Superhik u ministarstvu mora

Korisnička ocjena:

/ 2

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Srijeda, 24. 08. 2022.; Arsen Mujagić

bilaver Ograđivanje plaža – što god lupetao državni tajnik Bilaver – jeste oblik privatizacije plaža. A da to neće biti lako jamčit će gradonačelnici i općinski načelnici. Naravno, ovo zvuči kao loš vic. Lošinjske plaže će od privatizacije, prema Bilaveru, štititi Ana Kučić koja je podržavala privatizaciju plaža hotela Alhambra i Bellevue i kad to nije bilo ni moguće niti zakonito privatizirati. Predloženim će zakonom, ako se usvoji, Ana Kučić dopustiti privatizaciju plaža ispred svih privatnih vila i hotela njenih dobrih poslovnih partnera, no sada – ako zakon bude usvojen – na zakonit način. Bilo koji zakon koji daje Ani Kučić ovlasti koje si ni ona sama nije usudila prisvojiti loš je zakon ⮞

Od ministarstva na čijem je čelu ministar koji sam sebe opisuje kao osobu prosječnih intelektualnih sposobnosti ne treba previše očekivati. Pogotovo ne treba imati velika očekivanja ni od njegovog državnog tajnika zaduženog za more i pomorsko dobro Josipa Bilavera. Po svemu sudeći taj je još nižih intelektualnih i stručnih sposobnosti i od samog ministra. Za njegov karijerni uzlet vjerojatno je bilaver zaslužan i ulizički voajerizam koje najbolje ilustrira fotografija u opremi članka na kojoj se vidi kako uzbuđeno iz neposredne blizine nježnim pogledom promatra zagrljaj dviju sada ocvalih HDZ-ovih veličina. To mu je očito bila ključna referenca za poziciju državnog tajnika u Ministarstvu mora.
Njegovo napredovanje je primjer djelovanja tako zvanog Peterovog principa kojem ljudi napreduju do granice svoje nesposobnosti. No naš državni tajnik je napredovao daleko iznad granice svoje nesposobnosti, što bi možda prošlo neopaženo da ga nije zapalo braniti prijedlog novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je izazvao uznemirenost javnosti zbog vrlo sumnjivih odredbi. Da nije tog interesa javnosti državni tajnik Bilaver se ne bi javno oglašavao, a njegova nesposobnost bi vjerojatno ostala ispod radara. Za nju bi znao samo uski krug njegovih suradnika, podređenih službenika i nesretnika koji su morali s njim komunicirati. Njegovu nesposobnost dobro su upoznali Ilovčanima koji su imali nesreću da s njim komuniciraju oko propalog projekta Mrtvaška.

Nema straha od privatizacije plaže - o tome će odlučivati gradonačelnica
Želeći umiriti javnost preplašenu mogućnosti privatizacije plaža, državni tajnik je medijima nesuvislo lupetao i time potvrdio da je strah opravdan. Treba se bojati svakog rješenja kojeg brani državni tajnik Bilaver jer javnost umiruje šaljući poruku da nema razloga za strah od privatizacije plaža iako niti jednom riječi ne opovrgava mogućnost njihove privatizacije. Naime, nije rekao da se plaže neće moći privatizirati već govori da će – navodno – privatiziranje biti otežano. A to dokazuje radosnom tvrdnjom da će jedinice lokalne samouprave imati ovlasti da kroz godišnje planove upravljanja pomorskim dobrom određuju namjenu plaža. Jasno je da tom tvrdnjom ne dokazuje kako neće biti moguća privatizacija plaža već samo da će o tome odlučivati JLS odnosno gradonačelnici koji donose planove upravljanja pomorskim dobrom.
Zaštita od privatizacije je dakle prema Bilaveru na lokalnim šerifima! Drugim riječima, državni tajnik opovrgava samoga sebe potvrđujući da je privatizacija plaža moguća, ali javnosti poručuje kako nema razloga za brigu, jer brana privatizaciji bit će prema novom zakonu - lokalni šerifi. U praksi to znači da zaštite neće biti. O statusu plaža će tako na otoku njenih djedova Lošinju i ostalim otocima oko njega odlučivati Ana Kučić! Da se smrzneš od te pomisli.
Pa tako kaže Bilaver da će Ana Kučić moći odlučivati o statusu plaža – na primjer – ispred vile Zagreb, Saborke ili plaža pred hotelima kupljenih „lovom iz Sibira" preko fonda tajnovitih ruskih oligarha . Zar to znači da neće biti privatizacije plaža?! Osim što je jeziva mogućnost da lokalni šerifi određuju namjenu plaža kroz operativne programe umjesto da se namjena plaža kao i svega pomorskog dobra određuje strateškim dokumentima odnosno prostornim planovima ta tvrdnja ili takva odredba zakona pokazuje da Bilaver pojma nema što je pomorsko dobro i ne zna što je to opće dobro. Državni tajnik u Ministarstvu mora ne zna da je pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj po svojoj pravnoj prirodi opće dobro kako je to određeno Ustavom i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Opće dobro ne može biti u vlasti niti jedne pravne i fizičke osobe pojedinačno već su na uporabi svih. Ustav kaže da su opće dobro zrak, vode (u rijekama, jezerima, moru) i morska obala. Kao što se ne može privatizirati zrak tako se ne može privatizirati ni pomorsko dobro, pa stoga ni plaže. Još manje o tome može odlučivati Ana Kučić svojim godišnjim planovima upravljanja pomorskim dobrom i njoj slični lokalni šerifi kako to navodi Bilaver.

Logika ne stanuje u ministarstvu
Državni tajnik Bilaver umiruje javnost da neće biti ograđivanja kupališta slaboumnom tvrdnjom da „nije svako pomorsko dobro plaža". Pogrešnost tvrdnja kako će novi zakon omogućiti privatizaciju plaža Bilaver pokušava dokazati djetinjastom izrekom da nije svako pomorsko dobro plaža. I to je istina, ali to je nebitno. Bitno je da je svaka plaža pomorsko dobro. Spoznaja državnog tajnika Bilavera da svako pomorsko dobro nije plaža mu ne pomaže u negiranju mogućnosti privatizacije plaža prema novom zakonu. Nitko nije ni tvrdio da su samo plaže pomorsko dobro već da će se plaže moći privatizirati. Teza je u javnosti da će se novim zakonom omogućiti privatizicija plaža, a ne da će se privatizirati svo pomorsko dobro. A Bilaver mogućnost privatizacije plaža negira tvrdnjom da nije svako pomorsko dobro plaža ... Moramo se zapitati ne razumije li državni tajnik materiju koju brani ili se samo pravi blesav jer uznemirenu javnost, koju brine mogućnost privatizacije plaža, umiruje tvrdnjom da nije svako pomorsko dobro plaža kao da ta tvrdnja isključuje mogućnost privatizacije plaža.

Na visokom položaju, ali za suvislost prikraćeni državni tajnik uvjerava javnost da se ni u kojem slučaju ne može govoriti da će novi zakon olakšati ograđivanje i naplatu ulaska na plažu, naprotiv. Nakon ovakve tvrdnje normalan čovjek bi očekuje da mu se navedu odredbe koje bi trebale otežati ili onemogućiti mogućnosti ograđivanja i naplatu ulaska na plažu. Ali Bilaver ih ne navodi. Naprotiv – on ne navodi niti jednu odredbu koja bi onemogućila ili otežala privatizaciju plaža već potvrđuje da će to biti ovlast izvršnog tijela. Tako javnosti podmeće priču kako će novi zakon otežati ograđivanje i naplatu ulaska na plažu, a ne da će to biti moguće. „Jer će sad jedinice lokalne samouprave biti u aktivnijem polažaju u kontekstu plaža i upravljanja plažama", melje Bilaver istu besmislicu; tvrdi da novi zakon neće olakšati ograđivanje i naplatu ulaska na plažu, već upravo obrnuto – to će biti otežano. A otežano će biti zato što će o tome odlučivati gradonačelnici i načelnici.
Koliko bi bilo mudro i životno, a koliko uopće ustavno i zakonito, davati ovlast lokalnim šerifima da po svojoj volji upravljaju korištenje općeg dobra nisu pitanja kojima se opterećuje političar koji je napredovao daleko iznad razine svoje nesposobnosti. Gradonačelnicima dati pravo da odlučuju o privatizaciji plaža je u najboljoj maniri Superhikovog životnog mota – kradi sirotinji daj bogatima.

I ministar lupeta
Ograđivanje plaža – što god o tome lupetao državni tajnik Bilaver – jeste oblik privatizacije plaža. A da to neće biti lako jamče prema superhikovskoj ideji gradonačelnici i općinski načelnici. Naravno, ovo zvuči kao loš vic. Lošinjske plaže će od privatizacije, prema Bilaveru, štiti Ana Kučić koja je podržavala privatizaciju plaže hotela Alhambra i Bellevue i kad to nije bilo ni moguće niti zakonito privatizirati. Jasno je da će takvim zakonom, ako se takav usvoji, Ana Kučić bez problema dopustiti privatizaciju plaža ispred svih privatnih vila i hotela njenih dobrih poslovnih partnera, no sada – ako zakon bude usvojen – na zakonit način. Bilo koji zakon koji daje Ani Kučić ovlasti koje si ni ona sama nije usudila prisvojiti je loš zakon. A to upravo nudi novi zakon i to potvrđuju Bilaver, ali i ministar Butković u svojim manipulatorskim izjavama i medijskim spinovima.

Primjer takvog medijskog spina je ministrova izjava da nema govora kako će ovaj zakon omogućiti bilo kakvu zloporabu na pomorskom dobru . Time pokušava umiriti zabrinutu zbog mogućnosti privatizacije plaža. Zloporaba ili zloupotreba znači neispravnu, protuzakonitu upotrebu bilo čega. Javnost se ne boji nezakonite privatizicije plaža već se boji upravo zakonite privatizacije kakvu se želi omogućiti prijedlogom novog zakona. Nije problem – dragi ministre – što će netko zlouporabiti plažu tako što će je privatizirati, problem je što će ju privatizirati bez zloporabe odnosno, što će je privatizirati na zakonit način. Ali ova izjava razotkriva i naopaki mentalni sklop ministra. Problem je što on misli da se javnost boji zloporaba na pomorskom dobru i to mu je normalno. Bilo bi bilo logično da se zloporaba na pomorskom dobru ne boji javnost, već da se boje oni koji zloupotrebljavaju pomorsko dobro.

Na žalost po ministra prosječnih intelektualnih sposobnosti i još nesposobnijeg državnog tajnika svaka plaža je pomorsko dobro, a pomorsko dobro jest opće dobro koje nije moguće privatizirati i stoga je svaka privatizacija pomorskog dobra zloporaba barem dok se ne promjeni Ustav RH. Superhikovima iz ministarstva mora treba poručiti: šapu dolje sa plaža dok ne promjenite Ustav i ne oduzmete pomorskom dobru njegovo jedino svojstvo – svojstvo općeg dobra.

Do tada, kao što ne možete privatizirati zrak koji dišemo, vodu koju pijemo ne možete privatizirati ni plaže na kojima se kupamo. Udisati zrak, piti vodu i kupati se na plaži mogu svi, a ne samo bogati. O tome gdje će se tko kupati odlučuje svatko za sebe, a ne tamo neka gradonačelnica. Žalosno je da se to treba danas, u 2022. godini nekome objašnjavati.

No jasno je da se novim zakonom o pomorskom dobru na mala vrata gura zadnji čin kriminalne pretvorbe koje je započela privatizacijom društvenih poduzeća, a koja treba završiti jednako kriminalnom privatizacijom pomorskog dobra.