Gradonačelnica nema sreće s razmišljanjem

Korisnička ocjena:  / 15
LošeNajbolje 

ilovik  Kao zvučna kulisa nastupa malološinjske gradonačelnice u završnici prosvjeda Ilovčana dobro bi poslužila glazba uz nekad popularnu pjesmu sa stihom laži, laži, laži me, ti me lažeš najbolje. Pri kraju gotovo dvosatnog skupa okupljenim građanima i televizijskim djelatnicima gradonačelnica se ukazala u pratnji dvoje svojih najodanijih pobočnika, da bi već na početku performansa ustvrdila je da su neki od govornika iznijeli čitav niz laži i kleveta. Tko i što je lagao i čime je oklevetana nije navela, pa je njeno uvredljivo  obraćanje građanima prekidano uzvicima negodovanja, zvižducima i spontanim skandiranjem riječi lažeš, kradeš, bando ...

Iako su svi prozori na prvom katu zgrade bili zatvoreni, za razliku od otvorenih prozora na drugom katu gdje stoluje županijska i državna administracija, pa se službenike moglo vidjeti kako prate zbivanja, gradonačelnica je vjerojatno naćuljenih ušiju skrivena pod prozorom pažljivo slušala govornike. Nakon neobrazložene tvrdnje da se na skupu laže i da ju se kleveta nastavila je s bezobraznim vrijeđanjem, a vrhunac bezobrazluka i cinizma bilo je njeno smijanje, cerekanje te pljeskanje prosvjednicima dok su skandirali lažeš, lažeš. Ciničnim pljeskanjem i cerekanjem prosvjednicima je iskazala svoj stav prema njima i njihovim zahtjevima – smiješni ste i nebitni ste. Pokazala je da nema ni trun razumijevanja za učenicu koja je govorila da se i dalje želi baviti sportom, družiti s lošinjskim vršnjacima i odlazit u kino. Nije ju dirnula ni sudbina branitelja, onkološkog bolesnika, kome je ugrožena dostupnost nužne zadravstvene skrbi o čemu je potresno govorila zabrinuta i uplašena supruga. Nisu ju dotakle ni riječi i suze starijih povratnika iz Amerike koji na Iloviku žele provesti svoje umirovljeničke dane bez straha hoće li na vrijeme moći doći do bolnice. Pokazala je da je ne zanimaju brige i strahovi ostalih Ilovčana zbog toga što ih se nepromišljenim odlukama bespotrebno udaljilo od Lošinja za desetak milja i za desetak godina unatrag. No za Filipa Baliju i investiciju pokazala je veliku brigu. Predizborni „fokus na mala mjesta" nakon dobivenih izbora preusmjerila je na velike investicije (Mrtavška, Matalda...).

Politiziranje ili haluciniranje
Govor gradonačelnice na skupu dovodi u nedoumicu razumije li ona što Ilovčani žele i zašto se uopće bune ili se pak samo pravi da ne razumije. Organizatore i prosvjednike je optužila za politiziranje skupa zanemarujući činjenicu da je na Ilovku na zadnjim izborima dobila dvije trećine glasova. Legitimnu borbu Ilovčana protiv ugrožavanja njihove egzistencije na zakonom dopušten način pogrdno proglasiti politiziranjem može samo politikant, osoba koja se bavi dnevnom, neposrednom politikom bez širih pogleda i vizija, a radi vlastite koristi. Alternativna tumačenja tog njenog čina spadaju u sferu psihijatrijske dijagnostike. No teško je vjerovati da gradonačelnica ne zna da je politiziranje pogrdan izraz za lukavo, smišljeno, proračunato i podmuklo bavljenje politikom. Prosvjednici su shvatili da ih vrijeđa pa su je zbog toga izviždali. Nisu nasjeli ni na laž kako je željela biti na skupu kojom je započela svoj govor. Jer da je to zaista željela mogla se samo spustiti kat niže i pridružiti prosvjednicima. Iako u vrijeme kad je ovaj prosvjed završio gradonačelnica obično tek dolazi na posao, tog dana je u svom uredu bila i prije početka prosvjeda. Razgovarala je s novinarama ispred zgrade, a kad su Ilovčani krenuli s Vele rive uzmakla je na rezervni položaj u svoj ured.

Dakle, da je željela biti na prosvjedu mogla je biti. Laž joj je poslužila samo za ležerno započinjanje govora kako bi pokazala da ju prosvjed pod njenim prozorom nije uzdrmao.

Ironija sudbine
Ona koja za svoje političke i protokolarne potrebe iskorištava i zloupotrebljava (tuđu) djecu spočitnula je prosvjednicima da iskorištavaju svoju djecu, iako zna da se radi o učenicima koji su na svojo koži osjetili štetne posljedice njenih odluka. Očito ne shvaća da i učenici imaju izgrađene stavove i da ih imaju snage i razloge javno iznositi. Budući da oko sebe nema ni odrasle osobe spremne iznositi svoje stavove vjerojatno ne može shvatiti, a ni prihvatiti da stavove mogu imati djeca. A kad djeca/učenici još i javno izreknu svoje stavove njoj je jedino logično objašnjenje da su izmanipulirani.

No prilično je ironično po njenu zlobnu optužbu – a i nju samu – da prosvjednici zloupotrebljavaju djecu, što je jedna od govornica na prosvjednom skupu bila i učenica Tončica Matas. Novi List je 13.12.2012. godine izvještavao o otvaranju mula na Mrtvaškoj kojim se omogućilo da privremena veza Ilovik–Mrtvaška postane državna brodska linija. Tada je, kako navodi Novi List, riva otvorena šetnjom ministra i gradske vlasti u pratnji dvije djevojčice – jedna od njih bila je tada šestogodišnja Tončica Matas.

Sadašnja gradonačelnica bila je i tada u vrhu lokalne vlasti, zamjenica gradonačelnika. No tada joj nije palo na pamet prigovoriti na zloupotrebi djece. Ali kad nakon devet godina to isto dijete sudjeluje u prosvjedu zbog ukidanja državne linije gradonačelnica to proglašava zloupotrebom djeteta.

Za Anu Kučić kao dogradonačelnicu Tončica Matas sa šest godina kad se linija uvodila nije bila manipulirana, a Tončica Matas sa petanest godina kad se linija ukida za Anu Kučić kao gradonačelnicu je ista Tončica Matas – izmanipulirana! Ako ovo nije primjer gradonačelničine demagogije utemeljene na uvjerenju o slabom pamćenju javnosti vjerojatno se radi o onome o čemu je govorio Broj 1 iz stripova Alan Ford – gradonačelnica nema sreće s razmišljanjem.

Tako je s Tončicom Matas voljom gradonačelnice zatvoren cijeli krug. Prije devet godina je svjedočila početku plovidbe državne linije 311 da bi danas svjedočila njenom prekidu na neodređeno vrijeme. Prema zlobnoj tvrdnji gradonačelnice kao šestogodišnje dijete Tončica Matas bila je izgrađena, samosvjesna osoba kojom političari ne manipuliraju, a devet godina kasnije Tončica Matas je dijete kojom politikanti manipuliraju. Pitanje nema li gradonačelnica sreće s razmišljanjem ili politikantski manipulira javnošću ostavimo otvorenim do kraja njenog mandata.

Za kraj da se vratimo na bitno – o projektu luke Mrtvaška. U Strategiji prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017.-2030.) o luci Mrtvaška nema niti slova. Grad Mali Lošinj nije, a morao je, izradio ni usvojio UPU 28 – Urbanistički plan uređenja luke Mrtvaška. Ne postoji niti jedna predstudija, a kamoli studija izvodivosti ili isplativosti ove investicije. Ni lokalna samouprava, a ni stanovnici o projektu nisu imali prilike reći ni jednu riječ. Projekt (trajektne) luke Mrtvaška očito je smislio ambiciozni ravnatelj lučke uprave Mali Lošinj, no njena upotrebna vrijednost bit će kao i vrijednost poslovičnih mostova koji vode od nikud nigdje.

Primarna funkcija ovog projekta nije ono što su nam recitirali političari nego povlačenje novaca iz EU kako bi ostao neutrošen i kako bi se političari HDZ-a i SDP-a mogli medijski eksponitrati hvaleći se velikim investicijama iz EU sredstava. Budući da su to glavni kriteriji prema kojima političari žele da ih se procjenjuje, a zakonitost, promišljenost, svrha i utjecaj projekta na život građana sporedni, projekt Mrtvaška će unatoč prosvjedu ići dalje. Pa makar iselio i zadnji Ilovčan.

ilovik