Sedam lica traže većinu

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

buridanKonstituiranje Gradskog vijeća bit će predstava koja će do kraja ogoliti jadnu lošinjsku politiku kojoj je cilj vladanje radi vladanja, a ne radi ostvarenja interesa građana koji su ih izabrali. To je politika koja do građana drži samo u vrijeme izborne kampanje. Nejavnom, zakulisnom i podzemnom političkom trgovinom će se manipulirati glasovima naivnih građana. Iako je politika prema definiciji borba za javne interese, o javnim interesima se neće pregovarati nego će se cjenkati privatnim interesima, potrebama, željama i ambicijama nezavisnih vijećnika 

 

Završeni su izbori za Gradsko vijeće u kojima su gotovo svi pobijedili. HDZ slavi »veliku relativnu« pobjedu jer je dobio najviše, četiri, mandata. Slave i u SDP-u tri osvojena mandata u koaliciji s Frankovićevom neovisnom listom iako im pripada samo jedan. Lista nezavisnog vijećnika Devčića se naslađuje s tri osvojena mandata, a razloga za zadovoljstvo ima Akcija mladih koja je iz prvog pokušaja ušla u Gradsko vijeće. Zadovoljno može biti i članstvo uskrslog HSLS-a, pa i velika koalicija IDS-HNS-PGS-UK je nekako preživjela s jednim dobivenim mandatom. Lošinjski suverenisti i tri nezavisne liste koje nisu uspjele ući u Gradsko vijeće nemaju razloga čak ni za glumljeno zadovoljstvo.

No nakon slavlja moralo je uslijediti otriježnjenje i glavobolja. Već jutro nakon izbora pokazalo se da za slavlje nitko nema razloga. Relativna pobjeda čudne koalicije oko HDZ-a je upravo to – relativna pobjeda – jer izbornog pobjednika zapravo nema. Kandidate za gradonačelnika birači su stjerali u doigravanje, a većinu u Gradskom vijeću nisu povjerili ni jednom od sudionika natjecanja za vlast. Ni jedna od tri najuspješnije stranke ili liste ne može na logičan i prirodan način formirati većinu u Gradskom vijeću. Između dva politička pola, desnog HDZ-ovog i lijevog križanca SDP-a i nezavisne liste Marija Frankovića je nezavisna lista Dubravka Devčića. Dodatni problem za sastavljanje većine bila bi i preostala tri vijećnika, kad bi u ovom Gradu koalirale stranke i liste na temelju programa, a ne prema Nedićevom poučku da na Lošinju ne koaliraju stranke sa svojim programima nego ljudi »na komunalnim stvarima« . Zato je vrlo izgledno da je vijećnik Živković za koaliciju s HDZ-om spreman, jer ga se na temelju aktivnosti u zadnjem sazivu može smatrati potrčkom i pridruženim članom HDZ-a. HSLS, odnosno vijećnik Ivković se javno izjasnio protiv koaliranja s HDZ-om, a Akcija mladih odnosno, Lidija Bandalo bi po logici istaknutog izbornog programa trebala biti u punom smislu riječi – nezavisna. Dakle početne pozicije za pregovore činili bi blok HDZ-a s pet mandata, lijevi blok s četiri i nezavisni blok Dubravka Devčića također s četiri mandata. U takvoj situaciji gdje nema jasnih pobjednika, u sredini gdje dosljednost i principijelonost nisu na cijeni, gdje se činjenice sklanjaju pred javnim pogovorom, gdje zdrav razum uzmiče pred subjektivnosti, jasno je da slijedi vrijeme političke trgovine koja će se odvijati po istom principu kao i trgovina na stočnom sajmu. Neka će vijećnička grla biti na prodaju, a tko ponudi više dobit će ga. Glasovi onih vijećnika koji imaju svoju cijenu, ali ne i vrijednost, podržavat će najboljeg trgovca, a ne svoje birače. A najboljeg trgovca, autora spomenutog poučka, može se prepoznati po javnoj izjavi da svatko ima svoju cijenu.

Sedam lica traže većinu
Nakon prvog čina, održavanja izbora, slijedi čin – formiranje gradske vlasti odnosno konstituiranja Gradskog vijeća. Konstituira se izborom predsjednika. Da bi ga se izabralo potrebna je većina od sedam vijećnik. Pa će se u drugom činu predstave odigravati scena u kojoj sedam lica traže većinu da bi mogli voditi grad. No kako se prema Zakonu o lokalnim izborima predstavničko tijelo konstituira izborom predsjednika, a za to je potrebno sedam glasova, zbog rezultata izbora to bi moga biti težak zadatak. Formiranje potrebne većine unutar odabranih trinaestoro moglo bi teorijski prerasti i u dramu s epilogom u ponavljanju izbora.

Dramaturški naboj oko formiranja većine pojačava izuzetna želja nositelja vlasti u proteklom mandatu da je pod svaku cijenu zadrže kao i jednako snažna želja Frankovićeve liste da osvoji vlast, te nezainteresiranost onih koji mogu donijeti prevagu, a samo prividno ne sudjeluje u pregovorima.

Bit će to predstavu koja će do kraja ogoliti jadnu lošinjsku politiku kojoj je cilj vladanje radi vladanja, a ne radi ostvarenja interesa građana koji su ih izabrali. To je politika koja do građana drži samo u vrijeme izborne kampanje. Nejavnom, zakulisnom i podzemnom političkom trgovinom će se manipulirati glasovima naivnih građana. Iako je politika prema definiciji borba za javne interese, o javnim interesima se neće pregovarati nego će se cjenkati privatnim interesima, potrebama, željama i ambicijama nezavisnih vijećnika.

Logički problem nezavisnog vijećnika
Između dva bloka koji se bore za vlast našao se nezavisni i prividno nezainteresirani Devčić koji drži ključeve Gradskog vijeća, odnosno sastavljanja većine. Problem mu je što bi otvorenom podrškom bilo kojem bloku, lijevom ili desnom, prestao biti nezavisan i time narušio image koji već dugo gradi. Podrži li HDZ kojemu je u zadnja dva mandata u Gradskom vijeću bio jedina stvarna opozicija izvest će političku travestiju kakvu je na državnoj razini napravio HNS s Vrdoljakom, prestat će biti nezavisan i nestati s političke scene. Zbog toga on neće podržati HDZ i ostat će nezavisan.

Kad bi podržao lijevu koaliciju, koju ne želi podržati iako je deklarirani oponent HDZ-ove vlasti, opet bi prestao biti nezavisan. Izvjesno je da nezavisni Devčić nikoga neće javno podržati. No zbog svojih javnih objava u kojima se ograđuje od jednog kandidata optužujući ga za prljavu kampanju iako za to nema nikakvih dokaza, te tajnih dogovora, jasno je da podržava jednu stranu, ali zasigurno ne misli javno napustiti blagodati nezavisne pozicije. Iako javno izjavljue da bi davanje podrške nekom od kandidata značilo kraj njihove nezavisnosti, uz istovremeno optuživanje jednog kandidata da se služi podvalama i neistinama bez navođenja dokaza jasno je da se već svrstao na jednu stranu. Dok javno tvrdi da su on i svi s njegove nezavisne liste bili i ostaju nezavisni, svojim postupcima se ipak svrstava na jednu stranu. To potvrđuju i lajkovi na njegove objave. Slikovito bi se moglo reći da je političko-moralnu dvojbu sličnu dvojbi Buridanovog magarca riješio na način da javno ne brsti niti lijevi niti desni stog sijena ali potajno, kad ga se ne vidi, brsti desni stog.

Kako ostati nezavisan, a dati podršku HDZ-i
Svoju nezavisnu poziciju vijećnik Dubravko Devčić gradio je u dva mandata. Poziciju jedinog protivnika HDZ-u učvrstio je u zadnjem mandatu na prilično ležeran način. U ovome, najlošijem sazivu do sada, u kojem uopće nije bilo stvarne opozicije, Devčić je izgradio poziciju ljute oporbe samo zato što je postavljao vijećnićka pitanja i samo ponekad glasao suzdržano ili protiv. No u Vijeću u kojem je službena opozicija podržavala i tepala vlasti čak i suzdržano glasanje može izgledati kao opaki bunt opozicije.

Ozbiljnih i sadržajnih rasprava imao nije. Dizanje ruku i postavljanje pitanja u Gradskom vijeću bila mu je jedina vidljiva politička aktivnost. Nije imao tiskovne konferencije, javne objava, kritike niti prijedloge. Bio je »ljuta oporba« samo na sjednicama Gradskog vijeća kad bi postavljao vijećnička pitanja, bio sudržan ili glasao protiv prijedloga vlasti. I tako je s lakoćom stekao politički kapital nezavisnog u koga se kune i kojeg u javnosti njeguje i ljubomorno čuva.

Zbog činjenice da odbija razgovore s bilo kojom stranom u situaciji kad mu se na dlanu nudi mogućnost pune kontrole izvršne vlasti u interesu birača, jasno je da ima svoje tajne kalkulacije. Svima pa i nezavisnom vijećniku Devčiču je jasno da HDZ ne može bez njegovih ruku imati potrebnu većinu u Vijeću. Svima jasno i da svojim tvrdoglavim inzistiranjem na nezavisnoj poziciji kojom ne želi nikome dati svoj glas odbija formirati većinu i skinuti HDZ sa vlasti. Kako će Dubravko Devčić riješiti naizgled nerješiv problem - ostati nezavisan i jedini protivnik HDZ, a istovremeno mu pomoći da ostane na vlasti još jedna mandat?

To je samo naizgled nerješiv problem, a rješenje za isti problem je patentirao već 2013. Tada je jedan vijećnik s njegove nezavisne liste potpisao sporazum s HDZ-om. Na to je nezavisni vijećnik Dević izjavio: „Svatko od nas je ušao u Vijeće sa svojim imenom i odgovara za svoje postupke." I tada je, u vrijeme špekuliranja o postizbornim suradnjama nekoliko puta javno izjavio da ne namjerava ni s kim potpisivati ugovore i da će u Vijeću djelovati neovisno. Zvuči poznato? Tada je vijećnik s nezavisne liste Dubravka Devčića potpisao sporazum s HDZ-om, a Dubravko Devčić je nastavio djelovati kao nepokolebljivi, beskompromisni i principijelni nezavisni zastupnik. Vuk sit ovce na broju. Devčić nezavisan a HDZ na vlasti.

Računajući na kratko pamćenje javnosti sprema se isti scenarij u kojem će nezavisna lista Dubravka Devčića zadržati poraženi HDZ na vlasti, a on će i dalje biti principijelni i nepotkupljivi nezvisni vijećnik.