Digitalna gradonačelnica

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

digitČinjenica da gradonačelnica počesto ne dolazi na posao ili da dolazi rijetko nije mogla ostati skrivena. Njeni stranački kolege znaju da više ne dolazi ni na sjednice gradskog odbora HDZ-a, jer se tu i tamo neoprezni ili nezadovoljni pojedinci koje zamjenik Nedić ne uspije zauzdati, usude kritizirati ju. Sada ne dolazi ni na sjednicu Gradskog vijeća pa ni na aktualni sat, nema potrebu podnositi izvještaj o svom radu, već smatra kako je dovoljno da ga napiše ili samo potpiše nečiji uradak i dostavi ga vijećnicima 

Umjesto aktualnog sata - aktualne minute
Iako je za maratonsku 17. sjednicu gradskog vijeća bilo predviđeno da pod zadnjom točkom dnevnog reda gradonačelnica podnese izvještaj o svom radu, gradonačelnica na sjednicu naprosto nije došla! Time se i ova sjednica uklopila u poduži niz sjednica ovog saziva koje koje već postaju legendarne. Na ovoj sjednici, kojoj gradonačelnica nije prisustvovala, održan je aktualni sat pa su svoja pitanja vijećnici čitali u prazno. Sjednici je, doduše, prisustvovao zamjenik gradonačelnice, ali ni jedan vijećnik od njega nije tražio, a vjerojatno ni očekivao odgovor. U nekoliko minuta vijećnici su pročitali pitanja na koja će pismenim putem – možda – dobiti odgovore. Ni jedan nije postavio pitanje smisla takvog aktualnog sata, u ozbiljnim zajednicama jednog od mehanizama kontrole izvršne vlasti. Aktualni sat oporbi daje statutarnu priliku da rešeta izvršnu vlast svugdje – osim na „prvom od 1.000". U Malom Lošinju gradski vijećnici pristaju glumiti predstavničku demokraciju održavanjem aktualnog sata, a da im izvršna vlast ni ne dođe na sjednicu. 

Prisutnost zamjenika gradonačelnice ne pobija tvrdnju o nedolasku izvršne vlasti na sjednicu budući da isti nema nikakvih ovlasti i ne radi ništa važno. Zamjenik Nedić nema ovlasti, ali ima funkciju analogna funkciji blatobrana na automobilu. Kao predsjedniku lokalnog ogranka HDZ-a zadatak mu je zaštita gradonačelnice od eventualnih unutarstranačkih kritika. Ovu zaštitarsku službu gradonačelnice građani ovoga grada plaćaju dvjestotinjak tisuća kuna godišnje ne računajući obiteljsku stipendiju, reprezentaciju i druge troškove istog dužnosnika koji nema ovlasti ali ima funkciju.

Nebitne zakonske obveze gradonačelnice nebitnome Gradskom vijeću
Vrhunac apsurda ove sjednice kojoj gradonačelnica nije prisustvovala bio je njezin izvještaj o radu koji je prema zakonu i statutu obavezna podnositi Gradskom vijeću. Sama točka podnošenja izvještaja trajala je otprilike minutu koliko je trebalo predsjedniku Vijeća da kaže kako gradonačelnice nema, te da ako netko ima kakvih pitanja gradonačelnica će na njih pismeno odgovoriti. Pitanja bilo nije. Tako je u jednoj minuti podnesen izvještaj o radu gradonačelnice za drugu polovicu prošle godine, a da ona sama nije bila prisutna. Nije bilo gradonačelnice, nije bilo pitanja, a ni rasprave o njenom izvještaju. Nije bilo nečega, ali točka dnevnog reda uredno je odrađena.

Teško je razumjeti da izvještaj podnosi gradonačelnica koje nema, da predsjednik Gradskog vijeća to prihvaća, a da ni jednom gradskom vijećniku to ne smeta iako se na dan održavanja sjednice gradonačelnica ukazivala na društvenim mrežama s događanja u gradu. Na sjednicu nije došla kako bi podnijela izvještaj o svom radu i time ispunila zakonsku i statutarnu obvezu nego je ispunila svoju dnevnu PR normu poziranja za fotografiranje i javnim čestitanjem rođendana. Time je pokazala što su njeni politički prioriteti, ali u Vijeću nije bilo ni jednog zastupnika kojem bi takvo njeno ponašanje zasmeta u ime građana koji su ga izabrali.

Činjenica da gradonačelnica počesto ne dolazi na posao ili da dolazi rijetko nije mogla ostati skrivena. Njeni stranački kolege znaju da više ne dolazi ni na sjednice gradskog odbora HDZ-a, jer se tu i tamo neoprezni ili nezadovoljni pojedinci koje zamjenik Nedić ne uspije zauzdati, usude kritizirati ju. Sada ne dolazi ni na sjednicu Gradskog vijeća pa ni na aktualni sat, nema potrebu podnositi izvještaj o svom radu, već smatra kako je dovoljno da ga napiše ili samo potpiše nečiji uradak i dostavi ga vijećnicima. Dakle, rijetko se pojavljuje na poslu, ne dolazi na sjednice gradskog odbora HDZ-a, a sada, čini se, uvodi praksu izostajanja sa sjednica gradskog vijeća. Ukazuje nam se FB objavama i fotografijama, u vijestima na gradskoj stranici (gradskoj e-slikovnici) te objavama na ostalim društvenim mrežama. Ne možemo je vidjeti u gradu, na svome radnom mjestu, na sjednici gradskog vijeća, ali vidimo je na društvenim mrežama kako nam se ukazuje iz Brisela, prilikom rođendanskih čestitanja, izvlačenja dobitnika u nagradnim igrama, dijeljenja darova, polaganja vijenaca i drugih ceremonijalnih prigoda. Takvo fantazmagorično ponašanje proizvodi u demokratskoj i parlamentarnoj praksi do sada nepoznat oblik vladavine.

Gradski vidioci
Iako je nigdje nema, gradonačelnica i bez fizičke prisutnosti pod kontrolom drži sve. Gradska uprava, gradske tvrtke i ustanove, stranka, vladajuća koalicija, gradsko vijeće i opozicija su pod njenom transcendentalnom kontrolom, pa se može se zaključiti da je u Gradu Malom Lošinju rođen novi koncept svjetovne vlasti s pomalo religijskom pojavnošću. Imamo gradonačelnicu koja se rijetko pojavljuje, ali nitko ne postavlja pitanje gdje je – jer ona je očito ipak svugdje. Dovoljno je da se ukaže na društvenim mrežama i sve savršeno funkcionira kao da imamo neupitnog i bezgrešnog poglavara. A mjesto gdje se taj kult neupitnosti i bezgrešnosti njeguje i čuva je Gradsko vijeće.

Izabrano od strane građana da ih zastupa pred izvršnom vlašću to tijelo se pretvorilo u podaničku sljedbu gradonačelnice. Kako osoba koja se pojavljuje manje-više samo u digitalnom obliku uspijeva voditi i kontrolirati složene gradske, stranačke i političke sustave? Čini se da funkcionalnost i operativnost sustava počivaju na vidiocima – zamjeniku gradonačelnice, predsjedniku Vijeća i pročelniku Jedinstvenog upravnog odjela. Ovim se vidiocima gradonačelnica redovito ukazuje, a oni prenose njenu njene poruku i provode njenu volju. U takvim političkim odnosima koji se temelje na dogmi o nepogrešivosti gradonačelnice, prema jednom oporebnom vijećniku, statusu nepogrešivost stečenom samo zato jer je imala ambiciju pored još četri kandidata biti gradonačelnicom i jer je dobila 50% glasova od 50% građana koji su izašli na lokalne izbore, moguće je i ono što je običnim smrtnicima nemoguće. Tako je moguće beztjelesnom prisutnošću obnašati vlasti ukazivanjem i prenošenjem poruka putem odabranih vidjelaca.

Ako gradonačelnica ne dolazi na aktualni sat i ako ne podnosi izvještaj o svom radu, a to prolazi bez ikakve reakcije onih koje su građani izabrali da ju kontroliraju, pa čak niti jednog vijećnika iz redova oporbe, normalno je da nitko ništa ni ne pita. Ako gradski vijećnici nemaju hrabrosti pitati gradonačelnicu gdje je, naravno da ne treba očekivati ni pitanje zašto se, na primjer, radovi u centru grada (izmjena granitnih kocki) umjesto četri dana izvode četrdesetpet dana, lošije nego li je bilo, a uz mnogo naknadnih radova. U tako izgrađenim religijsko-dogmatskim odnosima nitko neće javno gradonačelnicu pitati (sve i da je kojim slučajem bila na sjednici) zašto se u izvještaju gradske tvrtke Elektro-voda ne vidi milijunska investicija stambeno-poslovnog kopleksa u centru Cresa s tajnim partnerom. Nitko se ne usuditi pitati gradonačelnicu kako je na telefonskoj sjednici Skupštine KUCL-a gradonačelnica dala suglasnost da se Elektro-vodi pokloni zemljište vrijedno 2.400.000 kuna a koje je založeno za kredit od 2.000.000 € u korist tajnog partnera. Naravno da u tako postavljenom sustavu u kojim svi imaju koristi nitko neće pitati gradonačelnicu zašto sama svojom odlukom prodaje gradsku imovinu koju ne smije prodavati bez odluke Gradskog vijeća (npr. slučaj Krivica).

Nitko ne pita što je s odlukom o stjecanju nekretnina na Tovaru koja je Vijeće po hitnom postupku jednoglasno usvojilo. Niti jedan gradski vijećnik nije pitao zašto se donosi odluka o stjecanju nekretnina kad se u materijalima vidi da će gradonačelnica tek zatražiti poklanjanje nekretnina od strane Republike Hrvatske a za koje je Vijeće usvojilo odluku o stjecanju. Iako je tu odluku usvojilo, a na prijedlog gradonačelnice, Grad te nekretnine neće nikad ni steći, jer je zahtjev gradonačelnice glatko odbijen. Inače, točka je usvojena po hitnom postupku zbog održavanja sjednice Vlade RH na Hvaru koja je bila posvećena otocima. Kad smo kod te sjednice, tada je Vlada RH donijela odluku o darovanju zgrade carine. Hoće li tko pitati gradonačelnicu što je s tim toksičnim poklonom? Još uvijek je kao vlasnik zgrade upisana Republika Hrvatska.