Nakon neuspjele ljetošnje medijske ofenzive propagandne službe Jadranke d.d. u suradnji – ili kako to vole reći - sinergiji s lokalnim vlastima i Turističkom zajednicom pokrenule su medijski desant na novu vladu i državne institucije. Cilj je desanta uklanjanje zapreka projektu proširenja zračne luke na Lošinju radi izgradnje golf resorta na Mataldi bez kojega, kažu, nema ozbiljnog turizma »
U Novom listu je 18. ožujka objavljen napis s dramatičnim nadnaslovom »Zračna luka Mali Lošinj: Kapitalni projekt o kojem ovisi razvoj turizma i dalje na čekanju« te prijetećim naslovima »LOŠINJ UPOZORAVA ZAGREB« i »Investitori izgubili strpljenje zbog „strateškog" aerodroma«.
Napis možete pročitati na portalu Novog lista online, no optužnicu se može svesti na prigovor sporosti administracije zbog koje je Jadranka d.d. usporila daljnji investicijski ciklus, sporost Upravnog suda u rješavanju sporova s tužiteljima i opstrukciju Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom koji ne udovoljava zahtjevu Grada Malog Lošinja da mu se dodijeli zemljište u vlasništvu države kako bi ga Grad unio u temeljni kapital aerodroma.
Samo dan kasnije, 19. ožujka na Lošinju se pojavio ministar turizma Anton Kliman s kompletnim Povjerenstvom za strateška ulaganja da bi izjavio kako vlada mora biti na strani investitora te da će lošinjski aerodrom biti pravi potez za hrvatski turizam. Predsjednik uprave Jadranke d.d. Sanjin Šolić je ustvrdio da je Lošinj prije svega aviodestinacija, a gradonačelnik Gari Cappelli da će rješavanje pitanja aerodroma promijeniti povijest turizma u Malom Lošinju.
Slučajno se dogodilo da se istog dana kad je ministar Kliman u Malom Lošinju recitirao izjavu pripremljenu u nekom od lošinjskih sinergijskih ureda, Jurica Pavičić u Jutarnjem listu osvrnuo na jednu ministrovu izjavu koja bi – pretoči li se u program vlade - zaista mogla promijeniti povijest hrvatskog turizma.
Dragi glasači, željeli ste 'Alan Ford'. To ste i dobili. Superhik vlada.
Tko se kandidirao za tu ozbiljnu ulogu?
Prođe to vrijeme brzo. Mic po mic, eto nas i do dva mjeseca nove vlasti, a u ta dva mjeseca Hrvatska se reformski učinkovito pretvara u epizodu "Alan Forda". Nema što, promjene su brze i reformski temeljite, a sve što je do jučer bilo nemoguće, najednom postaje dohvatljivo i stvarno.
Nakon samo 60 dana - ukratko - probudili smo se u zemlji u kojoj je sve moguće. Moguće je da rođendan predsjednici organizira teški porezni utajivač. Da je ključni opinion maker vladajuće konzervativne stranke postao novinar koji je kurve plaćao kokainom. Dobili smo vlast u kojoj je jedan ključni akter krivotvorio diplomski rad, a drugi je osuđen jer se lažno predstavljao kao inženjer šumarstva. Vlast u kojoj je doministrica kulture sebi kao šef kazališta plaćala izdašni interni honorar, a doministar turizma je zloglasan po tome što je kao bloger vrijeđao turiste. Jedan od koalicijskih stupova te vlasti je gradonačelnik protiv kojega stoji otvorena kaznena prijava, a ključna sastavnica te vlasti je stranka koja naciji još nije vratila pare usisane kroz Fimi-Mediju. I upravo ta konstelacija s koca i konopca, taj čudni zbor otuđivača stiropora, liječenih fašista, osuđenih krivotvoritelja, dilera i "resavskih" prepisivača sada reformski revolucionira hrvatsko društvo sveudilj i poprijeko. Gdje god ih može naći - od policije do novinara - nalazi "zdrave snage" da one jogurt-tehnikama iz 1989. izvedu unutrašnji prevrat. Pritom se taj prevrat izvodi u režiji ljudi i na korist ljudi u čijoj biste nazočnosti dobro pazili da vam neopazice ne nestane novčanik. Iako se u Hrvatskoj često govorio o "ideološkom sukobu", meni se čini da je taj ideološki sukob ozbiljno precijenjen. Ovdje se prije radi o sukobu kućnih odgoja, o invaziji ljudi koji u ime prepredenog, privatnog probitka ni od čega ne prežu i ničega se ne stide.
To je "korjenita promjena" kojoj upravo u ovom trenutku svjedočimo. Ta revolucija je takva da sama konkurira svakom satiričnom programu. Stoga je sasvim razumljivo da će ta i takva satirični program i dokinuti. Pa je tako HTV već u prvom tjednu "zdravih snaga" ukinuo satirični program "Montirani proces", i to zbog širenja nacionalne i vjerske mržnje. Doista je groteskno to obrazloženje slušati od stranaka i od ljudi koji su širenje nacionalne, vjerske i tipografske mržnje pretvorili u svoj decenijski politički "core business".
U Hrvatskoj, ukratko, ima mnogo novog. "Reforme" su uznapredovale. No, pokraj tih mnogih novina, u bujici tih živih revolucionarnih tekovina, pokatkad zaboravimo da u Hrvatskoj ima stvari koje su i stare, nepromjenjive i iste. A da revolucija neće baš sve promijeniti, da će neke stvari ostati i iste, mogli su se uvjeriti svi oni koji su početkom ovog mjeseca u tjedniku Telegram čitali intervju s novim ministrom turizma, Umažaninom Antonom Klimanom.
U ovih 60 dana - treba reći - svašta smo čuli od novih (do)ministara i (do)ministarskih kandidata. No, ni jedan od njih bio tako brutalno iskren kao novi ministar turizma Kliman koji je na upit novinarke Telegrama "Koliko je, po vašem mišljenju, potrebno novih hotela u Hrvatskoj?", odgovorio jednom jezgrovitom rečenicom od tri riječi u kojoj je kao u kapsuli s ekstraktom destilirano trenutno hrvatsko društveno ludilo. Ministar je - naime - mirno odgovorio: "Koliko god stane".
U te tri riječi - "koliko god stane" - kristalizirana je Hrvatska godine 2016. Zaboravite urbanističke planove i održiv razvoj, energetske otiske i demografski pritisak, mjerljive parametre i planove upravljanja, zaboravite sva ta palamuđenja kojima nas desetljeće zasipaju urbanisti, ekonomisti, sociolozi i demografi. Umjesto mjerljivog, racionalnog i ozbiljnog razgovora o planiranju i razvoju, mi smo dobili trumpovski (ili kerumovski) britak, jednostavno sročen "razvojni model". Naime, gradit ćemo koliko god stane.
Zaboravite - također - partizane i ustaše, crvene i crne, vjeverice, dabrove, hrčke i šake jada. Zaboravite crne kape, Thompsona i Milu Kekina. Sve te dubinske ideološke podjele u nekim su bitnim pitanjima dirljivo premoštene. Naime, "koliko god stane" jedina je ideologija koja u Hrvatskoj niti jest, niti će uskoro sići s vlasti.
Jer, ideologija "koliko god stane" - dakako - nije na vlast došla sada, s ovom novom Vladom pseudodomoljubnih mistika. Dugo je već to "koliko god stane" na vlasti u Hrvatskoj, barem još od doba Sanadera i Hypo banke. Ta "koliko god stane" ideologija vladala je i za prošle Vlade kad je Grčić u Splitu ruku savijao otočkim SDP-ovcima da glasaju za nerazumne urbanističke planove. Ta ideologija već puno desetljeće skladno pomiruje i IDS-ovce poput Jakovčića i Miletića, i HNS-ovce poput Vlahušića, i SDP-ovce poput Baldasara, i HDZ-ovce poput Klimana ili Ževrnje. Osnovno polazište te ideologije nije ni jedna od dežurnih "floskula" - ni fašizam, ni antifašizam, ni istrijanstvo, ni starčevićanstvo ni tuđmanizam.
Osnovno polazište te ideologije je uvjerenje da je (u ovom slučaju, jadranski) prostor nepotrošiv resurs koji se uvijek može trošiti još i još, i to zato da bi financirali svoj neodrživi "vida loca" životni stil te uzgred i čudesno obnovili vlastiti politički mandat. Pod ruku s tim polazištem ova ideologija ima i drugo, mnogo gore: uvjerenje da u toj nedođiji, gdje sve to "koliko-god-stane" treba utrpati, ionako žive nebitni aboridžini koji u toj jednadžbi funkcioniraju kao efemerni višak za otpis. Pritom, dakako, perpetuiranju te ideologije na ruku ide to što su oni koji će biti njezine žrtve ujedno i njeni najlojalniji glasači.
Pamtite onu mobitelsku reklamu u kojoj tamnokosa Dalmatinka pjeva "e, da mi je cimentati more?" Pamtite? E, pa sad znate. U Hrvatskoj song iz reklame za mobitel može postati javna politika.
A kako bi u praksi trebala funkcionirati ta javna politika, ta transideološka operacija "koliko-god-stane"? To nas je u istom Telegramu, samo koji tjedan prije ministra Klimana, poučio još jedan od važnih aktera hrvatske nadideološke cementne pomirbe, a to je turistički konzultant i frontmen turističke konzultantske kuće Horwath Consulting, Miroslav Dragičević. Samo petnaestak dana prije Klimanova programatskog "koliko-god-stane" intervjua, Dragičević je i sam na istim novinskim stupcima iznio know-how te operacije. Investitorima - naime - treba dati da sagrade hotele gdje god mogu i žele. Budući da se njima to zapravo ne isplati, veli Dragičević, treba ih stimulirati tako da će uz ponešto hotelskih kapaciteta sagraditi puno više vikendaško-apartmanskih. A budući da nije baš posve vjerojatno da će im se čak i tada to isplatiti, njih (e, tu napuštamo laissez faire i neoliberalizam) treba financijski potpomoći država. Vjerovali ili ne, to je turistički razvojni program koji iznosi čovjek koji je zadnjih desetljeća milijune zaradio radeći planove i elaborate za nebrojene županije od Istre do Splita.
Budući da je moguće da neki od vas ovo ludilo nisu otprve shvatili, prevest ću ga na zdravorazumski jezik. Dakle, vi ste stanovnik priobalja, imate apartmane, sladoledaru ili piceriju. Plaćate svoje dažbine i poreze, koji nisu mali. Te poreze ubire država. Potom ta država te poreze koristi da bi financijski pomogla. Pomogla kome? Onima koji kane graditi u bivšim maslinicima koje su kupili kao poljoprivredno zemljište, pa ih potom pretvorili u građevno. Što će onda oni s tom pomoći napraviti? Sagraditi apartmane, sladoledare i picerije, koji će biti noviji, moderniji i ljepši od vaših. Ukratko, potpomognuti vašim novcem te vlašću za koju ste vi glasovali i koja bi vas trebala zastupati, izbacit će vas s tržišta kao nekonkurentne pa će vaš zavičaj odsad oni, a ne vi cijediti kao limun. Nema što: sjajna zamisao, dostojna konzultantskih milijuna. Uzet će vaš zavičaj, vaš pejzaž i vaše porezne novce, instrumentirati politiku koju ste vi birali, a s ciljem da bi vas same izbacili s tržišta u korist nelojalne konkurencije.
Ako se Hrvatska pretvorila u "Alan Ford", onda u "Alan Fordu" - dakako - mora postojati i Superhik. A Kliman i Dragičević ozbiljno se kandidiraju za tu važnu ulogu. Oni su u novom i svježem ruhu reciklirali formulu koju pamtimo iz stripa iz našeg djetinjstva. Naime, otmi siromašnima da bi davao bogatima.
Dragi glasači, željeli ste "Alan Ford". To ste i dobili. Superhik vlada.
Komentari:
KRK
Zbog brojnih, često kontradiktornih strateških planova, kao i zbog sve većeg broja »megaprojekata« nužno je poraditi na stvaranju integralne strategije održivog razvoja tog otoka – to je jedan od najvažnijih zaključaka jučerašnjeg okruglog stola održanog u Maloj vijećnici Grada Krka.
Na skupu iza kojeg stoji samoorganiziran a skupina otočnih intelektualaca volontera, svojevrsnog koordinacijskog tijela bodulske »poštene inteligencije« okupljene u Savjetu za održivi razvoj otoka Krka, jučer su se okupili predstavnici turističkih institucija, ekoloških i organizacija civilnog društva te predstavnici riječkog Ekonomskog fakulteta, kako bi pretresli pojavnosti koje bi mogle trajno determinirati razvojne smjerove otočnog turizma te utjecati na ukupne gospodarske, pa i socio-demografs ke trendove Bodulije.
U raspravi kojom su moderirali ekološki aktivist Vjeran Piršić, turistički stručnjak Nedo Pinezić te mr. Hrvoje Katunar, predstavnik Službe za potporu istraživačkom radu i odnose s gospodarstvom Ekonomskog fakulteta, iskristaliziral o se stajalište da je prije otvaranja vrata nekom od u posljednje vrijeme spominjanih megaprojekata treba raščistiti trebaju li otoku Krku takvi projekti te odrediti prihvatljivost razmjera u kojima će oni utjecati na gospodarsku, društvenu i komunalnu sliku otoka.
Netransparentnost
U red »megaprojektnih izazova« za čiju se realizaciju na različite načine (i različitim kanalima) već neko vrijeme nastoje izboriti pojedini privatni investitori, okupljeni su tako izrijekom uvrstili plan širenja kapaciteta Luke Rijeka na obalno područje Omišlja, planove kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Tome Horvatinčića za gradnju resorta na području Šotoventa, ali i onaj najsvježiji, projekt GP Krka čije se vodstvo u zoni uvale Čavlena nada stvoriti preduvjete podizanje kampa za prihvat 12 tisuća gostiju! Strahujući da bi realizacija već samo jednog, a kamo li svih triju projekata uvelike mogla promijeniti sliku otoka, sudionici skupa ukazali su na potrebu da se o tako važnim strateškim pitanjima otvori znatno šira i transparetnija rasprava.
Nužno sveotočno tijelo
– Najrazvijenije turističke zemlje svijeta, posebice Austrija, Švicarska i Bavarska, svoj su razvoj bazirale na razvojnim aktivnostima od kojih korist ponajprije crpi lokalna zajednica, a ne veliki, »vanjski« ulagači, ocijenio je Pinezić rekavši da je u nastojanju stvaranja održivog turizma moramo promijeniti razvojnu paradigmu.
Također je zaključeno da je za nastavak provedbe mjera koje će pridonijeti održivom razvitku otoka nužno oformiti sveotočno koordinacijsko tijelo koje će, u suradnji s lokalnim jedicama, imati i ponešto konkretniju ulogu definiranja pravca budućeg razvoja, između ostalog i kroz mogućnosti »harmoniziranja « turističkih i prostonoplaners kih apetita pojedinih lokalnih jedinica. Zaključak je i da bi razvojni smjer krčkog turizma trebalo bazirati na poticanju otočana na podizanje kvalitete njihovih već postojećih turističkih kapaciteta, uz ostalo i kroz jačanje mreže malih obiteljskih hotela koji ponudom znatno više pridonose podizanju dodane vrijednosti krčkog turističkog proizvoda od efekata koje bi donijeli golemi resorti. A turističke »megaprojekte«, složni su svi okupljeni, valja ostaviti Turskoj, Egiptu i Tunisu.
Razvoj po mjeri investitora donosi probleme
– Umjesto dosadašnjeg oslanjanja na prostor, razvoj valja bazirati na čovjeku, odnosno koristima za lokalno stanovništvo. Krčani nemaju ni kapital koji bi uložili u megaprojekte, niti nezaposlene koje bi upošljavali u takvim kompleksima. Zar ćemo trošiti resurse da bismo ovdje upošljavali »vanjsku« radnu snagu, upitao se Pinezić, dok Katunar smatra da »razvoj po mjeri investitora« otočanima nosi smanjenje slobodnog prostora, probleme vezane uz komunalnu infrastrukturu te socijalne izazove vezane uz uvoz radne snage.
novilist.hr/.../...
Zato je tužno i žalosno što Lošinjani nisu ni do koljena Krčanima!
I tko je tomu kriv: trenutna vlast i narod koji to sve šutke odobrava.
A onda su se jednog dana pojavili Rusi, te u vrlo kratkom roku pokorili i asimilirali one na vlasti.
Je li moj javni interes isti kao i vaš?
Je li u javnom interesu npr. rezervat za dupine?
Je li u javnom interesu vojarna Kovčanje?
Je li u javnom interesu naplata parkinga?
Što je ucrtano u prijedlog prostornog plana?
Za razliku od dosadašnjih planova, ovaj je plan izuzetno značajan jer postoje potencijali da se sve što je u njega ucrtano doista i realizira. Ogroman nalet kapitala, željnog da se brzo i bez obzira na posljedice oplodi visokim profitnim stopama ukazuje na to da će sve ucrtano u planove postati stvarnost.
Što je ono što Lošinju i građanima treba nažalost nije bilo predmetom niti jedne javne rasprave, političke diskusije ili stručne ekspertize. Zato je rasprava o pojedinim rješenjima prostornog plana, mada važna, ipak na neki način zakašnjela, jer omogućuje promjenu pojedinih rješenja, no ne i konceptualne izmjene. Pojednostavljen o rečeno, građani će moći sudjelovati u raspravi kako ćemo stići tamo kamo idemo, mada ne i o tome kamo idemo.
Ono u što se svi kunu je održivi razvoj, što bi značilo, kad se jednom odredi koncept u kojem smjeru ide razvoj, iznaći mjeru i način razvoja koji ne uništava resurse i omogućava opstanak i razvoj budućim naraštajima. Da li to ovaj prostorni plan omogućava, predmet je šire diskusije, koja će uslijediti i na ovim stranicama.
Ono što treba reći to je da je jedno od pravila dobrog gospodarenja prostorom da se prvo naprave projekti, u skladu sa imperativom održivosti razvoja, a potom dočekuju investitori. Na Lošinj su došli investitori prije projekata i to je manjkavost cijelog ubrzanog i pod velikim pritiskom procesa prostornog planiranja. Kad se u prostorne planove ucrtavaju želje investitora, vođenih željom za oplođivanjem kapitala, lako se dogodi da se zanemare pravila planiranja koje čuvaju resurse, interese domicilnog stanovništva i okoliš.
Prije sedmicu dana održan je u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija sastanak Nacionalnog foruma o pristupanju Europskoj uniji, na kojemu su predstavljeni predpristupni europski fondovi. Valja reći da ogroman bespovratni novac stoji na raspolaganju RH za različite projekte izgradnje komunalne infrastrukture, poboljšanju poljoprivredne proizvodnje, unapređenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda.... Za ovaj novac potrebno je da lokalne zajednice apliciraju i traže novac za projekte koji će unaprijediti kvalitetu života lokalnog stanovništva.
Ne postoji, dakle, razlog da se pogoduje investitorima i „investitorima“ , da se brza sa provedbom tuđih projekata za koje ne postoje studije utjecaja na okoliš, konsenzus lokalnog stanovništva o svrhovitosti projekta i napokon, interes lokalne zajednice sadržan u zapošljavanju, naplati poreza, održivosti razvoja...
Pitanja za veoma ozbiljnu javnu raspravu su koliko povećanje turističkih kapaciteta, izgradnja marine u zaštićenom morskom rezervatu za dupine ili izgradnja žičare na Osoršćici pogoduju pojedinim investitorima, a koliko su u interesu lokalnog stanovništva i otočke djece, za koju svi priželjkuju da se sa školovanje vrate na Lošinj.
volim-losinj.org/prostorni-plan/78-pp8
Zadnjih desetak godina tolikom brzinom se donose razni urbanistički planovi i njihove izmjene i dopune da to više nitko od zainteresirane javnosti ne može pratiti, a kamo li išta suvislo poduzeti. Na tome radi uvijek ista ekipa, koja će nam, kako stvari stoje, do kraja sadašnjeg mandata zacementirati budućnost i doslovno i u metaforičkom smislu. Sljedeći mandat sigurno neće dobiti, ali to njih ne uzbuđuje. Oni su se pobrinuli za sebe, svoje obitelji i prijatelje, a za ostale ih i tako nikada nije bilo briga. Još manje ih je briga što će biti s Lošinjem u budućnosti. Poslije njih - potop.
Tko sam ja da "prstom pokušavam zaustaviti branu koja puca"? Heroj? Luđak? Ne, ja sam samo običan građanin ovoga grada i bez još najmanje 100 običnih građana koji misle i osjećaju slično meni ne mogu učiniti baš ništa.
volim-losinj.org/prostorni-plan/78-pp8
Komentari posjetitelja:
You did a better job than our tourism department.
Thanks for promoting our country since we have people that are unacapable to do so
a oni turisti koji namjeravaju dolaziti avionima od 180 putnika sigurno ne spadaju u elitu
Uostalom noni ni struja nije trebala a ni voda iz cijevi, taj buržoaski izum.
A još bih nešto dodao i na ovo: ovakvi ogromni mastodonti od hotela, pa bili oni i 5*, zasigurno nisu mjesto za takvu bogatu elitu - oni žele biti usamljeni u svojim izoliranim vilama, a ne biti usred masovnog turizma! Također, u Lošinj su dolazili uglavnom zaljubljenici u prirodu - planinari, sportaši, biciklisti, itd., a to su uglavnom skromni ljudi za koje je 3* sasvim dosta, pa čak i previše i koji sigurno NE pate od ovih tobožnjih luksuza koji im se sada nude! A također niti nemaju novca za sadašnje abnormalno skupe hotele. Po meni sve skupa totalni promašaj i tužno što se desilo!
plan je radio "Urbanistički institut" SR Hrvatske-Zagreb ..po naružbi izvršnog vijeća,kojim je tada presjedao G.Ante Prusac..
zanimljiv je i kao povjesni doc...
Ako jedan prosječan turist traži sve gore navedeno, koliki su tek voda-struja-dig italija prohtjevi "luksuznog" turista u resortu od 5 i više zvjezdica.
Recimo da u jezeru ima dovoljno vode za duplo veću potrošnju od sadašnje, no kako će ovim pumpama, cijevima, vodospremama i sl. proći duplo više vode u istom vremenu? Nikako. Treba graditi novi vodovod. Isto je sa opskrbom strujom. Napon skače i pada, aparati nam se kvare, nestaje struje čim bura malo više zasoli žice, trafostanice su na izdisaju. Treba graditi novu elektro mrežu. Telefonske linije su odavno preopterećene i oslabljene cjepkanjem na nove i nove korisnike, centrala je napol analogna napol digitalna, optički kabel je samo daleki san. Treba graditi novu telefonsku mrežu. Treba puno toga, da, no tko će sve to platiti? Grad? Županija? Država? Famozni EU fondovi? Jadranka? Ne. Platit ćemo svi mi kroz još paprenije račune. Bavili se turizmom ili ne. Već sada plaćamo za Kijac i smeće, zar ne?
Obavljat će se hidrogeološka ispitivanja mogućnosti dobivanja vode na lokalitetu uz uvjet da to ne smije biti vezano s crpljenjem Vranskog jezera. Preostala voda dobivat će se desalinizacijom , a 50 sušnih dana u godini i posebnim "golf-jezerima" .
poslovni.hr/.../...
Hrvatsko novinarsko društvo pozvalo je nadležna državna tijela da provjere prodaju Novog lista jer sumnjaju da se odvija netransparentno , ispod stola i s fiktivnim vlasnicima. Na portalu Fairpress pojavila se informacija da list kupuje medijska kompanija JOJ Media House u ime češko-slovačkog J&T fonda iza kojeg navodno stoji stranačka struktura HDZ-a.
vijesti.hrt.hr/330265/ministar-kuscevic-pokrenut-cemo-graevinski-sektor