Hrvatska zbilja sve više podsjeća na dogodovštine iz stripa Alan Ford, samo što junaci nisu gladni i poderani odrpanci nego pripadnicu hrvatske društvene elite. Bez prevelikog naprezanja mašte poznavatelji tog legendarnog stripa prepoznat će i u najnovijoj rekordnoj pljački kompanija INA likove Broja 1, Superhika, Boba Rocka i Sir Olivera ⮞
Ukratko, mala grupica uglednika maznula je milijardu kuna, a reakcije na hapšenje uglednih članova društvene i crkvene zajednice – predsjednika odvjetničke komore, bogobojazne direktorice jedne plinare, jednog menadžera i njegovog oca maslinara u mirovini – su shizofrene i neracionalne. Naciju kao da je pogodio grom koji je ne samo da je spržio milijardu kuna nego uništio zdrav razum i institucije.
U histeriji nastaloj zbog ovog šoka čelnici „institucija sustava" su se tako pogubili, da – na primjer – ovo što je obični kriminal težak milijardu kuna Vlada naziva korupcijom. Teško je shvatiti da Vlada čiji predsjednik je po obrazovanju pravnik ne zna razliku između pljačke i korupcije. Da bi se moglo govoriti o korupciji nužno je da je netko potplatio nekoga na poziciji moći (u politici, upravi, sudstvu ...) da bi ostvario nepripadnu korist. Koliko je do sada javnosti poznato (osim ako oni koji govore o korupciji ne znaju nešto više), radi se o pljački koju je omogućio insajder, dovitljivi, ne trećerazredni već četvrtorazredni menadžer, u opljačkanoj kompaniji. Radi se dakle o pljački, a ne o korupciji.
Vlada bi se zbog korupcije trebala itekako tresti, ali ne toliko zbog pljačke jednog dioničarskog društva u kome RH ima manje od pola udjela. Čime onda objasniti toliku nervozu iz Vlade radi pljačke kompanije za koju Vlada RH objektivno nema odgovornost jer su upravljačka prava prodana Mađarima pa stoga ni ne može biti odgovorna za pljačku?
Medijima se bjesomučno širi tvrdnja da je Vlada, ili da su "naši ljudi" otkrili pljačku kompanije. Iako nije najjasnije tko je i kako, i da li je uopće na vrijeme reagirao u ovom slučaju, tvrditi da je pljačku INE otkrila Vlada je velika laž.
Naime, Vladu čine predsjednik i 17 ministara. Vladu ne čini Ministarstvo financija, a još manje neki neovisni ured u ministarstvu. Vladu ne čine ni DORH ni uprave privatnih banaka. Ovaj kriminal nije otkrio premijer Plenković niti su ga otkrili ministri Butković, Tramišak, Brnjac, Obuljen-Koržinek, Medved, Božinović ... Pljačku su otkrile od Vlade neovisne institucije i tijela, odnosno banke, DORH i samostalni Ured za spriječavanje pranja novca. Ostaje nam da se zapitamo zašto li nas onda Vlada svim silama pokušava uvjeriti kako je ona otkrila kriminal. Zašto Vlada sebi preuzima zasluge za djelovanje drugih o njoj neovisnih tijela i institucija zaduženih i plaćenih da otkrivaju i procesuiraju kriminal?
No osim što je, eto, "otkrila" ovu rekordnu pljačku Vlada je već i pravomoćno presudila. Mediji javljaju da gotovo pola milijarde kuna s blokiranog računa jednog umirovljenika Vlada prebacila u državni proračun. Ako je to zaista učinila prebacivanjem oko polovice pljačkaškog plijena Vlada se postavila iznad ustavnih principa vladavine prava. Iz hvalisavih medijskih istupa nije jasno tko je i na temelju čega dao Vladi pravo da preuzme ovlasti suda te da samovoljno raspolaže s pola milijarde kuna. Ostalo je nejasno i zašto je u državni proračun prebačen samo novac s računa brižnog penzionera, a nije i novac s računa ostalih članova male ali probrane družine bogobojaznih mahom HDZ-ovaca.
Zbunjujućoj situaciji u kojoj je zbog apsurdnosti samog događaja teško otkriti što je uopće istina pridonosi i sama žrtva pljačke – INA– iz koje dopire samo šutnja. Čini se da ništa ne poduzima i da pasivno čeka rasplet situacije. Gotovo kao da nije opljačkana i kao da se to nje ne tiče. INA i mađarski vlasnici ne reagiraju čak ni na činjenicu da je pola iznosa za koji je opljačkana Vlada uplatila sama sebi na račun, u državni proračun. Mađarske vlasnike to kao da se ne tiče!
Vlada otkriva kriminal kojem tepa da je zapravo korupcija, žrtva pljačke se ne uzbuđuje, na opljačkano je plaćen porez, plijen je završio u proračunu, kriminalci su na slobodi. Kakva vremena! Sve ovo podsjeća na jedan od legendarnih citata iz Alana Forda: „Halo, Bing, kako brat? Ukrao auto, a onda mu ga zdipili na prvom parkiralištu! Kakva vremena..." Baš takva vremena su zadesila i nas.