Za razliku od dosadašnjih planova, ovaj je plan izuzetno značajan jer postoje potencijali da se sve što je u njega ucrtano doista i realizira. Ogroman nalet kapitala, željnog da se brzo i bez obzira na posljedice oplodi visokim profitnim stopama ukazuje na to da će sve ucrtano u planove postati stvarnost.
Što je ono što Lošinju i građanima treba nažalost nije bilo predmetom niti jedne javne rasprave, političke diskusije ili stručne ekspertize. Zato je rasprava o pojedinim rješenjima prostornog plana, mada važna, ipak na neki način zakašnjela, jer omogućuje promjenu pojedinih rješenja, no ne i konceptualne izmjene. Pojednostavljeno rečeno, građani će moći sudjelovati u raspravi kako ćemo stići tamo kamo idemo, mada ne i o tome kamo idemo.
Ono u što se svi kunu je održivi razvoj, što bi značilo, kad se jednom odredi koncept u kojem smjeru ide razvoj, iznaći mjeru i način razvoja koji ne uništava resurse i omogućava opstanak i razvoj budućim naraštajima. Da li to ovaj prostorni plan omogućava, predmet je šire diskusije, koja će uslijediti i na ovim stranicama.
Ono što treba reći to je da je jedno od pravila dobrog gospodarenja prostorom da se prvo naprave projekti, u skladu sa imperativom održivosti razvoja, a potom dočekuju investitori. Na Lošinj su došli investitori prije projekata i to je manjkavost cijelog ubrzanog i pod velikim pritiskom procesa prostornog planiranja. Kad se u prostorne planove ucrtavaju želje investitora, vođenih željom za oplođivanjem kapitala, lako se dogodi da se zanemare pravila planiranja koje čuvaju resurse, interese domicilnog stanovništva i okoliš.
Prije sedmicu dana održan je u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija sastanak Nacionalnog foruma o pristupanju Europskoj uniji, na kojemu su predstavljeni predpristupni europski fondovi. Valja reći da ogroman bespovratni novac stoji na raspolaganju RH za različite projekte izgradnje komunalne infrastrukture, poboljšanju poljoprivredne proizvodnje, unapređenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda.... Za ovaj novac potrebno je da lokalne zajednice apliciraju i traže novac za projekte koji će unaprijediti kvalitetu života lokalnog stanovništva.
Ne postoji, dakle,razlog da se pogoduje investitorima i „investitorima“, da se brza sa provedbom tuđih projekata za koje ne postoje studije utjecaja na okoliš, konsenzus lokalnog stanovništva o svrhovitosti projekta i napokon, interes lokalne zajednice sadržan u zapošljavanju, naplati poreza, održivosti razvoja...
Pitanja za veoma ozbiljnu javnu raspravu su koliko povećanje turističkih kapaciteta, izgradnja marine u zaštićenom morskom rezervatu za dupine ili izgradnja žičare na Osoršćici pogoduju pojedinim investitorima, a koliko su u interesu lokalnog stanovništva i otočke djece, za koju svi priželjkuju da se sa školovanje vrate na Lošinj.
...
Stoji da "građani će moći sudjelovati u raspravi kako ćemo stići tamo kamo idemo, mada ne i o tome kamo idemo", ali ni o tome KAKO neće odlučivati građani nego će biti kako drugi odrede. A o tome KAMO idemo znaćemo za deset godina a da nas sada niko ne pita. KAMO idemo znaju oni za koje se plan radi.
Kamo idemo
Jasno je da novom nastalom državom kad se Jugoslavija raspala ljudi koji su otali na nekim direktorskim pozicijama naletom tzv privatizacije pokrali sve što su mogli i podijelili između sebe to se desilo i u našem gradu ,jer kad pogledate te koji su maznuli to što su maznuli porijeklo njihovih obitelji i financijska stanja prije privatizacije ne bi im doslovno ispalo pet kuna iz đepa a sada oni kroz ovaj prostorni plan pokušavaju progurati sve ono što im treba da još poboljšaju svoje financijsko stanje. Točno se zna koji su to ljudi i treba u prostornom planu viditi ko su vlasnici tih terena.Njih je najmanje briga za ovaj otok i ljude njima su prvo njihovi interesi pa onda sve ostalo.Ljudi im rade u njihovim firmama za 2000 kuna može ih biti sram, a oni su platili iz svog đepa dionice poduzeća da sada drmaju i prodaju za milijune eura,eto to vam je stvarnost Lošinja
...
Zna se kamo idemo i kamo nas vode. Za neko vrijeme saznat ce se tko su stvarni vlasnici terena koji će ovim planom postati skupa gradilišta, a onda ćemo saznati i zašto su baš tamo ucrtana. To je tako, i tu se ništa ne može. Vrag sere na veliku hrpu, kaže narod. Ali zabrinjava to što plan nema viziju budućnosti na korist običnih Lošinjana i njihove djece nego samo koristi vlasnika terena i građevinarske mafije koja obrće takav novac da joj ni ubojstva nisu strana.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...