Još jedan primjer prodaje magle javnosti je serviranje golf terena kao magičnog štapića za razvoj hrvatskog turizma ... Golf tereni za prikrivanje apartmanizacije ... Prostorni planovi ili legalizacija devastacije ... Novi prostorni planovi legaliziraju devastatorske planove betonsko - građevinskih grupacija u sve atraktivnijem i skupljem prostoru Hrvatske ... Mnogi projekti u Hrvatskoj koji se skrivaju iza velikih riječi i prodaju kao razvojni opasno mirišu na ništa drugo nego na opasnu i uništavajuću pohlepu pojedinaca . . .
Tehnobarbarluk u pohodu na prirodu: na osnovu ankete koju je provela među istaknutim eko-aktivistima i znanstvenicima, H-alterova urednica sastavila je eko-sliku Hrvatske. Obrise ove slike sačinjavaju: golf-tereni i apartmanizacija, devastatorski prostorni planovi, velika industrijska postrojenja, vojni poligon kod Slunja, automobilizacija Hrvatske, ugroženost prirodnih rezervata, nestanak močvara, zavjera šutnje nadležnih i ludilo moćnih
Kada je riječ o projektima koji ugrožavaju okoliš uočljiv je recept prodaje magle javnosti. Prisjetimo se nedavnog početka radova na hidroelektrani Lešće na rijeci Dobri. Svi mediji najavljivali su velikim riječima gradnju prve hidroelektrane u slobodnoj Hrvatskoj. Zaboravili su spomenuti studiju utjecaja na okoliš staru dvadeset godina, mizernih jedan posto energije radi kojih će nestati neprocjenjiv krški fenomen. Glavno da se betonira.
Dobra je izraziti tehnobarbarluk, tvrdi sociolog Vladimir Lay. Pod nedodirljivim imenom Razvoj prodaje se sve. Danas se glavni aspekt prebacuje na razvoj koji donosi ugroze za okoliš. Izgradnja hidrocentrale na krškoj rijeci Dobri je paradigmalni primjer uništavanja prirode. Mediji još ne pišu o tome. U razvojnom kontekstu stvari se šutke zbivaju. Zavjera šutnje funkcionira savršeno, rekao je Lay.
Golf tereni za prikrivanje apartmanizacije
Još jedan primjer prodaje magle javnosti je serviranje golf terena kao magičnog štapića za razvoj hrvatskog turizma. Ostvarenje sulude zamisli zelene travice na kamenjaru pretpostavlja ogromnu potrošnju vode i upotrebu pesticida. Naravno i izgradnju dodatnih sadržaja. Dobra izlika za prikrivenu apartmanizaciju. Još jednom: glavno da se betonira. Nije problem samo u golf terenima. Kao što kaže Dušica Radojčić iz Zelene Istre svatko želi imati kuću na moru i obala se nesmiljeno urbanizira. Ekološki najugroženija područja Hrvatske u ovom su trenutku oni dijelovi priobalja gdje je apartmanska i druga izgradnja najintenzivnija, a postojeća infrastruktura ne može zadovoljiti potrebe takve izgradnje.
Slijede projekti u širokom pojasu krša, gdje se ne vodi dovoljno računa o povezanosti podzemnih voda ili se intervenira, kao u istočnohercegovačkim projektima u RS s tokom rijeka poput Trebišnjice, a ima golemog učinka i na našem teritoriju, smatra Ivo Banac. Jadransku obalu zbog pretjerane izgradnje i postojećih razvojnih planova koji uključuju gradnju golf terena, kamenolome izdvojio je i Nenad Prpić iz Eko Kvarnera.
Prostorni planovi ili legalizacija devastacije
Novi prostorni planovi legaliziraju devastatorske planove betonsko - građevinskih grupacija u sve atraktivnijem i skupljem prostoru Hrvatske. 700 km novo betonirane obale pretvara plaže, šume, šumarke, brdašca i stijenje u parkirališta, kućerine, betonsko-stambene komplekse, spavačke kazamate - ukratko lokalne vlasti i vlasnici bagerskih firmi zelenilo pretvaraju u sivilo, kaže Kruno Kartus iz Alerta.
Nevjerojatno je da su upravo lokalne vlasti u ovom slučaju one kojima je najviše stalo vlastiti kraj što prije rasprodati i izbetonirati. Na španjolskoj obali vrlo je vidljivo što znači pretjerana urbanizacija. Ali očito nismo u stanju učiti na pogreškama drugih.
I Toni Vidan iz Zelene Akcije smatra da je u zemljopisnom smislu jasan najveći pritisak na more kao resurs koji se nekontrolirano zagađuje i izrabljuje i obalu kao na poduzetničko najatraktivniji prostor. Cijela priča oko golf terena je de facto samo paravan za apartmanizaciju i more. Na kontinentalnom dijelu mislim da će veliki pritisak biti na vodni resurs oko kojeg se već dešavaju strateške pripreme za privatizaciju odnosno ovladavanje od strane kapitala, kaže Vidan.
Automobilizacija Hrvatske
Do lipnja 2006. kupljeno 60 000 novih osobnih vozila. Što to znači za gradove? Uslijed sveopće automobilizacije Hrvatske, jeftinog građevinskog materijala i građevinskih usluga, svedopuštajućih GUP-ova - gradovi se šire na pregradske zelene zone. Do sada predviđene za rekreaciju, proizvodnju kisika, uljepšavanje krajolika (Sljeme u Zagrebu, Pampas i stara Drava u Osijeku, Marjan u Splitu itd), nerijetko značajne po prirodnim i kulturnim vrijednostima, zelenim lokacijama, lokalne vlasti u raznim GUP-ovima namjenjuju betoniranu budućnost elitnih, elitističkih, stambenih zona (u Osijeku Nova Retfala) ili širokih prometnica za širenje prometnog auto-kaosa na do sada zelenilom obrasle predjele (Bandićev tunel kroz Medvednicu).
Istovremeno ni u jednom gradu se ne predviđaju novi parkovi i druge zelene površine, podsjeća Kartus. U gradskim područjima veliki je pritisak ljudi na malu površinu što ima za posljedicu veliku koncentraciju zagađenja. Ivana Carev iz splitske udruge Sunce objašnjava da je tamo gdje ima puno ljudi veliki pritisak na okoliš zbog ilegalne gradnje, malo zelenih površina i neodrživog načina življenja.
Zavjera šutnje
Iz Eko Kvarnera ističu i Istru zbog što postojećih što planiranih projekata kao što su Plomin 3 termoelektrana i tvornica kamene vune u Pićanu. Ta tvornica u Pićanu je primjer projekta koji u djevičansku sredinu donosi devastaciju, a argument koji se koristi su radna mjesta, kaže Vladimir Lay. Salonit Vranjic se sanira, ali još uvijek ostaje na obzoru. Kad bi bila neka povijesna rang lista Vranjic bi bio na prvom mjestu kao neotkriveni i najdrastičniji primjer gdje zavjera šutnje funkcionira savršeno, dodaje.
Vojni poligon kraj Slunja spomenula je Željka Lukešić iz Zelene Mreže Karlovac. Nedozvoljeno streljivo završava u podzemnim vodama. To je problematično područje zajedno sa sedam kamenoloma u općini Tounj, izjavila je Lukešić. Problematično je i UBS uništavalište bojnih sredstava koja se na najprimitivniji način dižu u zrak, a gdje studija utjecaja na okoliš nije mjerila utjecaj van poligona.
Zelena Istra ističe i nelegalno i neplansko iskorištavanje mineralnih sirovina, kamenolome u priobalju, a u kontinentalnom dijelu rijeke i vađenje šunka.
Turisti lutaju, močvare nestaju
Tisuće lutajućih turista nakon kupanja na moru upućuju se prema unutrašnjosti. Uprave zaštićenih područja dočekuju mase s raznim suvenirima, hranom, koncertima, svatovima, noćnim zabavama na otvorenom, slikanjem, opisuje situaciju u Nacionalnim parkovima i Parkovima prirode Kruno Kartus. Turizam u mnogim zaštićenim područjima prioritet je pred zaštitom prirode jer donosi novac, smatra. Ipak, priroda se izražava u raznim oblicama, a nisu svi jednako privlačni ni turistima ni aktivistima. Ana Katalinić, ekologinja Parka prirode Vransko jezero, tvrdi da su močvare najugroženiji eko sustavi u Hrvatskoj. Manje su popularne te ih se od davnine isušivalo radi sprječavanja širenja malarije i pretvaralo u poljoprivredne površine. Uz to su ti eko sustavi sami po sebi osjetljivi jer su jako ovisni o vodnom režimu. Obično se u takva područja prikupljaju vode iz šireg sliva, pa u njih dospijevaju i zagađene vode iz okolice. Primjer je ušće Neretve koje se višestruko iskorištava radi poljoprivrede, a lov i krivolov ugrožavaju ptice močvarice. Područja poput Neretve je teško zaštititi zbog sukoba interesa sa lokalnim stanovništvom, pa ekosustav nema baš puno šanse. Uz to nad rijekom Neretvom visi i mač zvan projekt gradnje hidroelektrana na gornjem toku rijeke u Bosni i Hercegovini što će imati katastrofalne posljedice nizvodno.
Ludilo moćnih
Kako tumačiti ovakav odnos prema prirodi u Hrvatskoj? Jedino tumačenje je utjecaj građevinskih lobija, zloupotreba prirode za vlastite financijske interese, industrijski odnos prema okolišu, smatra Lay. Međutim, ludilo moćnih je zakonita pojava. Prostor u kojem se zbivaju presudni utjecaji na okoliš nisu samo oni geografski. Najugroženije područje nije zemljopisno nego je to u stvari politički prostor participacije javnosti i struke u donošenju odluka relevantnih za zaštitu okoliša. Ni struka ni javnost nemaju institucionalnih mogućnosti i organizacijskih kapaciteta za participiranje u racionalnom donošenju odluka. To je najugroženiji prostor u Hrvatskoj vezano za zaštitu okoliša, zaključio je Toni Vidan.
Sjetimo se Ghandija: Zemlja osigurava dovoljno da zadovolji potrebe svakog čovjeka, ali ne i pohlepu svakog pojedinca.
Mnogi projekti u Hrvatskoj koji se skrivaju iza velikih riječi i prodaju kao razvojni opasno mirišu na ništa drugo nego na opasnu i uništavajuću - pohlepu pojedinaca. Pitali smo, zapisali, pobrojali, zaključili. Ali tko će dalje?
...
Vjerojatno naš standard utječe na takav rezultat.Kad bi većina ljudi imala standard za našu državu tada nebi dolazilo do rasprodaje teritorija. Pre blizu smo Evropi i htjeli bi preskočiti pre veliki skok, koji je Evropa poskakivala postepeno.Taj veliki skok mogao bi nas dovesti do velikih grešaka. Negdje nam se žuri, a ni sami neznamo kamo. Novac, novac, novac....
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...