Korona kao lakmus papir

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

CudjenjePandemija koronavirusa će kao lakmus papir otkriti nesposobnost, nekompetenciju i nedoraslost izazovima kako gradonačelnice tako i prema njenim hirovima dizajnirane gradske uprave koji su se mogla dobro prikrivati u lagodnim uvjetima koje osigurava dolazak mnogobrojnih turista na "otok vitalnosti" 

 

Anonimni komentator je na stranici napisao: „Dakle definitivno vam je dosadno doma i nemate ništa za raditi, pa trkeljate po svemu . Treba vas nominirati za Nobela ..... stvarno se u "svašta razumijete "...zdravstvo, pravo , sociologiju.... ma vi ste zaista jedinstveni!!! ma kako vam ne dosadi to nad..vanje ???"

Iako ovakav nesuvisli a maliciozni komentar ne zaslužuje pažnju, ipak će biti objašnjeno zašto se na ovom portalu trkelja i zašto to nikad ne može dosaditi. Inspiraciju za neumorno trkeljanje daje gradonačelnica Grada Malog Lošinja svojim grotesknim djelovanjem. A pokretač trkeljanja na ovoj stranici je čuđenje koje može imati i važnije posljedice od samog trkeljanja. Prema C. Jaspersu čuđenje je izvor filozofije; „Platon i Aristotel su čudeći se tražili suštinu bića". „Čuditi se znači težiti saznanju".

No čuđenje koji svojim postupcima izaziva gradonačelnica ne može potaknuti filozofsko razmišljanje, ali može provocirati trkeljanje o zdravstvu, pravu, sociologiji. Čime to izaziva čuđenje gradonačelnica u svojoj herojskog borbi protiv pandemije? U nastavku je pregled samo nekih od začudnih odluka, najava i izjava gradonačelnice Grada Malog Lošinja, a vezano samo za borbu protiv koronavirusa.

Čuđenje prvo izaziva odluka gradonačelnice da na mjesto načelnice Stožera civilne zaštite imenuje samu sebe, a za svog zamjenika imenuje predsjednika Gradskog vijeća Malog Lošinja, iako zakon i propisi to ne dozvoljavaju. Pravilnik o sastavu stožera, načinu rada te uvjetima za imenovanje načelnika, zamjenika načelnika i članova stožera civilne zaštite je kristalno jasan: „Načelnik i zamjenik načelnika stožera civilne zaštite u pravilu imenuju se iz redova operativnih snaga sustava civilne zaštite, zamjenika izvršnih tijela ili pročelnika upravnih tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz prethodno provedene konzultacije i prihvaćanje raspoređivanja na te dužnosti."

Čuđenje drugo gradonačelnica je izazvala donošenjem Odluke o ograničenju rada i mjerama ponašanja od 16. ožujka 2020. kojom je u panici kao plitak potok pregazila ustavno pravo na rad. O kakvoj panici se radi najbolje govori činjenica da je gradonačelnica od drugih kolega gradonačelnika „koji bi od nje trebali učiti" (kako joj tepaju glasni obožavatelji) bila upozorena da to ne smije raditi. Ali ne, gradonačelnica Malog Lošinja se odlučno postavila iznad Ustava RH i suspendirala jedno od Ustavom zajamčenih prava. Za razliku od Stožera civilne zaštite Grada Malog Lošinja, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske se takvu odluku usudio donijeti tek nakon što je Sabor usvojio dopunu Zakona o sustavu civilne zaštite i tek dan nakon što je dopuna objavljena u Narodnim novinama, odnosno nakon što je stupio na snagu. Gradonačelnica Malog Lošinja, „od koje bi drugi trebali učiti", nije se obazirala ni na Ustav ni na zakone. Pomalo je neobično da visokoobrazovana gradonačelnica ne poznaje Ustav, no još je čudnije da ju ni jedan od devet pravnika u gradskoj upravi nije upozorio na tu ustavnu činjenicu. Dakle, iako je svaki peti zaposlenik gradske uprave po struci pravnik, niti jedan od njih nije upozorio gradonačelnicu da takvom odlukom grubo krši pravni okvir Republike Hrvatske i da se njome prometnula u tiranina.

Čuđenje treće izaziva odluka gradonačelnice da se stožer civilne zaštite sastoji od 13 umjesto od 12 članova, a umjesto rada na sjednicama stožer ima sastanke proširene sjednice Stožera na kojima bude više od 30 ljudi. Kako Zakon o sustavu civilne zaštite i propisi doneseni temeljem toga zakona ne poznaju takva tijela, radi se o parasavjetodavnom i - još važnije - nelegitimnom tijelu nepoznatog sastava. Začuđujuće je da je takvo nelegitimno tijelo donijelo tako hrabru odluku. Citiram sa službene stranice Grada: „Temeljem sastanka proširene sjednice Stožera civilne zaštite Grada Malog Lošinja, a sukladno uputama Državnog stožera civilne zaštite donesena je Odluka o ograničenju rada i mjerama ponašanja kojom je propisano..."

No posebno čuđenje ipak izaziva spisak mjera za ublažavanja posljedica izazvanih pandemijom koronavirusa koje je gradonačelnica pompozno najavila na društvenim mrežama i na službenoj stranici Grada. Najavila je da će Grad Mali Lošinj „obustaviti plaćanje spomeničke rente za razdoblje trajanja mjera suzbijanja epidemije koronavirusa COVID-19". Zašto ta „mjera" izaziva čuđenje? Zato što je Sabor 19. ožujka 2020. usvojio Zakon o dopuni Zakona o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara i zato što je ministrica kulture 20. ožujka 2020. donijela Odluku o obustavi plaćanja spomeničke rente. Dakle, gradonačelnica ne može i nije ovlaštena donijeti odluku o obustavi plaćanja spomeničke rente kao svoju velikodušnu mjeru jer je ista regulirana zakonom. Tu odluku je donijela ministrica kulture i to ne svojom voljom već temeljem ovlasti koje joj je dao netom dopunjeni zakon. Ministrica je obustavila plaćanje spomeničke rente na razdoblje od 2 mjeseca i to od 20. 2. do 20. 4. ove godine, a ne za vrijeme trajanje mjera suzbijanja epidemije kako to lažno obećava neobaviještena gradonačelnica.

Čudi i najavljena mjera gradonačelnice o „oslobođenju od plaćanja zakupnine poslovnih prostora u vlasništvu Grada Malog Lošinja svim zakupnicima koji su izravno, temeljem odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske obustavili obavljanje djelatnosti u poslovnim prostorima radi trajanja mjera suzbijanja epidemije koronavirusa COVID 19". Zašto je to čudno? Pa zato što gradonačelnica najavljuje oslobađanje od plaćanja zakupa poslovnih prostora koje po Zakonu o obveznim odnosima ni nema pravo naplatiti.
Čuđenje s podsmijehom svakoga tko ne pripada krugu njenih fanova izazvala je i „velikodušna" mjera pomoći „oslobođenjem od plaćanja cijene vrtića za roditelje za razdoblje u kojem isti ne radi za vrijeme trajanja mjera suzbijanja epidemije koronavirusa COVID 19". Tko se ne bi nasmijao pomoći roditeljima jer im se neće naplaćivati usluge vrtića za vrijeme dok vrtić ne radi. Neće naplatiti uslugu čuvanja i odgoja djece koji vrtić neće ni pružiti. Kakva je to mjera pomoći?

Čuđenja vrijedna je i odluka o „odgodi plaćanja na 3 mjeseca javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada poduzetnicima koji obavljaju djelatnosti koje su obuhvaćene odlukom Stožera civilne zaštite od trenutka stupanja na snagu odluke". Poduzetnicima koji ne rade pa ne proizvode otpad komunalno društvo će naplatiti odvoz otpada s tri mjeseca odgode! Naplatit će uslugu koju neće izvršiti? I to je mjera za ublažavanje posljedica pandemije... Poduzetnicima kojima je zabranjen rad naplatit će uslugu koju nisu dobili? Postavlje se pitanje je li gradonačelnica Malog Lošinja uopće ovlaštena davati takve najave s obzirom da komunalno društvo KUCL d.o.o. nije vlasništvo Grada Malog Lošinja već je i Grad Cres ravnopravni suvlasnik, a odgovornost za poslovanje je na upravi društva.

Kako je na početku citirani filozof tvrdio da se čuđenjem teži saznanju, moglo bi se zaključiti da čuđenje koje svojim postupcima izaziva gradonačelnica Grada Malog Lošinja dovodi do saznanja o njenoj nesposobnosti, nekompetenciji, sklonosti panici, površnosti i bahatosti. No pandemija koronavirusa će kao lakmus papir otkriti i nesposobnost, nekompetenciju i nedoraslost izazovima kako gradonačelnice tako i prema njenim hirovima dizajnirane gradske uprave koje se mogla dobro prikrivati u lagodnim uvjetima koje osigurava dolazak mnogobrojnih turista na "otok vitalnosti". Nesposobnost se lako skrivala u vremenima kad sve ide kao po loju, u normalnim vremenima kad otok posjećuje toliko turista da nam idu na živce, kad gradonačelnica može prodavati okućnice za milijunske iznose, kad može slobodno zapošljavati i isplaćivati plaće i nagrade po volji, kad je svoju klijentelističku mrežu mogla bez problema hraniti lukrativnim ugovorima i pozicijama, kad nam nije bilo bitno zašto sve više stalno zaposlenih djelatnika za EU fondove nema nikakvog rezultata. Nesposobnost gradonačelnice i njene gradske uprave na koju su dosad upozoravali samo pojedinci, zbog koronavirusa i negativnog ekonomskog šoka bit će uskoro vidljiva svim građanima Malog Lošinja.