Ljiljana Rukonić: Ljudi poznaju moje dobre i loše strane, tu nema farbanja

Korisnička ocjena:  / 8
LošeNajbolje 

ljrukonicRazgovor s Ljiljanom Rukonić, kandidatkinjom SDP za gradonačelnicu Grada Malog Lošinja na narednim izborima objavljen u jučerašnjem Novom listu.

 

Lošinjski SDP nekada je bio respektabilna stranka, u Vijeću je bio značajno zastupljen, da bi se u sadašnjem sazivu sveo na svega jednog vijećnika i opća je ocjena da je otočni SDP pao na niske grane. U tim nezahvalnim okolnostima, prva je svoju kandidaturu za gradonačelnicu istakla Ljiljana Rukonić, koja u stranci nema dugačak staž. Naprotiv, članica je od prije nekoliko godina, ali zato dobro kotira u Primorsko-goranskoj županiji te je aktualna predsjednica triju upravnih vijeća ustanova na Lošinju, čiji je osnivač županija – Lječilišta Veli Lošinj, Doma za starije i nemoćne osobe i lošinjske Lučke uprave.
Koliko ima istine u komentarima da se dio lošinjskog SDP-a ne slaže s tim da vi budete njihova kandidatkinja, jesu li podjele u stranci velike i kako uopće ocjenjujete stanje u Gradskoj organizaciji?
– Osobno nikada ne bih prihvatila kandidaturu za gradonačelnicu ili za bilo koju poziciju u izvršnoj vlasti, a da nisam dobila podršku svog matičnog ogranka. Županijski SDP je tijekom listopada proveo anketu među stanovnicima kako bi se utvrdio rejting pojedinih kandidata, ne samo iz redova SDP-a. Na osnovi te ankete, na našem području ostvarila sam izuzetno zadovoljavajuće rezultate. Anketa je prezentirana na razini proširenog Predsjedništva lošinjskog ogranka i jednoglasno sam podržana, što mi izuzetno mnogo znači i obvezuje me.
Ocjenu stanja u lošinjskom SDP-u mogu dati samo kao član jer nisam u predsjedništvu, nemam nikakvu izvršnu funkciju. Mislim da smo putem svog predstavnika u Gradskom vijeću mogli djelovati puno kvalitetnije. Uloga oporbe je da ukazuje na loše odluke stranke na vlasti, da animira javno mnijenje, da analiza stanja vezano za dobre i loše odluke vladajućih. Nije dobro kada vladajuća garnitura ma iz koje političke opcije nema jaku oporbu. Ona treba biti korektiv i stalno »puhati za petama« onima koji u naše ime, a još i za naš račun, donose odluke, tu smo trebali učiniti puno više.

Cappellijeva pročelnica

Koliki je koalicijski potencijal lošinjskog SDP-a pred ove izbore, na podršku kojih stranaka računate?
– Koalicijski potencijal je značajan. Definirali smo kriterije koji će biti baza za koalicijsko okupljanje, a pregovara se od jeseni. U našem timu za pregovore vlada suglasje oko dodatnih zahtjeva naših potencijalnih koalicijskih partnera. Tu prvenstveno mislim na stranke koje obnašaju vlast na državnoj razini. Želja nam je uključiti i određene skupine neovisno o stranačkoj pripadnosti. Svatko tko želi boljitak i napredak, tko želi otvoriti novi put, tko ima ideje i želje pokrenuti zamašnjak razvoja i nesebično se angažirati, taj je dobrodošao. Pravovremeno ćemo objaviti tko ulazi u našu koaliciju, kao i zajednički program za sljedeći četverogodišnji mandat. Nijedan od članova pregovaračkog tima, niti iz redova SDP-a, niti iz redova ostalih partnera nije isključiv, težimo istom cilju i mislim da će se posložiti dobra ekipa koja će stajati iza onoga što zacrtamo kao prioritet, a toga zaista, s obzirom na okolnosti, nije malo.

Deklariranje kroz SDP

Bili ste pročelnica u »vladi« aktualnoga gradonačelnika, HDZ-ovca, Garija Cappellija, mislite li da će to naškoditi Vašoj kandidaturi?
– Svojevremeno sam prihvatila poziv tada još samo kandidata za gradonačelnika da se uključim u rješavanje problema vezanih za komunalni sektor i prostorno-plansku dokumentaciju. Radilo se isključivo o poslovima stručnog ekipiranja u cilju iznalaženja rješenja i rokova vezano za usvajanje dokumentacije. U to vrijeme sam radila kao direktorica poslovnice Erste banke na Lošinju, imala sam dobar i, recimo, lukrativan posao. Bila sam izuzetno cijenjena u financijskim krugovima, kao i u Erste grupaciji. Dala sam sporazumni otkaz, otišla na manju plaću i na puno gore uvjete rada iz osobne želje da nešto napravim i promijenim.
Željela sam angažmanom pomoći Gradu i privredi neovisno od političke grupacije koja je tada obnašala vlast. Nisam bila član niti jedne stranke, nisam ušla u HDZ da bih poboljšala svoj položaj u ma kojem smislu. Uz velik angažman grupe ljudi koje sam uključila u rješavanje problema, uspjela sam pomaknuti mnoge stvari s mrtve točke. Radili smo uz velik entuzijazam, ne uvijek i uz okolnosti koje bi nam išle na ruku. Pritisci su bili veliki. Bilo je izuzetno teških trenutaka. Dakle, nisam imala političku funkciju, dapače ona je bila isključivo stručno-operativnog karaktera.

Kad su pritisci postali prejaki, dala sam ostavku
Dok sam kao pročelnica uspijevala zadržati autonomiju odlučivanja kroz rad stručnih službi i ljudi unutar svoga odjela, maksimalno sam se angažirala. Kada su pritisci unutar vladajućih, sa strane i od pojedinaca postali pretjerani i počeli me opasno ometati u kvalitetnom i pravovremenom obavljanju posla, obavijestila sam gradonačelnika o ostavci. Ne vidim kako bi mi i zašto naštetio angažman na mjestu pročelnice veoma bitnog odjela u gradskoj upravi.

Obiteljski »background«
Što smatrate svojim najjačim adutima, što bi biračima trebao biti razlog da na izborima za prvu osobu Grada Malog Lošinja zaokruže baš vas?

– Postavši članom SDP-a, deklarirala sam se kao pripadnik liberalno-socijalne, lijevo orijentirane opcije. Nisam pristupila toj stranci iz osobne koristi, želje za profesionalnim napredovanjem, ostvarivanjem materijalne koristi ili ostvarenja ciljeva za osobnu promociju ili propulzivnost na hijerarhijskoj ljestvici. Lošinj je ipak mala sredina, svatko svakog poznaje bez obzira na dostupnost javnih, lokalnih medija, bez obzira na plaćene PR aktivnosti i održavanje kroz stranačke nomenklature. Dugi niz godina sam radila u Jadranki na odgovornim i zahtjevnim poslovima, u vrijeme kada je brojila 1.300 zaposlenih. Radila sam u gradskoj upravi još u vrijeme kada su Cres i Lošinj bili jedna administrativna jedinica s multipliciranim problemima, jer je i teritorij bio dvostruk.
Ljudi poznaju moje dobre i loše strane, tu nema »farbanja«. Nemam ni želju ni potrebu uvijati svoju osobnost u »celofan« da bih bila nekom prihvatljivija. Svoj obiteljski »back ground«, nosim i predstavljam s ponosom, isto to želim neokaljano ostaviti u naslijeđe svojoj djeci. Radeći u banci u nebrojeno sam slučajeva pomagala savjetom ili činjenjem ljudima da prevladaju financijske probleme, iskreno im govoreći i detaljno objašnjavajući koje su dobre, a koje loše strane njihovih odluka. Imam iskustva i u privredi, razumijem i znam zakonitosti poslovanja, bila sam dugo dio svega toga. Razumijem način rada uprave koji je apsolutno specifičan. Dakle, imam obzirom na svoj »minuli« rad sve predispozicije da odmah počnem raditi, ne trebam učiti ispočetka, ne trebam savladati »tehniku« da bih prešla na suštinu i, što je najvažnije, ne dijelim ljude na »naše« i »vaše«, ne želim oko sebe stvarati klijentelističke grupacije, želim da svi naši stanovnici imaju ista prava i obveze, a nadasve želim stvoriti uvjete da se naša djeca, i moja, vrate na otok. Želim da na kraju svog četverogodišnjeg mandata kažem: napravili smo, izgradili smo, riješili smo, a ne: napravit ćemo, izgradit ćemo, riješit ćemo. Budućnost počinje sada, predugo smo svi mi na to čekali i znam i vjerujem da će tu moju želju ljudi prepoznati i vrednovati dajući glas opciji koju sam i sama odabrala.

(Ira Cupać Marković)