Projekt Bijele zastave nije ekološki, nego promotivni projekt

Korisnička ocjena:  / 18
LošeNajbolje 

Grad Mali Lošinj postao je jedan od rijetkih vlasnika Bijele zastave, najnovija je vijest o lošinjskim ekološkim pregnućima.
Bijelu zastavu od 2013. godine dodjeljuje Global Underwater Awareness Association, međunarodna udruga za očuvanje i zaštitu mora, rijeka i jezera, čiji je osnivač i predsjednik Kristijan Curavić, poznati ronilac s otoka Krapnja. Ponosni vlasnik zastave, Grad Mali Lošinj, dobio ju je za čistoću i promociju plaže Valdarke, nakon Supetra za plaže Banj i Tri mosta, bolske plaže Zlatni rat na Braču, Hotela Ivan tvrtke Solaris, nacionalnog parka Krka i Park plaze Histria hotela u Puli.

Što točno znači biti vlasnik zastave i kako se to vlasništvo stječe? Na web stranicama ove poduzetne udruge  nabrojani su kriteriji za stjecanje zastave: to su početni pregled podmorja, foto dokumentacija uklanjanja otpada odnosno morskog dna, pravilno odlaganje i recikliranje uklonjenih predmeta, arhiviranje snimki i dijeljenje fotodokumentacije u edukativne svrhe, objavljene oznake, karte područja, informacije o zaštiti okoliša te plaćanje početne (30.000 kn) i godišnjih naknada tijekom pet godina koliko traje valjanost bijele zastave (10.000 kn). Naknada pokriva troškove početne inspekcije, čišćenja, obrazovnih materijala, svečanosti dodjele te redovnih godišnjih inspekcija.

Nositelji Bijele zastave izravno podupiru zaštitu svjetskih mora, jezera i rijeka, a postotak dobiti od svake bijele zastave ide izravno GUWAA, koji je tijekom djelovanja na čišćenjima diljem svijeta izvadila s morskog dna 364 tone otpada, piše na njihovoj web stranici. Projekt Bijele zastave ima i svoje ambasadore, članove odbora GUWAA, jedanaestoro celebrities koji promiču ideju očuvanja podmorja i jamče svjetla pozornice projektima u cilju tog očuvanja.

Kako bi razgranala poslovanje u ovoj vrsti socijalnog poduzetništva, organizacija GUWAA dodjeljuje i elektronsku Bijelu zastavu, koja može biti dodijeljena plažama, nacionalnim parkovima, marinama, naseljima, poduzećima, hotelima, prehrambenim poduzećima i svima ostalima koji žele sudjelovati u akcijama čišćenja vodenih površina, očuvanja prirodnih vodenih staništa te podizanju globalne ekološke osviještenosti. »Bijela zastava namijenjena je svima koji svoje poslovanje žele podići na višu razinu prepoznatljivosti.« Tako je nositelj Bijele zastave u Hrvatskoj Blitz Cinestar kino, uz Solaris Hotele, Inex Gorica Ohrid u Makedoniji, Grand Hotel Toplice u Bledu u Sloveniji te hotel Aristos u Zagrebu, Nacionalne parkove Una u Bosni i Hercegovini, Nacionalni park Krka i Feniks komunikacije.

Ideja zaštite i čišćenja podmorja te promicanje te zaštite vrijedna je pažnje, podrške i novaca. Socijalno poduzetništvo kao koncept koji integrira stvaranje ekonomske i društvene vrijednosti široko je prihvaćen, zagovaran pa i zahtijevan. Socijalno poduzetništvo predstavlja korištenje poduzetničkog ponašanja u cilju maksimiziranja društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita i rezultira održivim društvenim koristima. To je, dakle, poduzetništvo s etičkim integritetom, bilo da su to neprofitne inicijative ili inicijative komercijalnih poduzeća uključenih u međusektorska partnerstva.

Dodir celebritija
Pitanja cilja i etičkog integriteta ovog projekta vraćaju nas na ponosno vlasništvo Bijele zastave u Malom Lošinju za plažu Valdarke. Koji bi bio cilj Grada Malog Lošinja da se ovjenča slavom potvrde da je podmorje plaže Valdarke bez otpada? Čistoća mora nije predmet vlasništva nad Bijelom zastavom, a ispitivanje kakvoće mora ionako se provodi sustavno diljem obale na 908 plaža. Institut za oceanografiju i ribarstvo objavljuje na svojim stranicama ocjene kakvoće mora, koje se određuju na temelju kriterija definiranih Uredbom o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08) i EU direktivom o upravljanju kakvoćom vode za kupanje (br. 2006/7/EZ). Ispitivanja iz srpnja ove godine pokazuju da su gotovo sve plaže na Jadranu izvrsne (97, 80% njih) ili dobre (1,21 % plaža) kakvoće. Tek 0,99% plaža je samo zadovoljavajuće, dok nezadovoljavajućih nema. Ovom ispitivanju nedostaje samo jedan element: ne može niti jednu plažu, hotel, tvrtku ili grad podići "na višu razinu prepoznatljivosti". Stručnim i profesionalnim istraživanjima kakvoće mora nedostaje promotivni potencijal, čar događaja, dodir celebritija.

Čišćenje podmorja godinama s puno entuzijazma i priličnim brojem volontera na otoku obavljaju Sportsko ribolovno društvo Udica i Ronilački klub Bentos. Ono što njima također nedostaje to je promotivni potencijal, svečanost, koncert, slavno ime u ritualu potvrde, podizanje na višu razinu prepoznatljivosti. Oni su tek anonimni volonteri, naši sumještani, obični dečki (i cure) iz susjedstva. Tko bi im platio 30.000 kn da potvrde kako na dnu uvale Valdarke nema otpada? U usporedbi s 364 tone otpada širom svijeta u povijesti djelovanja organizacije GUWAA, Zelena čistka uklonila je sa svojim anonimnim volonterima 2012. godine u jednom danu 3.746 tona otpada. Prekrasan poduhvat koji ima sve elemente kao dodjela Bijele zastave, plemenitu poruku, rad za opće dobro, edukativni potencijal, ali opet, u općoj volonterskoj euforiji nedovoljnu višu razinu prepoznatljivosti.

Ima li Mali Lošinj, maltene definiran kao istureni otok koji oplakuje kristalno čisto more, posebne promotivne potrebe i zašto? Kome je upućena ta nepotrebna promidžba? Koja je ciljna skupina koja treba doznati da je Grad Mali Lošinj aktivno usmjeren na očuvanje prirodnih vodenih staništa te podizanje globalne ekološke osviještenosti i da je spreman za to plaćati tijekom pet godina (dok na otoku nestaju prirodne obale, pikamira se obalno stijenje, bespravno gradi u prekrasnim uvalama, uništava obalno raslinje, osvjetljavaju staništa morskih životinja)?

Osim razlike između imenovanog i stvarnog cilja projekta stjecanja Bijele zastave, postavlja se i pitanje etičkog integriteta ovog projekta. Jesu li zadovoljeni kriteriji potrebni za stjecanje vlasništva nad ovim vidljivim promidžbenim adutom koji jamči svečanost, priredbu, prisustvo slavnih i višu razinu prepoznatljivosti? Nije poznato tko je iz uvažene i slavne, poslovno spretne organizacijeGUWAA ronio u uvali Valdarke, ali pritom je napravljen maleni previd. Naime, na dnu uvale Valdarke leže petnaestmetarska olupina ribarskog broda Sotorišće i dvanaest metara duga kalafurija, koji sa sobom potapaju i etički integritet ovog projekta i redefiniraju ga ne kao ekološki, nego promotivni projekt plaćen sredstvima građana.