Dogodila nam se gradonačelnica!

Korisnička ocjena:  / 14
LošeNajbolje 

GVGradonačelnici je neprihvatljivo da vijećnik Devčić komunicira s građanima Malog Lošinja o mjerama pomoći Grada ali joj je prihvatljvo da ona oko izrade hitnih izmjena prostornih planova komunicira s osobama koji imaju prebivalište u Zagrebu, Moskvi, Los Angelesu ... Kontakti opozicijskih gradskih vijećnika s građanima Lošinja, koji žele pomoći da Grad olakša ljudima preživljavanje u ovim uvjetima, su sumnjivi kontakti, a kontakti gradonačelnice s ruskim i amerčkim državljanima i agentima stranih tajnih službi na kojima se popravalja investicijska klima (takozvana sinergija) su društveno prihvatljivi i normalni 

Na elektroničkoj sjednici Gradskog vijeća, slavnoj po tome što nije bila elektronička, što je trajala gotovo dva sata, a da se uopće nije ni održala, razjarena gradonačelnica je zloupotrijebila svoj položaj da bi se javno obračunala s predloženim dnevnim redom, s vijećnikom Devčićem koji je redložio dnevni red te poimence s dvojicom građana od kojih jedan sam i ja. Umjesto rasprave gradskih vijećnika o prijedlozima odluka - dogodila se gradonačelnica da bi se – pored ostalog - javno obračunavala i s dvije privatne osobe koje nisu bili prisutne. Osim što je time pokazala ozbiljan manjak pristojnosti upustila se u nedostojno tračanje. Radi li se tu o političkoj nekorektnosti, neetičnom ponašanju, nedostatku odgoja ili običnoj bezobraštini pitanja su koja traže odgovor, ali da je inicirala donošenje etičkog kodeksa - a morala je - možda bi saznala ponešto o etici i pristojnosti. Još prije dvije godine sluteći psihičku krhost gradonačelnice i njezinu neotpornost na javnu kritku u članku kojim sam ukazao na donošenje nezakonite odluke Gradskog vijeća o izmjeni gradske odluke o porezima jer ona djeluje retroaktvno (v rlo ironično po gradonačelnicu u sadašnjem kontekstu) napisao sam:

„S obzirom da je za očekivati ljutitu reakciju na ovakav opis političke (o)pozicije predostrožnosti radi navodim odredbu iz članka 38. Ustava RH kojim se svakome jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Dio našeg pravnog poretka je i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čijem članku 10. stoji: "Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice." Europski sud za ljudska prava već ima i praksu u vezi s tim poglavljem, pa tako u jednoj presudi (slučaj iz Slovenije iz 2014. godine) u obrazloženju stoji sljedeće: Političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije nego privatne osobe, osobito kada su prethodno javno iznijeli tvrdnje podložne kritici. Novinarska sloboda može podrazumijevati i određeno pretjerivanje, čak i provokaciju."

Umjesto da nakon što je dva mandata kao dogradonačelnica provela u Cappellijevoj sjeni (popularno nazivana fikusom) kao gradonačelnica pokaže viši stupanj tolerancije, a sada već i načelnica stožera pokazala je - upravo obrnuto - da je apsolutno neotporna na javnu kritiku. Prema njenom iskrivljenom shvaćanju demokracije privatne osobe moraju tolerirati javnu kritiku političara, pa me je u vidno rastrojenom stanju, nekom obliku retoričkog transa u svom nesuvislom govoru pred Gradskim vijećem, ako sam dobro shvatio optužila za:

1) zagađivanje javnog prostora obmanama, lažima i dezinformacijama (fake news)
2) za pisanje predloženih materijala vijećnika Dubravka Devčića
3) obilaženje gradskih vijećnika, pa i predsjednika Gradskog vijeća
4) životno djelovanje vođeno isključivo osobnim interesom.

Pokušat ću redom i ukratko odgovoriti na optužbe ove najmoćnije političarke na otoku.

Jesam li zagađivao javni prostor?
Iako gradonačelnica tvrdi da kontinuirano zagađujem javni prostor obmanam, lažima i dezinformacijama, misleći vjerojatno na moje pisanje na ovom portalu, nije navela niti jedan jedini primjer takvog zagađivanja, kako što bi to bio red. Zašto gradonačelnica nije svoju početnu tvrdnju o kontinuiranom zagađivanju potkrijepila barem jednim primjerom moje obmane, jednom laži ili jednom dezinformacijom kojom sam zagadio javni prostor? Prilika za to imala je puno. Na ovoj sam stranici o njenom radu napisao desetke kritičkih članka u protekle tri godine. Ni u jednom od tih članaka o gospođi Kučić kao privatnoj osobi i o njenom privatnom životu ili karijeri nisam napisao niti jednu jedinu riječ. O gradonačelnici Ani Kučić, njenim potezima i odlukama napisao sam puno toga. Ali niti jednom u tri godine nisam napisao niti izložio ni jednu obmanu, niti napisao i jednu laž ili dezinformaciju o gradonačelnici Kučić. Ako bilo tko u mom pisanju nađe bilo koju obmanu, laž ili dezinformaciju javno ću se ispričati gradonačelnici u bilo kojoj prilici, na bilo koji način i u bilo koje vrijeme. Ako gradonačelnica smatra da je moja tvrdnja kako je ona nesposobna dezinformacija, moram je razočarati. Tvrdnju o njenoj nesposobnosti sam nebrojeno puta i dokazao. A svoju nesposobnost i neshvaćanje svoje uloge u demokratskom sustavu vlasti pokazala je i sama širem krugu ljudi koji su gledali zadnju sjednicu Gradskog vijeća.
Jesam li pisao materijale?
Gradonačelnica me smrtno ozbiljnog izraza lica optužila da sam pisao materijale koje je predložio vijećnik Devčić. Prvo se nameće pitanje zašto bi takav čin uopće bio predmet inkriminacije. Upravo je nevjerojatne da pisanje prijedloga kojima se želi pomoći građanima gradonačelnica jednog Grada u navodno demokratskoj državi tretira kao subverzivnu djelatnost „kojom se baca ljaga na sve ono je do sada činilo Gradsko vijeće i ona kao izvršna vlast u ovom mandatu". Ova dramatično formulirana optužba u suštini je budalasta. Sadržaj inkriminiranog materijala su prijedlozi mjera za pomoć svim lošinjskim građanima i poduzetnicima u ovoj neprilici.

A istina je da nisam pisao predložene materijale. No istina je i to da znam kako je materijale pisalo više građana trošeći svoje slobodno vrijeme za što bi ih trebalo javno pohvaliti a ne javno optužiti da „bacaju ljaga na sve ono je do sada činilo Gradsko vijeće i ona kao izvršna vlast u ovom mandatu". Istina je i da sam o aktualnoj temi mjera pomoći stvarno razgovarao s vijećnicima Devčićem i Martuslovićem živeći – valjda - u zabludi kako to nije subverzivna djelatnost. Vijećnik Devčić je na prethodnoj sjednici nezadovoljan ignoriranjem, ali i sadržajem mjera pomoći koje je predložila gradonačelnica najavio da će njegov klub predložiti vijeću svoje mjere pomoći. Iz razgovora s vijećnikom Devčićem i Martuslovićem sam saznao da su o mjerama koje žele predložiti razgovarali i s presjednikom Udruženja obrtnika kao i drugim građanima i poduzetnicima. No skidajući mi tobože masku s lica optužujući me da sam pisao materijale pokušala je poniziti i predlagatelja mjera. Uz optužbom da sam pisao materijale, usput jako je podlo optužila vijećnika Devčića da on nije sposoban pisati materijale a implicitno ga je unizila kao marionetu da zabašuri očiglednu činjenicu da je on stvarni vođa oporbe. Da Devčić nije marioneta kao neki drugi „oporbenjaci" sama je pokazala time što je kukavički utekla od rasprave s njim. Umjesto da ga javno rastavi na proste faktore zabranila je raspravu o njegovim prijedlozima i pobjegla. Zašto je predložene mjere samo ovlaš komentirala (verglala je o njima više od sat vremena) i zašto je pobjegla od rasprave s njim umjesto da ga superiorno dotuče?

No kad već postavlja pitanje tko piše i tko stoji iza prijedloga Dubravka Devčića, bilo bi dobro da sama gradonačelnica odgovori tko njoj piše materijale koje predlaže Gradskom vijeću. I tko stoji iz njih? Gradonačelnicu nitko ne pita tko stoji iza njenih prijedloga npr. izrade prostornih planova koji se mijenjaju po hitnim postupcima, a dogovaraju vikendima u praznoj zgradi gradske uprave ili na tajnim večerama ili slavljima rođendana po vilama na Čikatu. Gradonačelnici je neprihvatljivo da vijećnik Devčić komunicira s građanima Malog Lošinja o mjerama pomoći Grada ali joj je prihvatljvo da ona oko izrade hitnih izmjena prostornih planova komunicira s osobama koji imaju prebivalište u Zagrebu, Moskvi, Los Angelesu ... Kontakti opozicijskih gradskih vijećnika s građanima Lošinja, koji žele pomoći da Grad olakša ljudima preživljavanje u ovim uvjetima, su sumnjivi kontakti, a kontakti gradonačelnice s ruskim i amerčkim državljanima i agentima stranih tajnih službi na kojima se popravalja investicijska klima (takozvana sinergija) su društveno prihvatljivi i normalni.

Jesam li obilazio vijećnike?
U doba epidemije kornavirusa optužen sam za subverzivu djelatnost, za obilaženje gradskih vijećnika pa čak i predsjednika GV. Opet se javlja problem smisla izrečene optužbe. Da li obilaziti vijećnike znači kružiti oko njih kao mačak oko vruče kaše? Gdje sam i kako obilazio sve vijećnike pa čak i predsjednika GV u logički kompliciranoj radnji obilaska i to u vrijeme epidemije koronavirusa kad je načelnica stožera prvo zatvorila sve privatne i javne objekte, a onda i hodanje po javnim površinama? U vrijeme najžešćeg socijalnog distanciranja ja sam navodno obilazio sve vijećnike pa čak i predsjednika Gradskog vijeća. U inkriminirano vrijeme, između dvije sjednice GV, nisam obišao niti jednog vijećnika, čak ni predsjednika vijeća. Ali je istina da sam komunicirao na temu mjera pomoći s vijećnicima Devčićem i Martuslovićem. Ako sam javno prezimenom optužen da sam obilazio vijećnike logično je da ta radnja obilaska pretpostavlja nekakvu krivicu. Bilo bi dobro kad bi gradonačelnica objasnila kakav je to krimen, kako se to ugrožava društveni poredak kad u demokratskom društvu građanin obilazi ili komunicira sa članom lokalnog predstavničkog tijela kojeg je u izbornom procesu izabrao da zastupa njegove interese. Gradonačelnica valjda smatra da su izbrani gradski vijećnici odgovorni njoj, a ne građanima koji su ih izbrali da ih predstavljaju u lokalnom parlamentu. Zbog toga prema shvaćanju gradonačelnice gradski vijećnci nemaju šta komunicirati s građanima nego isključivo s njom.

Sudeći prema njenim izjavama nakon zadnje sjednice, građani su se umjesto gradskim vijećnicima trebali obratiti stožeru civilne zaštite „čija su vrata uvijek otvorena". Gradonačelničina psihološka konstrukcija koju određuju atavizmi iz starog represivnog sustava i diktatorski um ne može shvatiti da Ustav građanima jamči pravo na lokalnu samoupravu koja se ostvaruje preko predstavničkog tijela (a ne gradonačelnice ili stožera civilne zaštite), a to tijelo čine izabrani predstavnici građana. Dakle, građani biraju na izborima svoje predstavnike kako bi preko njih upravljali svojom lokalnom zajednicom. Građani a ne gradonačelnica tebaju preko izabranih vijećnika upravljati lokalnom zajednicom. Takva definicija društvenih odnosa isključuje kao bilo kakvu nečasnu, zabranjenu ili sumnjivu radnju komunikacijom, razgovorom ili „obilaskom" vijećnika a na bilo koju temu koja se tiče interesa građana.

Ipak gradonačelnica me optužila da kao građanin opasnih namjera obilazim gradske vijećnike i podrivam njen sustav vlasti. Iako se radi o apstraktnoj i šaljivoj optužbi da obilazim vijećnike gradonačelnica ju je izrekla kao ozbiljnu prijetnju s obzirom na prilično dramatičan odnosno paničan ton.

Vodim li se osobnim interesima?
Na kraju svog psihodeličnog napada gradonačelnica me optužila da sam pokazao u svom životnom djelovanju da se vodim isključivo svojim osobnim interesima. Opet budalasta i promašena optužba. Svaka normalna osoba ima vlastite, osobne intrese, njima se rukovodi i to je prirodno. U bavljenu privatnim poslom svako normalan se vodi isključivo svojim interesima, a ne tuđim pa mi je prilično teško dokučiti što je to optužujuće u toj tvrdnji. Što je u osobnom interesu sporno, neprirodno ili nemoralno. S druge strane životno djelovanje i interes Ane Kučić da postane, a sad i da ostane gradonačelnica Malog Lošinja nije osobni interes, već je to valjda Božji plan.

Gradonačelnica je bez ikakve prethodne životne i poslovne karijere došla u Grad nečijom odlukom, a ne voljom građana na izborima. Od kad je došla (2008.) ostala je godinama u Gradu u kome je parazitirala kao neprimjetna zamjenica bivšeg gradonačelnika i to nije bio njen osobni interes već valjda bio opći interes građana Lošinja. I sada kada je svojom voljom postala drčna gradonačelnica to nije njen osobni već javni interes.

Taj javni interes da gospođa Kučić bude gradonačelnica košta do sad građane ovoga Grada barem 2,5 milijuna kuna. Njeno dugogodišnje parazitiranje u Gradu i sadašnje štetno djelovanje kao nesposobne gradonačelnice nije naravno njen osobni interes. To je u stvari njena žrtva za magloviti opći interes koji nam prodaje već dugo.

Gradonačelnica optužujući mene za osobni interes, kojeg naravno nije navela, opisala ili prokazala želi sebe u stvari prikazati kao suštu suprotnost. Suprotno od osobnog interesa jest opći ili javni interes. Nju ne vodi isključivo osobni interes jer onda ne bi mene optuživala za to, već upravo suprotno - vodi ju javni interes. Javni interes koji vodi gradonačelnicu u njenom poslu i djelovanju su izrada a'la cart prostornih planova u hitnom postupku za odabrane investitore, opći interes su milijuni kuna koje iz Proračuna godišnje netransparentno i neodgovorno troši za intelektulne usluge i ugovore o djelu uz izbjegavanje provođena postupaka javne nabave.

Javni a ne osobni interes gradonačelnice su zapošljavanje osobe bliske predsjedniku Gradskog vijeća, kao i dodjele milijunskih donacija u netrasparentnim projektima zamjenu za slijepu podršku. Javni interes je plaćanje reklama i poklanjanje npr. gradskih pinci kao vlastitih. Javni a ne osobni interes gradonačelnice je izmjena odluke o lokalnim porezima od koje korist ima samo jedan vijećnik iz vladajuće koalicije. Vođena isključivo općim interesom gradonačelnica je odbila na zadnjem vijeću predložene mjere pomoći građanima i poduzetnicima u iznosu od milijun eura ali će zato milijun eura potrošiti na kupovinu i uređenje muzeja u pomorskoj školi.

Gradonačelnica mora shvatiti da živimo u demokratskom društvu u kojem se svakome jamči pravo na slobodu izražavanja, da je ona vlast a njen posao javan i izložen kritici. To je trebala znati kad se prihvatila posla kojeg se prihvatila. S kritikom se mora znati nositi a pogotovo to ne bi trebalo biti teško njoj na Prvom od 1000, ako je uvjerena da sve radi dobro, kad ima sigurnu i stabilnu većinu u Gradskom vijeću od osam vijećnika i ako u rezervi ima još i tri žetončića, te ako na raspolaganju ima medije kakve nesposoban političar može samo poželjeti. Čemu onda takva nerovoza i kukavički javni obračun s objektivno nemoćnom oporbom i pojedincima koji na sjednici GV nisu bili prisutni?