrdljiva   buržoaska profiterka. Takvi će prvi pred zid kad počne revolucija. A zanima me da li ima ii koju kilu kokaina po ormarima u stanu kao vlasnik Nacionala Pukanič.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Ponovno jaše 08-07-2008 11:17,   ... Stvar s Feralom postaje vrlo zanimljiva i u najnovijem članku u Nacionalu bivši kolumnisti progovaraju o malverzacijama i neobičnom poslovanju lista. U potpunosti me NE iznenađuje što administrator te tekstove ignorira.   nevjerojatno je da je list i uprava koja ga je držala čak primala stanove od vjernih čitatelja na poklon (!), a zaposlenike plaćala minimalcem...Đermano Senjanović progovara o djelomičnom cenzuriranju tekstova onda kad su se odnosili na kritike Vesne Pusić, Boris Rašeta o onemogućavanju rada Tončija Gabrića radi toga što je osnovao sindikat, Renato Barišić nije niti htio dati izjavu zbog toga što su ga tužili kad je počeo u Slobodnoj dalmaciji pisati o ulaganjima u nekretnine !!!  Uglavnom, o svemu progovaraju bivši kolumnisti ferala, pa savjetujem pročitat nešto o poštenjačinama i moralnim autoritetima iz Ferala.     Za sve zainteresirane tu je link:    http://www.nacional.hr/ articles/view/47110/   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Administrator 08-07-2008 12:15,   Ignoriranje Posjetitelj Ponovno jaše smatra potrebnim naglasiti kako ga ne iznenađuje što administrator, kako kaže, ignorira tekstove o ugaslom tjedniku Feral Tribune objavljene u Nacionalu. Ostavljajući po strani očitu tendencioznost njegove izjave o tome kako nije iznenađen, te tvrdnje da se radi o ignoriranju tih tekstova, administrator podsjeća na sadržaj poziva na suradnju objavljen na lijevoj strani sajta. Propust administratora mogao je Ponovno jaše ispraviti odazivanjem na taj poziv ili jednostavno kopirati tekst članka iz Nacionala u prostor za komentare.    Kad bi administrator bio zaista motiviran da osigura nedostupnost tog teksta, ne bi ostavio linkove koje je posjetitelj objavio. Štoviše, ovaj ostavlja uređen na način da se klikom miša može pristupiti članku.    Kratki naputak: za objavu linkova služi četvrta ikonica s lijeva. Klikom na nju otvara se forma u koju valja kopirati web adresu.    Link Text    Naknadna napomena: na poslanoj adresi javlja se poruka "Tražena stranica ne postoji"    » Prijavite komentar Administratoru

Komentirajte članak   Ime   Upišite adresu asd • adacta.org (• = @)    Naslov Dostupni znakovi: 14000 Unesi znakove koje vidiš. Ako su nečitljivi, osvježi da se prikažu novi.