Lošinjska Ivana Orleanska

Korisnička ocjena:  / 21
LošeNajbolje 

samoca"U današnjem vremenu, hrabrost koji put znači biti drugačiji od ostalih, pa i pod cijenu da ostaneš sam. Imati viziju i provoditi je u djelo ponekad je teško, ali ne znači da nije ispravno. Vrijeme je ključ. Ovdje sam zato što ste vi, moji sugrađani, vjerovali u mene i dali mi punu podršku na izborima prošle godine, ovdje sam jer sam htjela uz vas i za vas stvoriti bolju i efikasniju upravu koja će biti pokretač brojnih pozitivnih promjena u našoj sredini" dio je govora gradonačelnice Kučić na svečanoj sjednici povodom Dana Grada koji je posvetila preustroju gradske uprave, čestoj temi napisa i komentara na ovoj stranici. Osim što se hvaliti neuspjehom nije baš mudro, gradonačelnica, koju inače hvale da je dobra govornica, nije se proslavila svečanim govorom, barem što se tiče citiranog dijela. Analiziramo što je to uz titranje glasa na rubu suza rekla gradonačelnica Kučić u te četri rečenice 

O hrabrosti
“U današnjem vremenu, hrabrost koji put znači biti drugačiji od ostalih, pa i pod cijenu da ostaneš sam”. Kad gradonačelnica Kučić kaže da hrabrost koji put znači biti drukčiji od ostalih, možda zvuči efektno, ali zbog onog “koji put” nema stvarnog sadržaja i obmanjujuće je. Tim riječima nam na uvijen način sugerira da je hrabra, što je samo po sebi razlog za oprez i skepsu jer se u suštini radi o podmetanju vlastite tvrdnje kao opće i neupitne činjenice.

Za sebe kaže da je hrabra, što (koji put) znači drugačija od ostalih, pod cijenu da je ostane sama. Međutim, niti je drukčija, niti je hrabra, a nije ni sama. Danas ona ona nije nimalo drukčija od drugih. Ima u Hrvatskoj mnogo žena koje su na čelu Gradova, a u više njih postoje jedinstveni upravni odjeli, odnosno postoji više gradonačelnika / gradonačelnica koji su mijenjali ustrojstvo gradske uprave. Preustroj gradske uprave nije nešto za što treba hrabrosti već zdravog razuma, stručnosti, promišljanja i odgovornosti. Zašto svoju oduku o formiranju Jedinstvenog upravnog odjela ne predstavlja kao pametan i racionalan potez nego kao čin hrabrosti? U čemu se očituje njena hrabrost pri donošenju odluke o promjeni ustroja gradske uprave? U logičnoj, pomno pripremljenoj i prethodno dobro analiziranom učinku takve odluke ne bi trebalo biti ničeg hrabrog. To bi trebao biti normalan i prirodan potez popravljanja stvari za koji ne treba hrabrost već samo pamet. Hrabrosti treba imati samo ako odluka nije dobro pripremljenja, ako nije dobra i ako nije donesena u zakonitoj proceduri. Za donošenje takve odluke zaista treba imati hrabrosti.

Govoreći o hrabrosti u kontekstu preustroja gradske uprave gradonačelnica u stvari nesvjesno priznaje da je odluka bila pogrešna, da je štetna, donesena u nezakonitoj proceduri i na neetičan način. Sjetimo se da je odluka pripremana u strogoj tajnosti, u dubokoj konspiraciji, bez ikakve, barem javnosti poznate, analize stanja, bez stručne podloge, testiranja i ocjenjivanja mogućih modela i mimo uobičajene procedure. Preustroj je Gradsko vijeće usvojilo na “lijepe oči”, bez javne rasprave i preko noći. Podsjećanje na ne tako davnu praksu partijskog jednoumlja kad se odluke Komiteta provodilo bez rasprave i pitanja nije neumjesno. Zbog toga kod gradonačelnice Kučić izvire taj nesvjesni osjećaj hrabrosti, jer zaista je hrabro donijeti na takav način takvu pogrešnu i lošu odluku. Iako na izborima nismo birali narodnog heroja već samo običnog gradonačelnika koji će grad voditi na pametan, racionalan, promišljen način i na korist građana, dobili smo gradonačelnicu koja hrabro donosi loše odluke.

Ipak gradonačelnici Kučić treba priznati hrabrost, jer pored javnog obećanja pri donošenju odluke o preustroju da će nova gradska uprava biti efikasnija i jeftinija, ona nikome ne daje otkaz već dodatno zapošljava nove djelatnike i pritom nezakonito (retroaktivno) diže plaće gradskoj upravi, isplaćuje dodatke na plaću prema kolektivnom ugovoru kojeg nema, jer ga sama ne želi potpisati. Hrabro isplaćuje regrese, uskrsnice, božićnice, poklone za djecu, plaća sistematske preglede i druge dodatke na plaću bez pravnog osnova i bez sredstava osiguranih u proračunu za tu namjenu. To je zaista hrabrost, ali ona vjerojatno nije mislila na tu vrstu hrabrosti.

O samoći
Na kraju rečenice kojom sama sebe proglašava hrabrom dodaje da je cjena koju se plaća za hrabrost i to da ponekad ostaneš sam. I ova srcedrapateljna mučenička izjava je lažna. Lažna je zato što su njenu odluku o preustroju gradske uprave podržali svi politički akteri na njenom prvom od 1000. Preustroj je podržala njena stranka - HDZ koji je na vlasti već godinama u Gradu Malom Lošinju. Preustroj su podržale i sve ostale političke stranke. Štoviše, da nije sama govori i činjenica da je na sjednici Gradskog vijeća odluka usvojena jednoglasno, maltene aklamacijom, uz glorificiranje lika i ovog djela gradonačelnice i uz samoponižavanje formalne oporbe prilikom usvajanja odluke o preustroju. Kako je moguće biti sam kad su svi uz tebe?

samocaPored toga gradonačelnica ima i svoga, uvijek odanog zamjenika, svoga Sancha Panzu. Tvrdnja da je ostala sama uvredljiva je i za zamjenika koji ju zdušno podupire i prati kao sjena, bez obzira na moguće vlastito neslaganje s njenim potezima i odlukama. Zamjenik je svoju dužnost, čini se, shvatio kao ulogu zaštitinika štićene osobe od vanjskih utjecaja, da joj bude i kišobran i suncobran ovisno o vremenu i prilikama, pa stoga ima i ovlasti kakve imaju njeni kišobran ili suncobran - apsolutno nikakve. Iako je, dakle, zamjenik stalno uz gradonačelnicu, ona - eto - tvrdi da je sama, kao da ni takvog, upravo psećom odanošću obdarenog zamjenika nema. Zamjenika gradonačelnice s nikakvim ovlastima, kojemu je jedini opis radnog mjesta lojalnost gradonačelnici, građani ovog grada plaćaju dvadesetak tisuća kuna mjesečno, ne računajući reprezentaciju, stipendije i druge troškove. Dakle, građani izdašno plaćaju gradonačelnici lojalnost njenog zamjenika. Pa kako je onda moguće da pored takvog zamjenika, pored neupitne podrške HDZ i svih ostalih političkih stranaka, pored poslušnog Gradskog vijeća koje joj pije iz dlana, pored pune podrške i vjere njenih sugrađana, gradonačelnica ima osjećaj da je sama?

O viziji i o vremenu
“Imati viziju i provoditi je u djelo ponekad je teško, ali ne znači da nije ispravno.” Još jedna sugestivna podvala. Sama nameće dojam ili sud da je odluka o ustroju Jedinstvenog upravnog odjela vizionarski i težak posao. Dakle, hrabrosti, vizija, težina umjesto zdravog razuma. Čemu potreba za tolikim prenemaganjem? Trebalo bi se raditi o zdravorazumskoj, pametnoj, promišljenoj i dobroj odluci na korist građana, a ne o hrabrosti, viziji i pasiji.

Primjerice, Gradsko vijeće Grada Splita je 7. prosinca 2017. donijelo odluku o preustroju gradske uprave. Odluka nije prošla olako i bez opstrukcije oporbe, ali je prošla. No splitski gradonačelnik to nije prikazao kao herojski i vizionarski čin već kao stvar racionalne politike i želje da smanji trošak gradske uprave. Zašto je jedna te ista odluka negdje stvar razuma, a na prvom od 1000 stvar hrabrosti i vizije? Možda zbog toga i jesmo prvi od 1000. “Vrijeme je ključ”, pokušava mudro zvučati u nastavku govora gradonačelnica Kučić. Za što? Vrijeme samo po sebi ne rješava ništa. Kako vrijeme može biti ključ za odluku o ustroju Jedinstvenog upravnog odjela koju su podržali svi osim tri bivše pročelnice i par dežurnih skeptika na ovoj stranici, gradonačelnica nije imala potrebu objasniti. Odluka o preustroju je ili dobra ili loša. Jučer, danas ili sutra. Samo vrijeme ništa tu ne znači niti je ikakav ključ. Bez daljnjeg konteksta tvrdnja “vrijeme je ključ” je obično naklapanje koje ne znači baš ništa.

U nastavku govora s fraze vrijeme je ključ gradonačelnica prelazi na demagoška prenemaganja dostojna najblesavijih populista. Kaže Ovdje sam zato što se vi, moji sugrađani, vjerovali u mene i dali mi puno podršku na izborima prošle godine, ovdje sam jer sam htjela uz vas i za vas stvoriti bolju i efikasniju upravu koja će biti pokretač brojnih pozitivnih promjena u našoj sredini"Iako se radi o svečanoj sjednici povodom Dana Grada Malog Lošinja, kojoj su prisustvovali samo pozvani odličnici - uzvanici, dobitnici nagrada i tehničko osoblje, u patetičnom zanosu i u obrani uz veličanje svoje hrabrosti, vizije i muke koju prolazi zbog preustroja gradske uprave, gradonačelnica se obraća sugrađanima koji su joj dali podršku na izborima - kojih tamo nema. Obraća se sugrađanima koji su vjerovali u nju, a takvih je otprilike tek četvrtina upisanih birača. Ostale tri četvrtine birača za koje se opravdano može sumnjati da bi joj dali podršku na izborima da radi gluposti kakve radi, gradonačelnica u zanosu pretvara u obespravljeno i nebitno ili nepostojeće političko tijelo. Gradonačelnica računa samo glasove sugrađana koji su njoj dali podršku, a njih je, jednostavno je dokazati, tek jedna četvrtina. Ti njeni sugrađani su nebitni. Također je i tvrdnja o punoj podršci preustroju na izborima neistinita i manipulativna jer odluku o spornom preustroju gradske uprave nije donijela uz masovnu podršku sugrađana na referendumu već uz suglasnost članova Gradskog odbora HDZ i preostalih 11 vijećnika. Odluku o preustroju je, dakle, donijela uz podršku tridesetak ljudi, a ne uz punu podršku sugrađana.

O boljoj i efikasnijoj upravi koju je kreirala, a koja će biti pokretač brojnih pozitivnih promjena u našoj sredini najbolje govori dosadašnja praksa, odnosno navođenje aktualnih projekata Grada Malog Lošinja i partnera. U nabrajanju aktualnih projekata nema niti jednog gradskog projekta, a još manje da ima i jedan projekt same gradonačelnice. Sve su to projekti ili Županijske lučke uprave ili komunalnih društava koji rade neovisno o gradonačelnici i gradskoj upravi. Za te projekte sama nema baš nikakve zasluge.

Govor gradonačelnice, odnosno analizirani dio govora, dobro oslikava politiku gradonačelnice Kučić. Glupost se prodaje kao vizija, ambalaža kao sadržaj, nerad kao rad, ništa kao sve.  

Samo govor koji se temelji na alternativnim činjenicama i manipulacijama može prikazati glupu i pogrešnu odluku o preustorju kao viziju, opću podršku kao samoću, a gradonačelničku sinekuru na prvom od 1000 kao žrtvu. Sugerirana hrabrost, vizija i žrtva gradončelnice ukazuje na to da ona sebe vidi kao modernu političku reinkarnaciju Jeanne d'Arc, što je u žalosnom raskoraku s realnošću.