»Žuti karton lokalnoj samoupravi«

• 

Korisnička ocjena:  / 0

LošeNajbolje 

Detalji

Kategorija: Politika

Objavljeno Petak, 17. 10. 2014.

Posjetitelji otoka Unije, smještenog na samim vratima Kvarnerskog zaljeva, slažu se u jednome – Unije su otok s pogledom. Biser nad biserima je od lokalne samouprave čiji gradonačelnik pretendira na mjesto ministra turizma, te Turističke zajednice Mali Lošinj čija direktorica redovito prima priznanja i nagrade diljem Europe, a Lošinj glasi kao posebno mjesto zdravstvenog turizma, domom Apoksiomena i s prekrasnim uvalama, ostavljen po strani, kao da nije dio Lošinja. Iako je na posljednjim lokalnim izborima bilo kandidirano rekordnih 11 lista, odnosno 165 kandidata koji su na sva zvona izjavljivali »ljubav prema škoju«, nitko s otokom Unije danas nema nikakvog dodira.

No, bez obzira na »borbu s vjetrenjačama«, mještani otoka ipak se snalaze. Oni su dio svijeta koji kao da ne postoji, kao jedna mala nezavisna otočna državica bez vodovoda i kanalizacije (predizborno obećanje vladajućeg HDZ-a koje će, htjeli ili ne, prema regulativama EU morati ispuniti do kraja desetljeća), s jednakom vremenskom udaljenošću od Lošinja kao od Rijeke – dva i pol sata lokalnim brodom, jednako kao i katamaranom do Rijeke. Pa čak na vlasti imamo premijera koji rado ističe kako je život na otoku jednostavno savršen, a on je ipak sve samo ne to. U svakom slučaju, ovdašnji stanovnici kažu da mogu i bez »silne politike« – jer očito drugog izbora nemaju.

S druge strane tu su turisti, domaći i strani, koji se na veliko zaljubljuju u ovo predivno mjesto, jedno od najljepših na Jadranu. S bezbroj nedostataka koji bez politike, nažalost, ne mogu biti riješeni, sada se sve više spominje pripajanje Puli, koja je za Unije učinila više nego Lošinj – ništa (Unije su čak u minusu zbog Lošinja, tako da je »ništa« svakako bolje). Vratimo li se na uvodni dio teksta, otok s pogledom svakako ima mogućnost izbora jer se odavde sve više gleda prema Europskoj uniji i napretku, dok se inertnost (tromost) lokalne politike više ne može trpjeti.

Možda se, na kraju krajeva, netko iz uprave Jadranke d.d. koja se posljednje vrijeme i medijski hvali kako joj je stalo do otočana – odnosno do razvitka Lošinja – sjeti i da su Unije dio te silne »slatkorječive priče«. U suprotnom, neće se dugo čekati za drugi žuti, odnosno crveni karton.