Grad s pet zvjezdica

Korisnička ocjena:  / 46
LošeNajbolje 

Destinacijski management, omiljena fraza političara, novinara i turističkih djelatnika, izdašan izvor zarade za specijalizirane agencije i samostalne stručnjake, ali i skup različitih upravljačkih aktivnosti nije zaobišao ni ovo naše otočje. Pojam koji tako otmjeno zvuči, a ne znači drugo do upravljanje nekim mjestom kao odredištem za turiste usporedivim s banalnim uređenjem nekog kafića uoči turitičke sezone, samo na razini grada ili šireg područja, našao se i u strateškim dokumentima Grada. Prema tim dokumentima Mali Lošinj se određuje »prema održivom razvoju i prema odgovornom turizmu valorizirajući izuzetnu ljepotu i očuvanost svog prirodnog okoliša i kulturnog naslijeđa te dosegnutu razinu turističkog razvoja« te zajedno s Turističkom zajednicom i gospodarstvom ulazi u zajednički projekt »Destinacijski brand management«. 

Dakle, baš kao što se kafić uređuje prema pretpostavljenom ukusu ciljanih gostiju, tako se destinacijskim managementom ovi otoci tretiraju kao mjesta za vabljenje, smještaj i opsluživanje turista pri čemu su, valjda, utvrđene misija, ciljevi i strategije upravljanja otocima kao odredištem. Podrobniji sadržaj tog dokumenta široj javnosti nije poznat, no valja se nadati da se njime naši otoci ne tretiraju samo kao odredište za turiste, već i kao mjesta za život njihovih stanovnika.

Hipnoza obećanjima

hipnozaMeđutim, sudeći prema informacijama iz raznih medija upravljanje Gradom kao odredištem za turiste izmaklo je iz ruku gradske vlasti i može se steći dojam da je budućnost ove zajednice orijentirane pretežno na turizam i ovisne o njemu prepuštena skupini osoba koje upravljaju poduzećem Jadranka. Uz pomoć mreže suradnika na raznorodnim logističkim poslovima i lobiranju kod nositelja javnih ovlasti, a pod okriljem čarobne formule destinacijskog managementa, te osobe osiguravaju ostvarenje strateških ciljeva uprave i vlasnika tvrtke tako da deklarativna opredjeljenja gradske vlasti za održivi razvoj, čuvanje okoliša te ambijentalnih i tradicijskih vrednota počinju zvučati kao puko pomodno fraziranje. Sve to se odvija pozivanjem na mističnu doktrinu destinacijskog managementa, a obznana o partnerstvu Grada Malog Lošinja i tvrke Jadranka d.d. ostavila je u dijelu javnosti dojam da je gradska vlast naprosto kapitulirala pod hipnozom obećanja masivnih investicija, a alkemičarski pokus pretvaranja ovih otoka u destinaciju s pet zvjezdica prepustila zagonetnom Investitoru.

Vjera u Lošinj s pet zvjezdica

»Odnos gradske uprave prema investicijskim razvojnim projektima i investitorima mora biti proaktivan i usmjeren ka omogućavanju ulaganja i povećavanju investicijske aktivnosti na otoku« izjavio je predsjednik Gradskog vijeća Malog Lošinja Anto Nedić prema napisu glasnogovornice Martine Krajine Mršo poturenom na otočnoj stranici Novog lista kao novinarski prilog o partnerstvu Grada i Jadranke.

»U uvjetima teške gospodarske i društvene krize, kada u cijeloj zemlji imamo drastičan pad investicijske aktivnosti i stranih ulaganja, svaka investicija je dobrodošla« rekao je predsjednik gradskog vijeća u vrijeme kad su običnim građanima Lošinja priče o interesu ruskih investitora za Jadranku mogle biti samo glasine, ako su povjerovali predsjedniku uprave Jadranke koji ih je u tjedniku Globus javno demantirao. Nedugo nakon tog demantija, a samo deset dana nakon spomenutog proglasa o partnerstvu Grada s Jadrankom, Novi list donosi za običan puk senzacionalnu vijest pod naslovom »Rusi većinski vlasnici lošinjske Jadranke«, a gradska vlast postaje »proaktivna i usmjerena ka omogućavanju ulaganja i povećavanju investicijske aktivnosti na otoku«. Zapravo, postala je to već tjedan dana prije objave vijesti o ovom vlasničkom prevratu odlukom Gradskog vijeća o prodaji gradskog zemljišta uz hotele tvrtke Jadranka na Čikatu.

Lošinjane koje nije zavarao demanti »glasina« o interesu Rusa za preuzimanje »velike mame Lošinja« nije iznenadilo što je uz vijest o preuzimanju sam gradonačelnik najavio prezentaciju projekta golfa te izvijestio o »ozbiljnim razgovorima o ulaganju u lošinjski aerodrom« kao jedan u nizu budućih zajedničkih projekata. Pridružila mu se direktorica Turističke zajednice ushićenom pohvalom Jadranki kao partneru u razvoju destinacije jer prihvaća brend Lošinja kao otoka vitalnosti, te optimističnom izjavom kako »ۛplanovi o golfu s eko pristupom, eko marine i ekološkog koncepta kampa u Čikatu, govore u prilog razvoja otoka kao destinacije wellbeinga, zdravlja, vitalnosti i daje svima nama vjeru da će se i nadalje raditi na održivom razvoju turizma«.

Očigledno upućena u planove novog vlasnika navodi kako predviđa podizanje kvalitete objekata na četiri i pet zvjezdica naglašavajući da je na nama da i samu destinaciju dignemo na tu razinu.

Prostor diskrecije

Dakle, planovi uprave Jadranke kao katekizam vjere u razvoj otoka kao destinacije wellbeinga, zdravlja i vitalnosti trebaju nam svima biti poticaj da i sami dosegnemo taj zvjezdani status dižući cijelu destinaciju na razinu Jadrankinih objekata. A za ulijevanje te vjere uprava Jadranke se i pri formulaciji ponude za preuzimanje ostatka dionica u vlasništvu radnika i građana poslužila već gotovim mantrama o destinacijskom managementu uz održivi razvoj prepisavši ih iz strateških dokumenata Grada te prionula poslu uređenja destinacije.

Obnovljen je hotel Bellevue čijih pet zvjezdica uz dizanje ranga još nekih hotela treba omogućiti preuzimanje dijela Čikata kako bi se »dijelu gostiju s većom platežnom moći i većim prohtjevima osigurao prostor diskrecije« i preobrazbu cijelog Čikata »u najljepšu zonu na Jadranu«. Najavljeni su projekti golf resorta na Mataldi i izgradnje marine na Velopinu, kupovina vojarne Kovčanje, proširenje lošinjske zračne luke, dogradnja Punte uvis i u širinu, ulaganje u Lječilište Veli Lošinj, a kruže glasine da će poljoprivredno zemljište na Unijama kupljeno od Krčke biskupije u iščekivanju adekvatne promjene plana prostora biti iskorišteno za gradnju vila pod izlikom ruralnog turizma, o ulasku u vlasništvo Lošinjske plovidbe, kupovini zgrade stare osnovne škole, i t.d. Jesu li ti projekti u skladu sa sadržajem strateških dokumenata Grada ili su u njima samo općenite fraze s kojima je moguće opravdati svaki projekt poznato je jedino onima koji imaju uvid u te dokumente. Pitanje kakav će učinak odabir tržišnog segmenta uprave Jadranke, t.j. orijentacija na klijentelu visoke platežne moći i njen destinacijski management utjecati na gospodarske djelatnosti izvan njenog poslovnog okruženja stoga ostaje otvoreno.

Klupko vlasništva

Na to pitanje uprava Jadranke može odgovoriti, no kako je odgovorna samo vlasniku kapitala uloženog u njeno preuzimanje, dokapitalizaciju i investicije, a ne žiteljima ovih otoka može se poslužiti bilo kojom frazom iz reportoara poslovne i političke demagogije bez ikakve odgovornosti za izrečeno, jer bira ju vlasnik sa zadaćom da osigura povrat i povećanje vrijednosti ulaganja uz profit, a ne građani. A takav je odgovor već dat iz zapetljanog klupka vlasničkih odnosa nad kapitalom uloženim u Jadranku.

klupkoTko je vlasnik tog kapitala? Nekoć u većinskom vlasništvu radnika, bivših zaposlenika i lokalnog stanovništva Jadranka je danas u vlasništvu tvrtke Beta ulaganja d.o.o. iz Zagreba s temeljnim kapitalom od 405 milijuna kuna registrirane za tridesetak predmeta poslovanja od posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu do pružanja usluga prevođenja. Na svojoj web stranici tvrtka se predstavlja kao »... društvo s ograničenom odgovornošću, osnovano krajem 2012. u Zagrebu s ciljem ulaganja u turističke projekte u Sredozemlju«, a kao svoga osnivača i vlasnika navodi UK Promsvyaz, »jedno od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji, koje uz nekoliko otvorenih i zatvorenih fondova upravlja i jednim od vodećih mirovinskih fondova u toj zemlji. UK Promsvyaz se orijentirao na strateška ulaganja diljem svijeta koja stečenim tvrtkama i lokalnim zajednicama u kojima ti gospodarski subjekti posluju jamče stabilnost i sigurnost.«

Dakle, preuzimanje Jadranke posredstvom Beta ulaganja jedno je od strateških ulaganja ruskog društva UK Promsvyaz u ovom dijelu svijeta koje poduzeću Jadranka i lokalnoj zajednici, žiteljima Grada Malog Lošinja jamči stabilnost i sigurnost.

Budući da kapital prema elemantarnoj definiciji nije drugo do ekonomska vrijednost koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku djelatnost s osnovnom svrhom da se uveća, ni kapital ovog ruskog investicijskog fonda nije uložen radi neke apstrakne stabilnosti Jadranke, već zbog uvećanja i profita. Jamči li kapital uložen u destinacijski management uprave Jadranke čijoj realizaciji ili pokušajima realizacije svjedočimo stabilnost i sigurnost lokalnoj zajednici pitanje je na koje odgovor treba dati sama zajednica uključivanjem svih zainteresiranih, a prije svega onih kojima je ukazano povjerenje na izborima.

babuskaNo klupku vlasništva nad Jadrankom tu nije kraj, jer i sam investicijski fond UK Promsvyaz je vlasništvo. Vlasnik mu je Promsvyazbank sa sjedištem u Moskvi, kojoj su pak većinski vlasnici braća Aleksej i Dmitrij Ananiev. Misija banke je - kako navodi na svojoj web stranici - da doprinosi blagostanju Rusije i dobrobiti zaposlenika i dioničara nuđenjem financijskih rješenja za svoje klijente, investitore i partnere kojima osigurava produktivno korištenje novca znajući što treba učiniti te kada i kako treba biti učinjeno da bi se novac preobrazio u kapital. Zadatak joj je da svojim poslovanjem razvija kulturu upravljanja kapitalom u Rusiji i stvara nove prilike za Rusiju, jer pouzdano razmještanje kapitala ruskim građanima pruža sigurnost u sutrašnjicu, a time i u snažniju Rusiju. »Mi smo tu da radimo za Rusiju«, kaže se u zaključku opisa misije, a među vrednotama na kojima počiva djelovanje banke ističe se patriotizam kao poticaj za doprinos rastu ruskog materijalnog i duhovnog bogatstva.

Ciničan zaključak izveden iz ovih iskaza ciljeva, misije i vrednota piramide vlasništva nad Jadrankom bio bi da se u nju investira zbog blagostanja Rusije i rasta njenog materijalnog i duhovnog bogatstva. Dakako, riječ je o tipičnoj korporacijskoj retorici kojom se povezani subjekti nastoje prikazati kao društveno odgovorne kompanije uz specifičnosti uvjetovane posebnostima ruskog kapitalizma.

Novac iz Sibira

No nedoumice o stvarnom vlasništvu nad Jadrankom među Lošinjanima i dalje postoje, što je vjerojatno i novinarku Novog lista navelo da u razgovoru s predsjednikom uprave postavi direktno i neuvijeno pitanje »Tko je pravi vlasnik Jadranke?«. Predsjednik uprave koji je priče o interesu ruskih investitora za ulaganje u Jadranku svojedobno javno nazvao glasinama i demantirao ih, naveo je kao vlasnika tvrtku Beta Ulaganja u vlasništvu UK Promsvyaz koja je pak u vlasništvu ruske Promsvyazbanke.

No uloga osobe s nepoznatom funkcijom, ali neprikosnovenom moći odlučivanja predstavljene kao »suradnik Jadranke« izaziva razne slutnje i spekulacije, pa je i novinarka upitala »Da, ali tko stoji iza tvrtke, čiji je kapital? Govori se o »ruskim ulagačima« i Mihajlu Perenčeviću Mihi, kao stvarnim vlasnicima?«. Pričom o prvoj košarkaškoj lopti na Lošinju predsjednik uprave je ne potvrdivši ni demantiravši glasine izbjegao dati odgovor.

Međutim, prilikom prezentacije ideje dogradnje Punte prema izvještaju Novog lista »suradnik Jadranke« je pored ostalog rekao kako će ruski kapital još neko vrijeme ulagati u cijelu destinaciju, pa i u ono što nije profitabilno, ali je važno za otok poput ceste, kanalizacije i drugog, te dodao »Sreća da postoji novac iz Sibira. Bolje da ga utrošimo ovdje, nego da bude na banci. Meni i mojim dečkima ništa ne treba, iako to čudno zvuči.«
Malo kome to nije zazvučalo kao govor vlasnika kapitala u svoje i u ime svojih dečki, a nekima je to bila diskretna najavu moguće promjene paravana vlasništva zbog gotovo hladnoratovske međunarodne atmosfere.

Narušena idila?

Međutim, čini se da stvari baš i nisu kakve mogu izgledati autsajderu koji rasplaže samo informacijama iz medija, glasinama i pokojim tračem. Prvi znak otpora privatizaciji destinacijskog managementa ovih otoka bilo je priopćenje Gradskog odbora lošinjskog HDZ o rezerviranosti spram razmetljivog ekshibicionizma ideje gradnje nebodera na Punti.

Partnersku idilu narušavaju i navodne nesuglasice među gradskim vijećnicima, u gradskoj upravi i s gradonačelnikom oko vrste i opsega koncesije Jadranki za uvalu Čikat, a za čije ishođenje Grad treba dati suglasnost. Idiličnosti partnerstva udarac je zadao, navodno samovoljni potez uprave Jadranke kojim je uzurpirano gradsko zemljište u blizini hotela Bellevue kako bi se uredilo parkiralište za goste. Prema glasinama koje se mogu čuti učinjeno je to mimo svemoćnog »suradnika Jadranke«. No pokazalo se da glasine u vezi s Jadrankom imaju neobičnu navadu da se transformaju u pouzdane vijesti ...

parking-belvi