Donacija ili indulgencija?

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

donatEpidemije koronavirusa pokazala je kolika je moć medija. Prati ju infodemija - prekomjerna količina informacija, ali i dezinformacija o koronavirusu kojom se zasipa javnost, ili jednostavnije rečeno histerija koju su proizveli mediji, a pokazuje kako je lako manipulirati masama. Infodemija funkcionira po principu „doktrine šoka". Šokiranim ljudima preplašenim bujicom često proturječnih informacija može se svašta podvaliti, pa zbog medijski generiranog straha u tom „ratu protiv pandemije" kao prva žrtva pada razum. A kad čovjek ostane bez razuma možeš mu podvaliti ama baš sve 

Slikovit primjer takve „podvale" pruža koncepcija borbe protiv epidemije koju provodi nacionalni stožer. Strategiju se ukratko može svesti na poduzimanje radikalnih mjera zabrana rada i kretanja ljudi da bi se krivulja rasta zaraženih držala što ravnijom, a da bi se ostvario cilj - izbjegavanje kolapsa zdravstvenog sustava kako bi se u konačnici svi bolesni mogli normalno liječiti. No zbog isforsiranog straha od virusa nitko nije primijetio da je nacionalni stožer vlastitim odlukama sam srušio zdravstveni sustav. Naš zdravstveni, odnosno bolnički sustav ne liječi manje više nikoga osim COVID-19 bolesnika. A njih je, u nešto manje od dva mjeseca, evidentirano nešto više od 2 tisuće, a manji dio njih liječio se u bolnicama. Od polovice ožujka naše bolnice su odgodile sve kontrolne preglede koji nisu neophodni, zaustavljen je hladni pogon, odgođene sve operacije koje nisu hitne, a po istom principu reducirane su i dijagnostičke pretrage samo na one koje se moraju obaviti jer se sumnja na neko ozbiljnije stanje ili bolest. Zbog straha za vlastito zdravlje ustrašena javnost ne mari za svoje sugrađane koji zbog odluke o svjesnom kolapsu bolničkog sustava ne mogu dobiti potrebno liječenje. Budući da mediji izvještavaju samo o bolesnim i umrlim od COVID-19 nitko ne pita što je s ostalim bolesnicima i ostalim umrlima. Nitko ne pita zašto je odgođeno više od dva milijun operacija, pretraga i pregleda neCOVID-19 bolesnika. Koliko ih je umrlo upravo zbog toga što nisu dobili skrb koju su morali dobiti? Naravno uplašeni ljudi ne postavljaju nikakva pitanja nego kao ovisnici gutaju vijesti o epidemiji u očekivanju dobrih vijesti. Propitivanja odluka tu nema.

Kao zec ispred farova auta preplašena javnost ne vidi ništa izvan osvjetljenog

Tako preparirana, prestrašena javnost idealna je za daljnju medijsku manipulaciju. Primjer jedne od takvih manipulacija pruža donacija vrijednog CT uređaja Jadranke d.d. bolnici Dubrava u Zagrebu. Jer u naravi ne radi se o iskrenom dobročinstvu i želji da se pomogne drugima već se radi o pažljivo isplaniranoj propagandnoj akciji PR službe Jadranke s više ciljeva.

Donacija je u medijima prikazana kao donacija Jadranke d.d., humanitarne udruge Cro Unum i kordinatora Miodraga Borojevića, predsjednika uprave ruske O'Key grupe. Što je sporno u prikazivanju Jadranke d.d. kao donatora? Sporno je to što je Jadranka d.d. - jednostavno rečeno -  kronični gubitaš. U zadnjih 5 godina (2013.-2018.) ima akomulirani gubitak od cca 70 milijuna kuna i bonitetnu ocjenu E2 (najnižu). Jadranka d.d. koja je navodno donirala vrijedan uređaj istovremeno je od HZZ-a koristila mjeru potpore za spas radnih mjesta, pa je ovaj navodni donator inkasirao od HZZ za 3. mjesec potporu od 84.500 kuna za zaposlene. Dakle, dok jednom rukom Jadranka d.d. donira 1,4 milijuna, drugom rukom uzima potporu od 84.500 kuna.

No humanitarna udruga Cro Unum, u medijima navedena kao jedan od donatora, na svojim mrežnim stranicama nema ni slova o ovoj donaciji iako je to bila jedna od glavnih vijesti u svim domaćim medijima, i elektronskim i tiskanim. Na stranici udruge na linku Novosti nema ni slova o donaciji CT uređaja bolnici Dubrava. Zadnja objava je od 20. ožujka 2020. o donaciji zaštitne opreme koja nema nikakve veze s Jadrankom d.d. Ni na istoj stranci u rubrici Press - ni slova o tom događaju. Dakle, sudeći prema web stranici udruga Cro Unum nema ništa s donacijom - ali veze s donacijom i donatorom ima bivši ministar Dragan Primorac kao predsjednik udruge Cro Unum. No za ovu priču važnije je što je on prijatelj Miodraga Borojevića, koordinatora ove donacije, a Dragan Primorac je bitan i potencijalno koristan samo zbog svog „linka" na visoku politiku kao jedan od savjetnika predsjednika Vlade RH.

Zanimljiviji od bivšeg ministra je koordinator donacije Miodrag Borojević, na Hrvatskoj televiziji predstavljen kao predsjednik uprave jedne velike ruske kompanije (O'Key grupe) koja se bavi trgovinom. Da bi kordinator donacije dobio na važnosti, voditelj emisije ga je predstavio kao predsjednika uprave jedne široj javnosti nepoznate kompanije, a prešutio je - ako nije znao - da je Miodrag Borojević član uprave Fortenova grupe iz „ruske kvote" koja lešinari nad imovinom bivšeg Agrokora. PR stručnjaci su, naravno, dobro procijenili da je koordinatora donacije bolje predstaviti kao predsjednika uprave neke strane kompanije (O' Key grupe) nego kao prijatelja koji prijateljima preko prijatelja pomaže donirati uz puno pompe. I k tome člana uprave jedne u hrvatskoj javnosti pomalo zazorne kompanije. 

U javljanju Skype-om uživo u emisiju HRT-a koordinator donacije objašnjava kako je sve to početkom ožujka počelo. Evo transkripta:
Voditelj u studiju: Gospodine Borojević kako je došlo do toga i do kupnje CT uređaja za kliničku bolnicu Dubrava koji je izuzetno značajan uređaj ne samo u borbi protiv korone nego i u liječenju ostalih bolesti?
Miodrag Borojević: Gledajte, nalazimo se u izuzetnoj novoj situaciji za sve nas. Teško je danas planirati sve i moram priznati da se ta odluka donijela spontano kao što je profesor Primorac rekao. Sjedio sam jedno večer sa prijateljima - partnerima, razgovarali smo o tekućim problemima koje mi sad imamo u svojim kompanijama u poslovima kojima se bavimo. Shvatili smo da je puno nepoznanica ispred nas da nam puno toga nedostaje za adekvatno postupanje u ovakvim trenutcima i u tom trenutku se jednostavno među nama pojavio upitnik, što sve nedostaje ljudima koji se brinu da provedu Hrvatsku kroz ovu kriznu situaciju. U tom trenutku odlučili smo dati sve. Kao što znamo Jadranka grupa posluje preko 75 godina u Hrvatskoj, svjesni smo svoje društveno socijalne odgovornosti. Imali smo želju uključiti se dalje... kažem to je događanje koje je bilo početkom ožujka. Obratio se svom dragom prijatelju profesoru Primorcu za pomoć, koji je dalje koordinirao prema stožeru prema ministarstvu. Htjeli smo napraviti nešto što je kvalitetno što je dugoročno što će pomoći, izuzetno sada kroz komunikaciju s njima shvatili smo da je ta dijagnostika pluća sada krizna, kritična i nešto što zaista nedostaje...

Stvarni donator se skriva od javnosti kao i stvarni vlasnik Jadranke d.d.

Iz navedenih činjenica te objašnjenja koordinatora jasno je da stvarni donator nije ni Jadranka d.d. niti Cro Unum. Tko je onda stvarni donator i koji su motivi takve donacije? Stvarni donatori su, dakle, javnosti prešućeni prijatelji - poslovni partneri Miodraga Borojevića koji su se našli jedne večeri početkom ožujka, vjerojatno u Malom Lošinju. Razgovor prijatelja i partnera o tekućim problemima koje sada imaju u svojim kompanijama i u poslovima kojima se bave u Rusiji isprovocirao je reakciju "boga iz mašine" koji im je usred razgovora poslao upitnik. Iznenadna pojava upitnika je prosvijetlila duše velikih "ruskih" menadžera i usmjerilo ih na rješavanje problema krhkog domaćeg zdravstva. Božja intervencija upitnikom rezultirala je ovom velikom donacijom koja je osigurala pompoznu reklamu. Pitanje koje ne traži odgovor jest zašto se ta donacija nije mogla predati u tišini.

Zašto je koordinatoru donacije i njegovim prijateljima i partnerima najlakše bilo isturiti baš Jadranku d.d. kao donatora? Možda bi bilo prenaglo i preupadljivo da se osobe koje su početkom godine označeni kao glavni akteri dvije velike afere koje imaju veze s pranjem novca iz Rusije pojavljuju u javnosti kao veliki donatori. Rizik da bi to netko primjetio bio je prevelik. Naime, početkom ove godine međunarodni tim istraživačkih novinara objavio je priču o Lošinju kao ruskoj koloniji, a početkom ožujka krenula je i priča o velikoj aferi pranja ruskog novca u Zagrebačkoj banci. Afere su prigušene u samom začetku, a iz dva razloga. Jedan razlog je svakako histerija oko epidemije koronavirusa zbog čega je sve ostalo palo u drugi plan. Drugi razlog je moć stvarnih donatora da svojim neograničenim financijskim kapacitetima mogu utjecati na uređivačku politiku gotovo svakog medija. A u obje priče radi se o istim akterima. Njihovim PR stručnjacima bilo je jasno da bi bilo previše da se isti akteri iz afera koje tinjaju i čekaju samo povjetarac da se rasplamsaju, javno prikažu kao veliki donatori. Iako javnost pati od kratkog pamćenja radi se o prekratkom vremenu u kojem se osobe osumnjičene za pranje novca iz Rusije želi pretvoriti u velike i nesebične donatore, u najbolje od nas. Budući je za to u ovom trenutku prerano, donatorom se prikazuje Jadranka d.d. koja se neformalno ali sugestivno povezuje s obiteljima prijateljima/partnerima koordinatora ove velike donacije. To se postiže osim u neformalnim razgovorima s političarima i fotografijama s predaje donacije na kojima se nalaze i članovi obitelji koji se neformalno navode kao vlasnici Jadranke d.d.
Kao što upisi u sudskom registru i registru stvarnih vlasnika Jadranke d.d. nemaju međusobnu vezu, tako ni neslužbeno povezivanje prijatelja i partnera koordinatora donacije nema veze s tim službenim registrima. Ali ova medijska furtutma svakako ima prikriveni cilj; vrijednu donaciju iskoristiti kao svojevrsnu društvenu indulgenciju za moguće pogrešne oblike transfera novca iz Sibira prijatelja i partnera uglednog koordinatora donacije.