Građanska inicijativa Volim Lošinj, Mali Lošinj

Komentira Admin
04-09-2007 07:07,

O grafitima u Vjesniku 3.9.2007.
»Povijest grafiterstva ili pučkih natpisa, kako ih nazivaju«, podsjeća mr. Mirjana Adamović, sociologinja sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, »proteže se od starog Egipta do danas. Od sedamdesetih godina 20. stoljeća kada se pojavio takozvani grafiterski pokret na zidovima podzemne željeznice u New Yorku, grafiti su postali dio visoke komercijalizirane umjetnosti. Tada su grafiteri i grafiterke masovno počeli sprejem bojiti vlakove i sukobljavati se s policijom.«
Od tada datira i gledište kako je riječ o visokoestetiziranoj javnoj umjetnosti koja se zasniva na praksi oglašavanja i dekoracije prostora, pa takvi sadržaji s nikakvim ili minimalnim sadržajem za neke analitičare toga fenomena čine »panoe svjetlosti i ljepote usred prljavštine«.
Sociolozi drže da su grafiti osebujan subkulturni i opozicijski stav mladih prema društvenim pojavama. Mladi na taj način označavaju svoju »neformalnu kartu grada« koja sugerira da osim etablirane kulture to jest »službenoga« grada postoji i onaj »neslužbeni«.
»Ipak«, nastavlja Adamović, »izgleda da grafitomani najčešće besmislenim i nečitkim potpisima na svim mogućim gradskim fasadama sprejem ostavljaju svoj pečat bez potrebe za bilo kakvom komunikacijom s publikom, pri čemu je najvjerojatnije glavna svrha tog čina uzbuđenje ili eventualno naglašavanje pripadnosti nekoj skupini. Deprivilegiranost i nezadovoljstvo su možda jedan od razloga zašto se odlučuju na tu vrstu komunikacije pa grafiti postaju medij kolektivne identifikacije, a ne izražavanja osobnog svjetonazora.«
Zagreb se, dakako, ne razlikuje od ostalih svjetskih i europskih metropola, koje također pokušavaju doskočiti ovom problemu. Metode represije, poput onih koje su se provodile u New Yorku sedamdesetih, kada se prometni odjel policije u borbi grafitera služio bodljikavom žicom i tajnim policijskim patrolama, nisu dobro rješenje.
»Bi li obrazovanje pomoglo u borbi s tim problemom kako bi djeca zarana shvatila kako šaranjem uništavati kulturne spomenike 'nije cool', veliko je pitanje«, tvrdi Adamović i dodaje kako getoizacija toga tipa izražavanja na predviđena mjesta koja su pokušali u par navrata ponuditi neki gradski centri za kulturu nije puno pomogla u zaustavljanju pisanja po gradskim fasadama.
Jedino što gradska vlast može trenutno učiniti jest redovito prati fasade i održavati javne površine i kulturna dobra.
Kako smo doznali iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, u gradu se interventno uklanjaju grafiti uvredljivog, neprimjerenoga sadržaja, te prioritetno i oni koji izgledom ili tekstom narušavaju izgled Grada, kao i grafiti ispisani na spomenicima, skulpturama, javnim zdencima i na prijedlog MUP-a.
Komunalni redar ovlašten je naplatiti globu u iznosu od 100 kuna na mjestu počinjenja prekršaja, izdati prekršajni nalog ili predložiti pokretanje prekršajnog postupka u kojem se globom u iznosu od 100 do 200 kuna može kazniti osoba koja učini prekršaj.
Kao odličan uzor u rješavanju problema može poslužiti primjer Praga, čiji je čelnicima itekako stalo da izgled češke prijestolnice odgovara nazivu »zlatni Prag«. Stoga je u četvrti Prag 6 prije nekoliko godina pokrenuta akcija pod nazivom »Stop graffiti«. Njezina logika je u natjecanju s grafiterima, čim oni prešaraju fasadu, ona se u 24 sata ponovno oboji.
Na kraju se ni grafiterima ne isplati nastaviti natjecanje, ponajprije zbog skupoće sprejeva. Upornost se isplatila i tako je ta četvrt poznata po lijepim arhitektonskim primjerima iz prve polovice 20. stoljeća sve čišća.
Citirano iz Vjesnika http://www.vjesnik.hr/html/ 2007/09/03/ClanakTx.asp?r=kul&c=1

» Prijavite komentar Administratoru

Losinjski grafiti