Na web stranici stranke "Zeleni za Zagreb" objavljeno je nekoliko bilješki o raspravama i izlaganjima na skupu saveza udruga za okoliš "Plavi forum" održanom u Opatiji 16. i 17. prosinca.
Među njima su, kako se navodi, "vrlo zanimljiva iskustva iz mukotrpne borbe protiv lokalnog tajkuna" sa Lošinja, a kao jedan od izvora navodi se adresa ove web stranica. Sažetak informacije glasi:
"Nakon uzastupnog kršenja svih zakonskih propisa, zabrana i intervencija, lokalni tajkun ne odustaje od zahvata u okoliš i obalni pojas, od nezakonitog kamenoloma, pristaništa za jahte i drugih građevinskih zahvata. Štoviše, nakon povremenih zabrana i sasvim pogrešno provedenih intervencija državnih organa, sad se postojeću situaciju pokušava postupno legalizirati.
Cijela afera neodoljivo podsjeća na slučaj nekadašnjeg vladara Požeške kotline, Vladu Zeca, danas u istražnom zatvoru, kojem su prvi ubod, zbog ilegalnog kamenoloma u parku prirode, zadali Osječki zeleni." . . .
Također se navodi kako je u diskusiji o problemima prostornih planova spomenuto da studije utjecaja na okoliš (SUO), onako kako se danas rade, uglavnom služe zamazivanju očiju javnosti i zlorabe se kao formalno pokriće za nemjerljive štete i zloporabe prostora. Kad se izrađuje prostorni plan i predlažu prenamjene prostora, nepopularne mjere i objekti, kao univerzalni odgovor na sve prigovore navodi se obećanje: "Biti će napravljena SUO".
Međutim, te studije izrađuju uvijek iste institucije i ljudi koji su skloni - blago rečeno - punom razumijevanju za želje investitora. Kako su tijekom tri dana većinu izlaganja pratile i vizualne prezenatcije, pa i videofilmovi, sudionici su na jednom mjestu dobili impresivan pregled stanja od delte Neretve do Motovuna. Iznenađuje u koliko se slučajeva i strašnih primjera spominje Institut građevinarstva Hrvatske, IGH - i ne samo na Jadranu!
Naglašava se da SUO nikad ne razmatra alternative. Iako je zakonski moguća i izrada Prethodne studije utjecaja na okoliš koja bi ponudila moguće varijante i njihove usporedbe, u praksi nema ni traga takvom zaista studijskom pristupu. Ali, i sam je zakon takav da unaprijed veže ruke svim ostalim stručnjacima koji izravno ne sudjeluju u projektu, a kritičarima - ma kako im tvrdnje bile utemeljene na nepobitnoj logici - sprečava svaki utjecaj.
Iz svega je jasno vidljiv razrađeni sustav koji omogućuje da se nesmetano proguraju odluke koje su štetne ili čak katastrofalne po okoliš
Iako nam je na raspolaganju i mogućnost izrade Strateške procjene utjecaja na okoliš (SPUO) - kakva je npr. obvezna u Rumunjskoj(!) - u Hrvatskoj je Šibenik jedini grad koji je takvu procjenu naručio...
U vezi s problemom otpada kao dobar primjer istaknut je sustav postupanja s otpadom koje je razvilo Otočko ekološko vijeće na otoku Krku. Razvijen je djelotvorni sustav odvojenog prikupljanja raznih vrsta komunalnog otpada na 2200 sabirnih mjesta te desetak sabirališta raznih vrsta opasnog otpada. Na svakom je sabirnom mjestu pet kontejnera: za biootpad, papir i karton, plastiku, PET-ambalažu i staklo, limenke i sitni metal, te ostalo.
Štoviše, na Krku se posebno prikuplja tehnički i opasni otpad. Cilj je: Otok bez smeća!
Nasuprot tome, klasični pristup usmjeren samo na deponiju - uz brojne sumnjive mjere i radnje - izaziva i probleme s lokacijom predviđenih županijskih i regionalnih deponija, npr. u Klani (Primorsko-goranska županija) i Lećevici (Splitsko-dalmatinska), gdje je bilo i žestokih prosvjeda lokalnog stanovništva. Njihove smo predstavnike mogli čuti i u Opatiji. Iz niza izlaganja je očito kako tzv. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske praktički ignorira svjetske domete u odvojenom prikupljanju i recikliranju. Naime, dok Strategija predviđa da se do 2025. u Hrvatskoj odvojeno prikuplja tek 25 posto otpada, današnja je norma razvijenih zemalja 50 i više posto.
Dotaknuta je i tema "velike pomame" za gradnjom golf-terena koja je zavladala diljem naše obale, pa se navodi da se samo u Istri planira gradnja njih 20-ak, dok ih turistička velesila Grčka ima šest. Iako ih posvuda zdušno zagovaraju kao "dio uređenog prirodnog okoliša", stvarne su činjenice jako daleko od te tvrdnje. Valja znati da "zeleno" (prema boji trave) nipošto ne znači i prirodno.
Naprimjer, za golf-igralište s 18 rupa u našem priobalju treba nasuti sloj u debljini od barem 60 centimetara, ukupno 100.000 prostornih metara, a zemlja se dovozi iz Engleske... Osim toga, nasipava se i 10.000 prostornih metara pijeska, sije se posebna, genetski modificirana trava koju se obvezno tretira golemim količinama pesticita i zalijeva velikim količinama pitke vode putem posebnog sustava navodnjavanja. To je potpuno umjetni okoliš, skupi kič i jadna imitacija prirode. Zagađivanje se širi nadaleko, pa u krugu od 12 kilometara nije moguća nikakva ekološka poljoprivreda usklađena s europskim normama. Predstavljena su i drukčija tehnička rješenja s kojima bi golf bio i ekološki prihvatljiviji, no kod nas investitore na to nitko i ništa ne obvezuje.
Osim toga, usporedbom brojnih slučajeva postaje vidljivo kako pravi cilj potencijalnih investitora kod nas uopće nije golf, već popratna gradnja novih naselja.
Golf-tereni samo su izlika da se izbjegne povika zbog prenamjene površine, jer se time zelena površina lakše pretvara u građevinsku, pa i mješovitu.
Dok je u svijetu uobičajeno da u ukupnoj investiciji za izradu i uređenje golf-igrališta prateći objekti ne premašuju 50 posto troškova, kod nas je taj dio bitno veći, u nekim slučajevima čak 700 posto veći od troškova za sami teren! Sve to potvrđuje pretpostavku kako je golf-igralište puka izlika kojom se sva nova gradnja proglašava uređivanjem zelene površine - a grade se apratmani za prodaju. Golf se pojavljuje baš kao klin u "klin-čorbi". Kada se čorba skuha, klin se izvadi i baci.
Udruge Plavog foruma ove su godine poslale oko osam do deset prijava državnom odvjetniku Bajiću, no dosad nije bilo nikakve reakcije. Dokumentacija se upravo prikuplja i s njom će se ubrzo izaći u javnost.
Stranka Zeleni za Zagreb svoj program temelji na načelima aktivne demokracije, globalne pravde, suradnje i solidarnosti, ekološke mudrosti i ekonomije za ljude, zajednicu i prirodu, zajednice i ravnopravnosti žena i muškaraca te društva nenasilja, podrške i raznolikosti.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...