Ideje naše - benzin vaš

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

nerezNeke točke dnevnog reda koje gradonačelnica predlaže Gradskom vijeću sliče na vijesti iz nesvijesti jednog humorističnog tjednika. Jedna od vijesti iz nesvijesti koja će se naći pred vijećnicima je prijedlog da donesu odluku kojom ju ovlašćuju da poduzme sve potrebne radnje radi preuzimanja udjela u trgovačkom društvu Loger d.o.o. Kao da joj to ovlaštenje treba, jer joj netko to brani! Gradonačelnica koja je samovoljno u svom mandatu prodala gradske imovine za više od 30 milijuna kuna i koja je tom istom Logeru d.o.o. bez ikakvog odobrenja donirala milijune kuna sad traži od Vijeća ovlasti da u ima Grada kupi jednu privatnu firmu 

Prema njenom planu Grad Mali Lošinj treba postati vlasnikom privatne tvrtke u koju je uloženo 3.726.692 kune gradskog novca. U tu istu tvrtku je i Primorsko-goranska županija u sklopu projekta "Mala Barka 2" uložila 1.089.429 kuna. Naravno, ni Turistička zajednica Malog Lošinja, čija je ona predsjednica, nije odoljela ulaganju u pomorsku tradiciju te je i ona uložila 120.000 kuna u isto trgovačko društvo.

Međutim, tu nije nije kraj ulaganjima javnih sredstava u privatnu tvrtku koju gradonačelnica sada želi kupiti ili steći za Grad Mali Lošinj. Grad Mali Lošinj se obvezao, a već i plaća sve troškove broda, a navodno i plaće dvočlane posade. Pod izlikom očuvanja pomorske tradicije i kulturne baštine Grad Mali Lošinj je u privatnu tvrtku uložio oko 4 milijuna kuna. I nakon toliko uloženih javnih sredstava u privatnu tvrtku gradonačelnica traži da Gradsko vijeće odobri kupnju ili stjecanje te iste firme! Nameću se pitanja zašto li se uopće ulagao gradski, javni novac u privatnu tvrtku, a ne u brod i zašto Grad ne preuzme samo brod umjesto trgovačkog društva. Gradonačelnica na ta pitanja u svom prijedlogu Vijeću ne odgovara, a neće odgovoriti ni ako joj ih neki od vijećnika postavi. Jer ona ni inače nikad ništa Vijeću ne objašnjava, pa nije ni sad objasnila i obrazložila zašto traži suglasnost za nešto za što joj suglasnost i ne treba, a planira ono što ne smije i što po Zakonu i Statutu ne može provesti. Iako ne navodi koje su to sve radnje potrebne za utvrđivanja uvjeta za stjecanje udjela jasno je da se radi o plaćanju dubinske analiza (due diligence) privatne tvrtke koju želi kupiti ili steći. Pa premda bez suglasnosti Gradskog vijeća ulaže gradske milijune u tu istu privatnu firmu, sada traži ovlasti istog vijeća da izvrši uvid u poslovne knjige ili izradi analizu te male privatne firme zanemarivih prihoda.

Kuter, loger, Vrag bi ga znao što je ...
U prilično nesvakidašnjem planiranom poduhvatu kupovanja privatne firme, osim što nema podataka i suvislog obrazloženja, teško je naći i razumne pretpostavke i motive za taj čin. Zašto bi Grad trebao postati vlasnikom privatne tvrtke koja je registrirana za djelatnost pomorskog i obalnog prijevoza putnika čiji je temeljni kapital financiran s 90% stranim kapitalom? Privatna tvrtka koju želi kupiti Grad Mali Lošinj je kronični gubitaš s negativinim kapitalom. Logiku prema kojoj se želja za očuvanjem pomorske tradicije i kulturne baštine ostvaruje na način da Grad Mali Lošinj postane vlasnikom gubitaša teško je razumjeti. Jedina vrijednost tog trgovačkog društva jest brod, navodno loger, imena „Nerezinac". Zašto Grad Mali Lošinj preuzima privatnu firmu umjesto da ta privatna firma brod „Nerezinac" donira Gradu ili Lošinjskom muzeju? Donacija bi ionako bila samo formalna, jer suštinski bi se Gradu Malom Lošinju samo vratilo ono što je i (pre)platio. Naravno da je umjesno i pitanje zašto bi Grad uopće primio brod kao donaciju. No i to je samo – ali samo u nijansama – malo razumnija opcija od toga da Grad postane vlasnikom tvrtke koja je vlasnik „Nerezinca".

Kao što površno, neodgovorno i neozbiljno raspolaže gradskim novcem, tako gradonačelnica i njenih 11 složnih lakeja u Vijeću površno brinu i o očuvanju pomorske tradicije i kulturne baštine ovim ulaganjem u navodno posljednji primjerak tradicionalne lošinjske brodogradnje, u lošnjski loger. Da je gradonačelnica pogledala službene registre koje vodi Ministarstvo mora odnosno Lučka kapetanija vidjela bi da sadašnja jahta „Nerezinac", a bivši brod „Dražica" nije posljedni primjerak tradicionalanog lošinjskog logera. Iz povjesnog izvatka može se saznati da je brod prvi put upisan u registar 1949. godine i da je izgrađen u brodogradilištu Kraljevica ali, što je najvažnije, i da se ne radi o logeru već o kuteru. Razlika u konstrukciji logera i kutera je u broju jarbola. Loger ima dva jarbola a kuter ima samo jedan jarbol. Gradonačelnica je dakle uložila gotovo četiri  milijuna kuna gradskog novca u „posljednji primjerak tradicionalne lošinjske brodogradnje" koji nije izgrađen u nekom od lošinjskih škverova - niti je loger. Postoje još i sitne neusklađeosti oko starosti broda koja se prigodno prilikom svake svečanosti otvaranja (bilo ih je više) za koju se navodi oko 120 godina.

Sufinanciranje, financiranje, donacija – vrag bi ga znao...
Priča o medijski opjevanoj jahti i nestvarno ležerne igre gradskim milijunima, a navodno u svrhu očuvanje pomorske tradicije i kulturne baštine koju je osmislila i provela privatna tvrtka zanimljiva je u više slojeva. Tako postoji priča ili legenda o podrijetlu broda, mjestu ili zemlji i vremenu izgradnje kao i o samom tipu jedrenjaka, ali za ovu prigodu najzanimljivije je plaćanje iz gradskog proračuna rekonstrukcije jednog kutera izgrađenog u Kraljevici da bismo mu mogli tepati da je lošinjski loger.

Zanimljivo je da je rekonstrukciju broda prethodno platila i PGŽ kroz projekt "Mala Barka 2" u iznosu od 1.089.429 kuna. Od toga je 85% sredstava iz EU fondova. PGŽ je tim sredstvima financirala dizajn i koncept interpretacjskog centra, obnovu broda i opremanje, nadzor i multimedijalnu opremu broda. No u za milijun kuna već obnovljeni i opremljeni brod Grad Mali Lošinj, Ministarstvo turizma i Turistička zajednica Mali Lošinj utukli su još četiri milijuna kuna! Kolika su ta ulaganja ozbiljno promišljena pokazuje samo činjenica da je svečano i pompozno otvorenje Interpretacijskog centra, u naravi je to sam brod „Nerezinac", bilo u lipnju 2019. godine. Bez obzira što je brod završen, vezan ispred muzeja i u funkciji nakon toga, gradonačelnica odlučuje i dalje financirati izvođenje radova na ponosu lošinjske brodogradnje izgrađenom u Kraljevici. Tako je pola godine nakon slavlja uspješnog završetka projekta rekonstrukcije lošinjskog logera u sklopu projekta "Mala Barka 2", 6. 12. 2019. g, gradonačelnica potpisala ugovor o sufinanciranju, iako se stvarno radi o donaciji u iznosu od 1.299.337,50 kuna.

Za potpis tog ugovora gradonačelnica suglasnost Gradskog vijeća nije tražila, ali suglasnost da „ispita odlučne činjenice o samom društvu, njegovoj financijskoj-knjigovodstvenoj dokumentaciji te stanju društva u odnosu na izvršenje preuzetih ugovornih obveza" od Vijeća traži! Što može koštati nekoliko tisuća kuna, a s obzirom na financiranje rekonstrukcije broda i gradskim novcem „odlučne činjenice o samom društvu" morale bi joj biti poznate. Intrigantni su i detalji u tom ugovoru o poklanjanju gradskih novaca. Ugovor je potpisan 6. 12. 2019. i u njemu se navodi da je iznos (su)financiranja od 1,3 milijuna osiguran u Proračunu za 2020., koji je – nota bene – usvojen tek 23.12.2019., a gotovo 90% iznosa je plaćeno do 31. 12. 2019. Više od milijun kuna proračunskog novca za 2020. spreženo je do 31. 12. 2019.!

I na kraju ono što je gradonačelnici i većini Gradskog vijeća najmanje bitno, plan za stjecanje udjela u privatnoj firmi nije moguć ni prema Zakonu o lokalnoj i (regionalnoj) područnoj samoupravi, a ni prema Statutu Grada Malog Lošinja. Zakon i Statut ne previđaju mogućnost da bi Grad mogao preuzimati trgovačka društva. U čl. 35. Zakona stoji da JLS mogu osnivati javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Odredba koja dozvoljava Gradu Malom Lošinju da prezume udjele odnosno kupi kakvu privatnu firmu – ne postoji.

Naravno, pravni eksperti u gradskim stručnim službama i sama gradonačelnica će na zakonska ograničenja samo odmahnuti rukama, a 11 složnih i u poslušnosti prema gradonačelnici nepokolebljivih vijećnika će bez razmišljanja, automatski dignuti ruke za nesuvislu, nezakonitu i po građane Malog Lošinja štetnu odluku. Kao i mnogo puta do sad.