Proračun ili iluzionistička predstava

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

iluzijaNa dnevnom redu 10. sjednice Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja zanimljive su bile točke koje su na dnevnom redu bile, a nisu trebale biti, ali još su zanimljivije točke koje na dnevnom redu nisu bile, a morale su biti

Nema onog što treba biti, a ima onog čega ne bi trebalo biti

Prema predvidivom scenariju, ritualno i rutinski odrađena je i 10. sjednica Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja. Kao i na dosadašnjim sjednicama, prihvaćeno je sve što god je gradonačelnica predložila, a ona i njen Jedinstveni upravni odjel predlažu baš svašta. Iako je u pravno dvojbenom, prekonoćnom postupku izmijenjen ustroj gradske Uprave obrazložen potrebom da se poveća kvaliteta i efikasnost rada, rezultat tog eksperimenta se može opisati kao operacija koja je uspjela - ali pacijent je umro. Bilo kako bilo, zanimljive su bile točke koje su na dnevnom redu bile, a nisu trebale biti, ali još je zanimljivije koje točke na dnevnom redu nisu bile, a morale su biti.

Tako je na dnevnom redu morale biti odluka o promjeni Odluke o izmjeni poreza na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja, a morao je biti i izvještaj o radu gradonačelnice za prvo polugodište 2018. A nisu bili.

O Odluci o izmjeni odluke o porezima sam prethodno pisao, pa ovom prilikom samo kao ilustraciju kvalitete nove gradske uprave, navodim kakvo je obrazloženje Jedinstvenog upravnog odjela bilo za tu (pogrešnu) odluku. Koliko je kvalitetan Jedinstveni upravni odjel i koliko drže do zakonitosti govori i to što se u prijedlogu te Odluke poziva na odredbe Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15), zakona koji nije na snazi, a u obrazloženju prijedloga te odluke se poziva na drugi zakon - Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 127/17). Dakle, predložena odluka se temelji na zakonu koji nije na snazi, obrazlaže se drugima zakonom, a službeno objavljena odluka temelji se na trećem zakonu, Zakonu o lokalnim porezima (NN 115/16,101/17) koji je na snazi od 20.10.2017. Sve to gradski vijećnici su bez čitanja, pa slijedom toga i bez razumijevanja bez ikakvih pitanja bezpogovorno prihvatili. Kao da se tu radi o nekoj direktivi, a ne samo o prijedlogu koji nikoga unaprijed ne obvezuje na prihvaćanje; kao da se radi o naredbi gazde koju se mora izvršiti.

Druga točka koje koje nije bilo, a morala je biti na dnevnom redu Gradskog vijeća je izvještaj o radu gradonačelnice. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi utvđuje obvezu gradonačelnika da dva puta godišnje podnese (polugodišnje) izvještaje predstavničkom tijelu. U čl. 49. Statuta Grada Malog Lošinja piše da je rok za izvještaj gradonačelnika za period siječanj - lipanj do 15. rujna. Naravno, nikome od strašljivih vijećnika nije palo na um pitati gradonačelnicu zašto njen izvještaj o radu nije na dnevnom redu, odnosno zašto ne poštuje statut Grada kojem je na čelu izvršne vlasti. Jer tako funkcionira naše gradsko vijeće; nitko ništa ne čita, nitko ozbiljno ne propitkuje ili - ne daj Bože - kritizira izvršnu vlast. Vrhunac neposluha je mrmljanje u vijećničku bradu i suzdržavanje od glasovanja, a ispuhivanje oporbenog nerva je postavljanje pitanja o sudbini gradske vijećnice na koje pitanje odgovor strpljivo čekaju mjesecima. A pitanje bi li to ikad bilo upitano da autor ovog teksta osobno ne nervira pojedine vijećnike.

Iluzionistički proračun ili kako reinkarnirati stare upravne odjele
Ono što pak pred Gradskim vijećem nije trebalo biti - izvještaj je o izvršenju Proračuna i Prijedlog izmjena I. dopuna Proračuna Gradog Malog Lošinja za 2018. - bilo je. A nije trebalo biti kako su predloženi, jer nisu izrađeni u skladu sa Zakonom o proračunu i Pravilnikom o proračunskim klasifikacijama.

O zanimljivoj temi rebalansa proračuna u šturom izvještaju na Otoci.net sa sjednice Gradskog vijeća stoji: "Rebalans ovogodišnjeg proračuna dobio je podršku devetoro vijećnika, Devčić i kolege bili su protiv, a Nekić i Dakić-Barichievich suzdržani. Branko Domac (PGS) predložio je da se i ovog prosinca postavi klizalište na trgu, dok je Devčić prokomentirao da je povećana stavka za dekorativnu rasvjetu, a da su sport i kultura zakinuti." To što se rebalansom proračuna i dalje prikazuje da u Gradu Malom Lošinju nije izvršen preustroj, nikome od gradskih vijećnika koji su ga jednoglasno usvojili nije nimalo čudno. Nikome od njih nije čudno što Jedinstvenog upravnog odjela u proračunu nema, te da nije primio niti transferirao ni jednu jedinu proračunsku kunu. Ali zato u proračunu za 2018. i rebalansu proračuna i dalje postoje neki atavizmi: Ured grada i upravljanja gradskom imovinom, Upravni odjel za financije, turizam i gospodarstvo te Upravni odjela za komunalni sustav, urbanizam, prostorno planiranje i zaštita okoliša koje su svojom odlukom ukinuli ti isti vijećnici. Dakle, vijećnici koji su donijeli odluku o ukidanju tri upravna odjela donose proračun u kome se oni ipak nalaze. Zašto ih održavaju na životu gradskim proračunom? Iako nisu postavljali pitanja o zakonitosti takvog rebalansa, gradski vijećnici se nisu ozbiljno bavili ni sadržajem predloženih izmjena, barem prema izvještaju na portalu Otoci.net. Bavili su se naručivanjem klizališta na trgu za blagdane.

Glavna karakteristika ovog prijedloga rebalansa je da se umanjuju sredstva za investicije i razvoj. Tako se za 24% smanjuju i sredstva za održavanje dječijih igrališta. Istovremeno se povećavaju izadaci za intelektualne i odvjetničke usluge te za razne manifestacije. Nitko od vijećnika nije upitao zašto se smanjuju investicije i realizacija projekata za gotovo 10.000.000 kuna, a znatno povećavaju troškovi za intelektualne i odvjetničke usluge. Nije nije pitao ni zašto nije povećan iznos za plaće korisnicima proračuna, iako je poznato da je gradonačelnica svojom voljom, retroaktivno od 1.1.2018., povećala plaće za 5%. Na godišnjoj razini radi se o iznosu od cca 700.000 kuna. Budući su vijećnici podjednako površni koliko i poslušni nije bilo ni za očekivati da netko od njih pita zašto odluka o rebalansu stupa na snagu danom objave, iako to nije u skladu sa zakonom. Nitko od njih vjerojatno nije ni pročitao obrazloženje za hitno stupanje na snagu. Naime, iako u prijedlogu Oluke o I. Izmjenama i dopunama Proračuna GML za 2018. stoji da odluka stupa na snagu danom objave, u obrazloženju se ipak navodi i obrazlaže zašto ista stupa na snagu prvog dana nakon objave! Citiram obrazloženje:

"Kako bi financijski izvještaj koji se podnosi za sljedeće izvještajno razdoblje do 10. listopada dao potpunije i točnije podatke o financijskom položaju i uspješnosti ispunjenja postavljenih ciljeva proračuna, potrebno je da se u izvještaj uvrste i promjene predložene I. izmjenama i dopunama proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Stoga se predlaže, zbog gore navedenih opravdanih razloga, da se stupanje na snagu određuje prvog dana nakon objave."

Ustav RH, te svi zakoni i propisi određuju da se odluke moraju objavljivati u službenim novinama i da mogu stupiti na snagu (djelovati i proizvoditi učinke) najranije 8 dana od dana objave, osim u izuzetnim situacijama. Za gradsku upravu prvog od 1000 izuzetna i opravdana situacija je nesposobnost za dobro planiranje proračuna. Da bi sakrili činjenice o lošem planiranju vidjive u izvještajima, da su neuspješni u ostvarivanju postavljenih ciljeva te da ne izvršavaju proračun, gradonačelnici, njenom zamjeniku i pročelniku potrebno je da rebalans stupi na snagu odmah. A predloženim rebalansom se ukupno smanjuju proračunske pozicije za desetak milijuna kuna, a neke se povećavaju čak za za 4 milijuna. Zbog toga je potrebno da se promašenih oko 14 milijunu kuna ne vidi u izvještajima. Tome treba dodati i 10 milijuna kuna donacija koje zasigurno neće biti relizirane. Dakle, četvrtina proračuna je promašena. Na stav gradske uprave da je njena nesposobnost vis maior (viša sila), nešto kao elementarna nepogoda na koju se ne može utjecati, gradsko vijeće reagira bezpogovornim odobravanjem i nekritičkim prihvaćanje takvog stava i od strane "oporbenih" vijećnika.

Izvještaj o iluziji ili o izvršenju proračuna?
Iako je vijećnicima poznata odluka o ustroju Jedinstvenog upravnog odjela još od 30. ožujka 2018. u izvješaju o izvršenju proračuna istog odjela nema. Ali ima nepostojećih upravnih odjela. Dakle, iako od 30. ožujka 2018. Ured grada i upravljanja gradskom imovinom ne postoji, iako ne postoji ni Upravni odjel za financije, turizam i gospodarstvo, a ni Upravni odjela za komunalni sustav, urbanizam, prostorno planiranje i zaštita okoliša, svi ti upravni odjeli u iliuzionisitičkom proračunu i iluzionističkom izvještaju o izvršenju proračuna i dalje postoje. Dapače, ovi fantomski odjeli vrlo su živahni, prihoduju i troše milijune kuna. Tako na primjer na stranici 12. izvještaja o izvršenju stoji: U prvom polugodištu 2018. godine Ured grada i upravljanja gradskom imovinom ostvario je ukupno 17.024.788,86 kn rashoda što čini 41,91% godišnjeg plana. Ured koji ne postoji ostvario je gotovo 42% od plana? Moguće samo na prvom od 1.000.

Ignorirajući očigledne činjenice da izvještaj o proračunu nema veze sa stvarnošću, odnosno stvarnim ustrojem grada, gradski vijećnici su se hvalili da je prihod od poreza na dohodak veći zato "što su poslodavci bili prisiljeni podizati plaće da bi se sezona uopće mogla odraditi" , i žalili "da sedam posto manjeg prihoda od poreza na uslugu znači da je obavljeno manje posla - prodano manje robe" (citirano iz izvjštaja sa Otoci.net). Gradski vijećnici, vjerojatno u nedostatku vremena, nisu stigli proučiti izvještaj i nisu vidjeli, pa nisu ni pitali zašto je gradska uprava izvršila u pola godine samo 23% godišnjeg proračuna. Logično pitanje bilo bi što je uopće radila gradska uprava prvih pola godine?

Nitko od gradskih vijećnika nije pitao zašto je u prvom polugodištu 2018. utrošeno više nego što je godišnjim planom to predviđeno; neke stavke su probijene i više od šest puta. Očekivati od takvih vijećnika da primjete da i "probijene" stavke u rebalansu nisu povećane, nije realno. Vijećnici ne pitaju ni razloge podbačaja prihoda od upravnih i administrativnih pristojbi za čak 68.91%. Koji je razlog smanjenju prihoda od kazni za 81,79%? Kako je moguće, na poziciji zakupnine i najamnine u programu „ostali rashodi za zaposlene", da je realizirano 355.288,50 kn do 30. lipnja, a da je na toj poziciji proračunom planirano 150.000,00 kn, i kako je moguće prekoračenje pozicije od čak 133%? Zbog čega je tako veliko prekoračenje pozicije i na što su utrošena sredstva, nema pitanja? Na intelektualne usluge utrošeno je 610.358 kn tijekom razdoblja od šest mjeseci, a rebalansom se predviđa dodatno povećanje!? Nema pitanja ni zašto se ne sufiancira, ne plaća cjelogodišnja linija Pula – Lošinj – Zadar; u izvještaju se vidi da ništa od planiranih 276.000,00 kn nije utrošeno. Zašto, kada znamo da ova linije od prošle godine posluje tijekom cijele godine a Grad je treba sufinancirati? Zašto je poreza na javne površine u prvih pola godine zaduženo samo 11.108,80 kn, a naplaćeno 205.541,33 kn? Pitanja kao u priči, a vijećnici pričaju o sezoni, teškim uvjetima vlastitog poslovanja. I traže klizalište za blagdane.

Nesretna koncesija za uređenje šetnice
Na isti način, bez pitanja i znakova razmišljanja o predloženom, usvojena je i Odluka o izmjeni i dopuni koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra - uređenje šetnice u uvali Čikat, iako se radi sada već o drugoj izmjeni iste koncesije. Dakle, radi se o odluci o izmjeni izmjenjene odluke o koncesiji. Radi se o istoj koncesiji za koju je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, na temelju moje prijave, a kroz upravni nadzor naredilo Gradskom vijeću da mijenja odluku i da je uskladi sa zakonom. Bez obzira na tu činjenicu, bahata i površna samozvana stručnjakinja za koncesije i pomorsko dobro, sadašnja voditeljica Odsjeka za urbanizam, komunalno gospodarstvo i gospodarenje gradskom imovinom, Tanja Jović, nonšalantno, predlaže novu izmjenu odluke. U točki 7. dnevnog reda gradskog vijeća, Prijedloga izmjene i dopune odluke o koncesiji za posebnu upotrebu pomorskog dobra - uređenje postojeće šetnice u uvali Čikat, očito opet bez razmišljanja prihvaća se zahtjev koncesionara da mu se izmjeni odluku prema njegovoj želji, iako to nije moguće učiniti na zakonit način. Naravno, radi se o zahtjevu Jadranka hotela.

Jadranka hoteli zahtijevaju da se promijeni odluka i ugovor o koncesiji na način da se izmjeni članak 8., odnosno da se odredi novi rok za ishođenje građevinske dozvole. Iako zahtjevaju da se taj rok promijeni sa tri na pet mjeseci, sama gradonačelnica amandmanom produžuje taj rok na čak sedam mjeseci. No problem je u tome što je rok za ishođenje građevinske dozvole bitan uvjet odluke i ugovora o koncesiji koji se ne može mijenjati. U članku 8. ugovora o koncesiji se navodi da se "... koncesionar obvezuje ishoditi građevinsku dozvolu za planiranju gradnju u roku od 3 mjeseca od dana potpisa ugovora, te ukoliko ne ishodi u zadanom roku građevinsku dozvolu ovaj Ugovor prestaje važiti.". Dakle, to je bitan dio ugovora, a neispunjenje proizvodi raskid ugovora, ne samo po samom ugovoru već i po odredbi drugog propisa. Naime, u Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine broj 23/04, 101/04 i 39/06) u čl.29. stoji jasna odredba, citiram:

"Kada se koncesija za posebnu upotrebu daje u svrhu gradnje na pomorskom dobru, odluka o koncesiji mora sadržavati rok u kojem je ovlaštenik koncesije dužan ishoditi građevinsku dozvolu, ukoliko je ista potrebna po posebnim propisima. Ukoliko ovlaštenik koncesije u zadanom roku ne ishodi građevinsku dozvolu, odluka o koncesiji prestaje važiti."

Dakle stvar je jednostavna: Ova koncesija dana 7. listopada postaje nevažeća. Bez obzira na to, gradskim vijećnicima se predlaže da prihvate izmjenu odluke i ugovora o koncesiji i oni to, naravno bez rasprave, prihvaćaju.

S druge strane, kako u obrazloženju Jadranka hotela, tako i u prijedlogu gradonačelnice i Tanje Jović kao stučnjakinje za to područje prava, koje su progutale priču ovlaštenika koncesije, poziva se na odredbe čl.62. Zakona o koncesijama. U članku 62. na koji se pozivaju i Grad Mali Lošinj i Jadranka hoteli, u stavku 3. stoji odredba:

"Ugovor o koncesiji ne smije se mijenjati:

1. kada se izmjena vrši radi otklanjanja nedostataka u izvedbi koncesionara ili posljedica neodgovarajuće izvedbe, a ti nedostaci bi se mogli otkloniti promjenom ugovornih odredbi. "
To što ovlaštenik koncesije nije na vrijeme ishodio građevisnku dozvolu je samo njegov nedostatak radi kojeg se ne može mijenjati koncesija.
U stavku 5. istog članka se navodi kada je stvarno moguće mijenjati ugovor o koncesiji, u točki 3. citiram:
-kada je kumulativno ispunjeno sljedeće:
a) izmjena ne mijenja vrstu i/ili predmet ugovora o koncesiji
b) potreba za izmjenom nastala je nakon sklapanja ugovora o koncesiji kao posljedica okolnosti koje, postupajući s dužnom pažnjom, davatelj koncesije u trenutku sklapanja ugovora o koncesiji nije mogao predvidjeti
c) u slučaju koncesija koje je dao davatelj koncesije s namjerom provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II. ovoga Zakona"

Dakle, da bi se mogao mijenjati ugovor o koncesiji potrebno je kumulativno ispuniti sva tri uvjeta. U ovom slučaju zasigurno nije ispunjen uvjet da je potreba za izmjenom nastala nakon sklapanja ugovora o koncesiji kao posljedica okolnosti koje, postupajući s dužnom pažnjom, davatelj koncesije u trenutku sklapanja ugovora o koncesiji nije mogao predvidjeti. I Grad Mali Lošinj i Jadranka hoteli su znali da je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, to su ugovorili i potpisali, vjerojatno, pri punoj svijesti o tome što potpisuju. Priča o tome da su u kolovozu godišnji odmori, pa da se zato kasni s ishođenjem građevinske dozvole su za malu djecu, a svakako nisu okolnosti koje se u trenutku potpisa ugovora nisu mogle predvidjeti. Raspored mjeseci u godini se stoljećim već nije mijenjao. Pogotovo je to teško prihvatiti ako se sjetimo da je prvu odluku o koncesiju za šetnicu, ovo isto gradsko vijeće, donijelo još 15. prosinca 2017. godine. Zašto su Jadranka hoteli čekali osam ili devet mjeseci da počnu pripreme za projektiranje šetnice - nitko od vijećnika ne pita. Valjda da se nekome ne zamjere.

Povezano s tom točkom je i pitanje izvršenja Proračuna Grada Malgo Lošinja za 2018. I opet niti jedan gradski vijećnik ne želi ili ne može povezati ni činjenicu da Jadranka hoteli nemaju još građevinsku dozvolu za šetnicu na Čikatu, a radi čega se želi izmjeniti ugovor o koncesiji, pa je izvjesno da se neće realizirati niti donacija od 10.000.000 Jadranka hotela u šetnicu kako je planirano u proračunu, a što opet još više kvari rezultate proračuna, odnosno govori o kvaliteti planiranja, ali i upravljanja proračunom i procesima do strane ove gradske vlasti i njene uprave. A takvo pasivno ponašanje gradskih vijećnika svakako govori ponešto i o ovom sazivu gradskog vijeća.