Začarani krug ludosti
/ 9
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Petak, 29. 04. 2022.
Prošlog vikenda održan je humanitarni malonogometni turnir pod pokroviteljstvom Grada Malog Lošinja. Pothvat hvale vrijedan kao i svaki humanitarni pothvat. Lijepo je pomagati u zajednici, a pogotovo dječjem vrtiću koji su pohađali i neki od građana Malog Lošinja, a danas u njega idu njihova djeca. Ili ne idu – jer u vrtiću za njih nema mjesta ⮞
Nema mjesta za djecu politički nepodobnih roditelja ili onih društveno manje bitnih budući da ne spadaju u povlaštene iz nekih drugih razloga. Priču o proširenju sadašnjeg vrtića, izgradnji novog i slična obećanja o istome slušamo još iz vremena vladavine prethodnog gradonačelnika, sadašnjeg saborskog zastupnika, čije vještine obmanjivanja građana je stjecala, ali i usavršila njegova tadašnja zamjenica, a sadašnja gradonačelnica u javnosti prepoznata kao pozerica i instagramuša.
Prema staroj izreci »Ne laje kuja radi sela, nego radi sebe« i ovog puta je u izraz "humanitarno" upakirana predstava za javnost kojom se još jednom sadašnju gradsku vlast pokušava prikazati u dobrom svjetlu, a ispod otirača sakriti nesposobnost, bahatost i stvarne prioritete.
Posljednjih dvanaest godina vlast Grada Mali Lošinj rasprodala je gradske imovine (uglavnom Putinovim oligarsima, Radniku Križevci i Enricu Balbu – kralju Yogortina) toliko da se moglo izdvojiti koju kunu za novi vrtić ili proširenje. Ali nije se izdvojilo za tu svrhu nego za kupovinu Bele lađe, kutera nazvanog »Nerezinac« kojeg malološinjski vladajući političari prikazuju kao posljednji primjerak lošinjskog logera. Brod je bio u vlasništvu privatne tvrtke, a sada mu je vlasnik Grad Mali Lošinj. Kupljen je novcem poreznih obveznika ili od prodaje gradske imovine da bi se na njemu i pored njega gradonačelnica mogla fotografirati po uzoru na Rose iz Titanica. Jer drugog racionalnog smisla ove kupovine teško je nazrijeti.
A u kontekstu teme dječjeg vrtića treba spomenuti i Odsjek za proračun, financije, javnu nabavu i EU projekte pompozno zvanog Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinj a koji je unatoč zapošljavanju dva viša stručna suradnika za EU projekte tek nedavno uspio dobiti nešto novca za jedan projekt, koji su vjerojatno sastavili vanjski suradnici. Jer to je jedino logično objašnjenje razloga što gradonačelnica angažira vanjske suradnike za obavljanje tih poslova.
S obzirom da su se za mnoge lokalne zajednice EU fondovi iskazali kao koka koja nosi zlatna jaja postavlja se umjesno pitanje zašto je „prvi od tisuću otoka" ostao kratkih rukava prisiljen na skupljanje novca humanitarnim akcijama. Zar od pedeset i nešto zaposlenih u gradskoj Upravi, a od toga dvoje zaposlenih kao viši stručni suradnici za EU projekte, nemaju nikog stručnog? Konačno, i sama gradonačelnica je političku karijeru započela kao navodni ekspert za EU fondove. Prije 14 godina imenovana je za članicu gradskog Poglavarstva sa zadaćom razrade programa pretpristupnim fondovima EU. Pitanje što radi sadašnji odjel za europske fondove u gradskoj upravi pod gradonačelnicom koja je u politiku ušla kao stručnjak za EU fondove ostaje otvoreno. Do sada nije prijavljen niti jedan projekt na natječaje EU za obnovu i izgradnju dječjeg vrtića, nego se organiziraju humanitarne akcije.
Humanitarnim akcijama do izražaja dolaze građani Lošinja koji imaju velika srca i spremni su pomoći jer znaju da nije dovoljno što kao porezni obveznici "Prvog od 1000" plaćaju Gradu proreze pa moraju skupljati novce za vrtić kroz humanitarno djelovanje. No hoće li se s time postići upis sve djece u vrtić? Neće. I što će roditelji koji moraju raditi, a nemaju kamo s djecom?
Pa eto, nekima će se posrećiti pa možda uspiju ostaviti dijete kod novih dadilja kojima Grad plaća pola osposobljavanja za čuvanje djece. Dakle, opet se novci poreznih obveznika troše za nečiji interes, plaća se školovanje osobi kojoj će danas sutra roditelj platiti za čuvanje djece. A o tome kako smo sposobni govori činjenica da nismo sami mogli organizirati osposobljavanje nego smo platili drugom Pučkom učilištu da nam proda svoj projekt. Ovo je primjer začaranog kruga ludosti.
A kako ćemo povećati natalitet i popraviti lošu demografsku sliku »Prvog od 1000« nastalu baš za vrijeme mandata dogradonačelnice i gradonačelnice Grada Malog Lošinja? Jedino da gradonačelnica i njeni suradnici obilaze sve trgovine i drogerije i potajno da buše prezervative.
Ali kako se po FaceBooku piše, "stanimo na loptu", nemojmo javno iznositi problematiku ovog Grada nego se nađimo u kafiću i porazgovarajmo uz kavu. Blago lošinjskim ugostiteljima kad građani imaju vremena rješavat svoje probleme, nesuglasice i voditi rasprave u njihovim lokalima. Blago gradonačelnici jer joj se politika vodi u kafićima i na fejsu i jer njenim biračima nije teško da i pored poreza koje plaćaju još i kroz humanitarni rad ulažu u gradske ustanove.
Barbi na aparatima