Građani koji su imali primjedbe na način izvedbe dobili su
etiketu furešta koji nemaju što odlučivati o mjestu i okolici, javlja portal
H-alter o raspravama u vezi s golf igralištima u Istri. Moralni bankrot čini se
dobrim opisom u situaciji kada se ljude koji se pitaju može li ovaj projekt
biti ipak malo manje štetan za okoliš naziva ksenofobičnim nazivima.
Na raspravi u prostorijama općine
Motovun bilo je vrijeđanja onih koji su imali primjedbe ne na golf, već na
način izvedbe projekta. Nazivani su fureštima koji nemaju što odlučivati o
Motovunu i okolici. Dva dana poslije Ranko Bon, predsjednik udruge Motovun -
Eko grad koja se zalaže za održivi golf, povukao se s mjesta predsjednika.
Razumjevši da je borba za održivi golf pod Motovunom ružna
politička igra lokalnih političara i njihovih pomagača, odlučio sam se povući s
mjesta predsjednika udruge Motovun - Eko grad. Do sada sam udrugu vodio u duhu
civilnog društva, ali civilno društvo u Istri nije doraslo opakoj političkoj
igri poput ove koju sam doživio na tzv. javnoj raspravi u Motovunu, objasnio je
Bon.
Načelnik Motovuna Slobodan Vugrinec pozvao je na toj
raspravi prisutne na glasovanje, iako javna rasprava ne služi glasanju ni za ni
protiv. Oni su ipak glasali, a rezultate je dva dana kasnije i objavio Glas
Istre: 26 za, četvero protiv, tri suzdržana.
Ono što se događa oko predloženog golf igrališta u dolini
Mirne u Istri, za koje je u tijeku javni uvid u Studiju utjecaja na okoliš,
mogli bismo nazvati moralnim bankrotom lokalne zajednice - zaslijepljeni
pohlepom upustili su se u projekt kojim su inicirali prodaju i uništenje jednog
od najljepših istarskih krajolika, napisala je nakon rasprave Dušica Radojčić
iz Zelene Istre.
Moralni bankrot čini se dobrim opisom u situaciji kada se
ljude koji se pitaju može li ovaj projekt biti ipak malo manje štetan za okoliš
naziva ksenofobičnim nazivima. Zanimalo nas je kako lokalno stanovništvo
zaštititi u slučaju da za navodnjavanje golf igrališta ne bude dovoljno vode,
kako osobito vrijedno poljoprivredno zemljište izuzeti iz zahvata novog
projekta, kako osigurati da je lokalno stanovništvo adekvatno isplaćeno za
poljoprivrednu zemlju koja će netom po usvajanju projekta postati građevna,
citira barkun.hr Ranka Bona. Po logici bi lokalne
stanovnike trebali zanimati odgovori na ovakva pitanja. Međutim, ovaj je projekt
očito poput svete krave čije se točke ne prebrojava.
O projektu po kojem će ispod motovunskog brežuljka niknuti
golf igralište i uz to niz apartmana već smo pisali. Oranice i šume zamijeniti
će na 240 hektara dva golf igrališta s 18 rupa, turističko naselje u sedam
odvojenih građevinskih cjelina ukupne površine 16,2 hektara, sa 498 postelja u
67 građevina, golf kuća, gospodarske zgrade, uređaj za pročišćavanje voda,
konferencijski centar, wellness centar, ugostiteljski objekti, teniski tereni,
parkirališta sa čak 603 parkirna mjesta, 2 akumulacijska jezera...
Stručno povjerenstvo za procjenu Studije dvaput ju je
vraćalo na doradu što je davalo neku nadu da golf neće pojesti Motovun.
Povjerenstvo je tražilo od investitora Jupiter Adrie da se za polovicu smanje
smještajni kapaciteti. To se nije dogodilo. Ostvarenjem megalomanske golf
utopije motovunski kraj koji ima i status zaštićenog krajolika nepovratno će se
promijeniti. Srednjovjekovni gradić na brežuljku koji živne tek u vrijeme
Motovun film festivala kada posjetioci s njegovih zidina gledaju brežuljke s vinogradima,
rijeku Mirnu, šumu u kojoj se beru tartufi i tek pokoje nakupine kamenih kuća,
izgubit će svoj šarm.
Tragedija su stavovi lokalnih stanovnika čije je izjave
prenio Glas Istre u tekstu Furešti vs domaći: Svi smo oduševljeni golfom, mnogi
koji imaju šume su nešto prodali. Neki od nas će naći dela, čistiti vile,
prenosi Glas Istre riječi Dalibora Labinjana, predsjednika Mjesnog odbora
Brkač. Mi to radimo za našu djecu, izjavljivali su drugi. Zar je to ono što
stanovnici Motovuna i okolice sanjaju za svoju djecu? Da budu čistači vila,
kosci trave?
Umjesto da se eventualno golf terenima oplemene inferiorni
pejzaži (kamenolomi, smetlišta, industrijske zone), Istarska županije golf
terene ucrtala je u zonama nedirnute prirode. Šume i pašnjaci nisu nikada do
sada bili planirani kao građevne zone. I sama europska golf asocijacija
izričito kaže da se 'golf tereni ne smiju planirati i graditi na okolišno
osjetljivim područjima', piše Dušica Radojčić koja objašnjenje ovakve politike
nalazi u golfu kao izgovoru za apartmanizaciju zelenih površina. Uporište
takvim sumnjama nalazi se i u samoj Studiji koja navodi: U slučaju
napuštanja golf igrališta, građevine ostaju u krajobrazu uz mogućnost
prenamjene i adaptacije trenutnim potrebama.
Kao značajni utjecaji u Studiji su navedeni: promjena
postojeće slike prostora, gubitak krajobrazno-kulturnih vrijednosti, gubitak
kulturno-povijesnih vrijednosti, gubitak ekotopa životinja i biljnih zajednica,
promjene u topografiji, tlu, vegetacijskom pokrovu i vizualnim kvalitetama, te
rizici onečišćenja podzemnih voda gnojivima i pesticidima. Sve to nije upalo u
oči predstavnicima lokalne zajednice. Predstavnik Istarske županije iz Upravnog
odjela za održivi razvoj Josip Zidarić i predstavnik Općine Motovun Vugrinec su
zahvat i Studiju ocijenili prihvatljivima.
Ne možemo garantirati da će golf turizam biti u trendu za
10-20 godina, ali je sada, izjavio je Vugrinec, a prenio Glas Istre. Već je ova
izjava sama po sebi skandalozna jer odaje da se svjesno srlja u nepovratno
uništenje zaštićenog krajolika radi eventualne vrlo kratkoročne koristi.
U maloj Istri se jedna druga lokalna zajednica, ona u
Pićanu, suočava s posljedicama katastrofalne politike koje je u njihovu sredinu
dovela zagađivača, tvornicu kamene vune Rockwooll, također pod krinkom poslova
za lokalce. I Rockwool je dobio brojne povlastice kao što će dobiti investitori
u golf. Ali, u Motovunu valjda nisu još čuli kako je sada živjeti u Pićanu.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.