Nije prošla ni godina dana od kako je na ovoj stranici objavljen članak DOKTRINA ŠOKA. Povod članku bila je nevjerojatna javna šutnja o tektonskim promjenama koje su se upravo dogodile ili će se dogoditi, a vezane na nenadanu kupovinu i šokantne investicijske planove Jadranke d.d., otočnog simbola i sinonima za Lošinj, najveće otočne firme i jedne od najvećih firmi u turističkoj branši u Hrvatskoj. Tada je šutnja objašnjena šokom.
"U slučaju Lošinja radi se o šoku izazvanom ulaganjem 200.000.000 eura u našu veliku firmu i naš mali arhipelag, vrtoglavog iznosa kojim se barata u javnosti. U današnje vrijeme ulaganje od 200.000.000 eura u Hrvatskoj koja tavori u depresiji bez vidljive perspektive, zaista predstavlja šok, kako za premijera tako i za ministre, župana, pa na niže kao i za sve nas obične smrtnike."
Nakon manje od godinu dana, iz faze opće šutnje, mrmljanja i šapta, počinje se glasno negodovati. Uzrok današnjeg sad već i javnog negodovanja krije se moguće u postupanjima koji su tada i predviđeni. Citat iz članka: "U takvoj je situaciji sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem. U toj situaciji nitko ništa ne pita, investicija od 200.000.000 eura toliko fascinira da smo spremni zaboraviti sve što je bilo jučer i u što smo se kleli."
U manje od godine dana odnos se promijenio. Danas se javno propitkuju odnosno osporavaju ne samo tekuće investicije na Čikatu već i buduće koje se tek planiraju (golf).
Klatno je prešlo iz jedne krajnje točke u drugu krajnju točku. U početku nas kao zajednicu (političku i opću javnost) nije zanimalo ništa. Niti padanje šaptom mita o Jadranci kao svijetlom primjeru privatizacije čiji su vlasnici mali dioničari i građani Malog Lošinja, niti tko je novi vlasnik, niti što radi i kakvi su mu planovi. Danas? Danas su nam problem ne samo radovi na Čikatu već i ono što se tek planira (golf) i unaprijed smo protiv. Lošinjsko klatno je iz ravnoteže izbačeno velikim novcem, odnosno velikim investicijama. Njihanje lošinjskog klatna prošlo je put od nekritičkog prihvaćanja svega što se radi ili se napravilo, do sada apriornog neprihvaćanja onog što se radi i onog što se tek planira od strane istog investitora. Slikovito bi se taj put klatna u ponašanju javnosti prema Jadranci ili investicijama moglo opisati: od autističnog do paranoičnog. Prvo ne primjećujemo ništa, a odmah nakon toga nam se priviđa.
Kako vratiti klatno u ravnotežu?
I ova tema u kojoj je glavni protagonist Jadranka i velike investicije u Lošinju u stvari govori o nama. Ponašanje Jadranke ili privatnog investitora je nepromijenjeno i nema razloga da ga mijenjaju, jer koriste ono što im se daje i dobro im ide. Citat iz navedenog članka: "Nadležni županijski uredi, sukladno javnom obećanju župana da će pomoći i nedvojbenoj podršci (a da nitko ne upita čemu potreba da se pomaže ako se sve radi po procedurama po kojima se jedino i može graditi!) imaju vrlo blagonaklon odnos u postupanju prema investitoru. Pomažu - servisiraju dozvolama i tumačenjima, koja su u skladu s investitorovim potrebama."
Što se promijenilo? Promijenio se naš odnos prema investitoru odnosno investicijama. Zašto? Zato što ni kad smo bili autistični ni sad kad smo paranoični ne razmišljamo racionalno i na temelju činjenica. Možda je problem u tome što nema informacija pa ima puno špekulacija i nagađanja, što su procedure izdavanja dozvola dosta složene, što su nam zakoni i propisi konfuzni i mogu se tumačiti po potrebi, zato što nemamo povjerenje u institucije, zato što nam je javni prostor zagađen, zato što nemamo izgrađene vlastite stavove. Jednostavno - zato što nismo i nemamo temeljem čega biti racionalni?
Sadašnji radovi odnosno investicije na Čikatu su samo logičan nastavak ponašanja investitora po prošlosezonskoj matrici pri rekonstrukciji hotela Bellevue. Začuđujuća servilnost i podatnost inače "zafrknute" birokracije otupila je senzibilnost investitora za poštivanje strogih i logičnih procedura. Osnovna logička procedura bi bila: prostorno planiranje - projektiranje - građevinska dozvola - građenje. Iskustvo našeg investitora ja da je moguće i gotovo obrnuti postupak odnosno da se prvo počne graditi a kao zadnji korak je izrada planova u skladu s izgrađenim. S obzirom na iskustvo ne začuđuje takvo postupanje i kod ovosezonskog investiranja na Čikatu. Na kraju će se to sve popeglati. Gotovo istovremeno završit će se radovi, dobiti koncesije i izdati dozvole. Za takvo ponašanje najmanje treba kriviti investiora. To je prirodni refleks. Zašto pas liže svoja jaja? Zato što može. Zašto se tako investira? Zato što se može.
Zbog takvog postupanja investitora i takvog odnosa javnosti - koja se ponaša u skladu s opisanim klatnom (od autizma do paranoje) bez staloženog i racionalnog promišljanja o budućnosti, ova zajednica ne može imati sreće ni s investicijama koji bi joj po definiciji morale donijeti korist. Takva sredina će ili dozvoliti investitoru da ovaj nekritički radi što želi ili će ga otjerati.
Nevjerojatna prilika - namjera investitora odnosno Jadranke za ulaganje, nama običnim smrtnicima neshvatljivo velike iznose, u podizanje kategorija hotela (iz 3 u 5 zvjezdica), u golf i infrastrukturu, u proširenje zračne luke, a moguće i marine za mega jahte bi morale osim profita za investitora donijeti opću korist. Rast otočnog bruto proizvoda, zapošljavanje, produženje sezone, povećanje gradskog proračuna i povezano s tim podizanje svih vrsta standarda koji ovise o proračunu bi trebale biti posljedica velikog planiranog ulaganja. U konačnici bi od planiranih investicija Grad Mali Lošinj mogao postati hrvatski fenomen. Grad bez nezaposlenih, otočni grad visokih standarda koji osigurava svojim građanima sigurnost i prosperitet.
Možda je ova situacija, konflikt javnosti ili dijela javnosti s investitorom oko radova na Čikatu i koji je eskalirao organiziranjem javne tribine, prilika da se klatno vrati u ravnotežu. Da se kroz racionalan i promišljen pristup iskoristi prilika koju nudi volja investitora za tako velikim ulaganjem koji bi morao i trebao rezultirati osim koristi investitoru i općom koristi za otok i otočane. Prva slijedeća kušnja/prilika jest golf odnosno planovi Jadranke za izgradnju golfa na Mataldi.
Komentari:
Ako vas izaberu imat ćemo časne i poštene ljude u vijeću, dodušei paranoika ali boćemoj bar je pošten...
Glas naroda nije dobio ni Badurina ni Satalić, a doticni Badurina zajedno sa Nedićem uz patronat Capellia radi za dobrobit investitora i na dobropopunjen takuin provizijom
Ali zato svaki komentar završava konstatacijom o potpunom promašaju, bilo da se radi o nečijim tezama ili nečijim konceptima. Obrazloženja naravno nema, već je dovoljna mamina tvrdnja...