Da li je učenik OŠ Marija Martinolića, koji je na blogu iznio dojmove o svojim predmetnim nastavnicima, zbog toga imao neugodnosti, pitanje je o kojem se posljednjih nekoliko dana govori u otočnoj javnosti, najviše na web stranici gdje se svakodnevno komentiraju različite teme lošinjskog javnog života, piše Novi list
U raspravi koja je u najvećem dijelu anonimna, tvrdi se da je dječak imao problema i da je njegovo pisanje izazvalo bijes nastavnika te da mu se prijetilo policijom, sudskom tužbom, ukorom i slično te da je grubo cenzuriran.
Takve ocjene demantirali su u školi ravnateljica Olivela Franko, psihologinja Andrijana Fabijanić i socijalna pedagoginja Ljiljana Živković, koje kažu kako nikakva odgojna mjera učeniku nije izrečena i da policija nije pozivana, a da je u razgovoru s učenikom koji vodi blog i njegovom majkom preporučeno da u nazivu svog bloga ne koristi službeni naziv škole.
Ravnateljica Franko ističe kako se radi o učeniku uzornog vladanja i odličnog uspjeha, i da nikakva mjera zbog izricanja njegovih dojmova o nastavnicima od strane škole prema njemu neće biti pokrenuta, a kako učenik ima interesa i znanje u korištenju računala, preporučeno mu je da se angažira u radu informatičke grupe.
Majka učenika koji je napisao blog kaže da ne može reći da su ih u školi pritiskali te da je u razgovoru koji su imali sve riješeno, premda za njih problem nije ni postojao.
– Svoje dijete podržavam da slobodno izražava mišljenje, ali da bude odgovoran za sve što izrekne. Molim vas od ovog nemojte raditi slučaj, jer to nije. Mene je iznenadila reakcija dijela ljudi koji sve koriste kao povod da krenu s negativnim komentarima, pa se na web stranici na kojoj se o tome raspravlja krenulo s pljuvanjem svega i svakoga i izneseni su jako ružni komentari. S tim moje dijete i njegov blog nemaju nikakve veze, ali je nekima poslužio za iznošenje ružnih komentara. (I. C. M.)
Ajme meni
Sve pet živimo u mirnom i blaženom gradu. A kamo je nestao blog. Zašto ga nema. Najedamput škola sva sretna da ima ovakve učenike koji se kuže u kompjutore pa im preporučuju rad u informatičkoj sekciji. Ma ljudi mi Hrvati smo zbilja čudan narod. Ovce , Ovce i opet Ovce. Kako u državi za sve tako i u ovom slučaju. Ali opet ja bi da čitam blog .Zašto je uklonjen i nema ga jer baš me zanima da čitam malo o nastavnicima iz OŠ.
Recite što je "zdravo" i ispravno
Ponovo mi se nameće pitanje kako za našu novinarku Novog lista ili pojedince iz škole nije problem u sadržaju, događaju, neetičnim ili kaznenim postupcima već u tim “bolesnim” stranicama i tom mediju. Ne podsjeća li vas ta logika na najvećeg pokojnika ili nebrojene događaje iz povijesti. Iako mislim da urednici, inicijatori i kreatori ove stranice nemaju ambiciju baviti se "visokim" novinarstvom (netko bi to trebao plaćati da oni koji pišu imaju što jesti i od čega živjeti) zanimljivo je analizirati fenomen percepcije krivca. Zanimljivo je tko u ovom gradu ističe i smatra važnim naglasiti kako ovu stranicu ne čita. Da li bi ju čitali da se u raspravu uključe na pr. Dežulović, Ivančić kao novinari ili Perasović sociolog, jer ovo pišu nedovoljno obrazovani i neupućeni ljudi? Ili se na stranice javljaju samo mrzitelji ovog grada, zlobnici, mizerije i gubitnici.Pitajmo se zašto okolo ne hodaju i ne govore da ne prate brojne, specijalizirane ili npr. pornografske stranice. Upravo zato što čitaju ovu stranicu. Zanimljivo je kako danas novinarka Novog lista objašnjava i prikazuje problem proteklog događaja. Sjetite se vremena kada su feralovci postojali, kada ih se tužilo, prozivalo, kada "pravovjernima" nije padalo na pamet analizirati sadržaj i ići za suštinom sadržaja koje su oni donosili. A onda su se otkrivale istine, ubojice, afere a mi nikako da povedemo raspravu o sadržaju i nedjelima institucija i pojedinaca, već u maniri malograđanštine, nedemokratičnosti, neanalitičnosti i straha od istine ponovo pronalazimo krivca u mediju. Nije važno što, primjer priča o ovom događaju u školi, medijski prezentirana kao u Novom Listu ima nekoliko nelogičnosti. O tome se ne smije pričati, komentirati. Što bi ravnatelj škole ili novinarka Novog lista smatrali ispravnom građanskom reakcijom. Potpisati se i tražiti od ravnateljice objašnjenje, pisati MZOS ili što?
sloboda govora
Novinarka ICM nije upućena u probleme OŠ a ni grada ni države i pojma nema zašto je zabrana bloga izazvala niz negativnih reakcija! Većina nas ovdje odlično poznaje neke učitelje i svi znamo da su ono malo negativnih osobina koje je učenik opisao umjerene, njihove negativne osobine su puno veće. Po ICM bi trebali u takvom slučaju postupiti s -"ćuti"i "trpi" !" nemoj nikom reć! "sramota je"! Ne možete podržavati djecu da izraze slobodno mišljenje i očekivati da strana kojoj se ukaže da puši, pije, divlja i da time ugrožava druge, posebice djecu reagira sa smiješkom i kaže - hvala vam na upozorenju, nisam znao, paziću da se to više ne dogodi! HALO! Gdje živite ICM. Nismo svi ovce kako vi mislite! Prestanite se baviti novinarstvom i počnite se baviti gramatikom glagola trpnog.
Sve pet
Cybergirl, ne znam zašto napadaš novinarku, kad je ona uredno i savjesno prenesla službenu istinu da dječak NIJE imao problema i da njegovo pisanje NIJE izazvalo bijes nastavnika te da mu se NIJE prijetilo policijom, sudskom tužbom, ukorom i slično te da NIJE grubo cenzuriran i da na njega NIJE vršen. Znači, sve to su bile zlonamjerne izmišljotine anonimnih pojedinaca na ovoj bolesnoj stranici koju nitko ne čita, a svi znaju što na njoj piše. Sve pet, ali bloga nema na internetu. Šta se sam ugasio?
Istina
Vratimo se Zumbulu koji je jako blizu istini.Ja sam roditelj iz 8c. Djeci su prijetili ukorima i policijom. Zašto novinarka nije pitala nas ili našu djecu ili možda razrednicu ili nastavnicu iz matematike. A ono što očekujemo (od škole i pedgoških djelatnika) da se te osobe ispričaju našoj djeci. Neka pita tako vrsna novinarka majku djeteta koje je postavilo blog ( i koje još ne ide u školu) tko mu se od učenika iz razreda usudi javiti i koliko se razrednica angažirala oko pomoći djetetu?Zato je i tekst Novog lista i naslov promašen, a ovaj danas neprimjeren.
Laž je zamijenila istinu
Rekao bih da je dotična novinarka zaboravila vrijednosti na kojima počiva njena profesija, te je davno prešla na tamnu stranu novinarstva. U više navrata je uočeno da u člancima objavljuje samo dio priče, slučajno ili namjerno prešućuje važne dijelove koji mijenjaju bit stvari, te na taj način kreira svoju istinu.
Građansko poštenje
Da bi ilustrirali ljudima koji čitaju kriomice ovu stranicu što je građansko poštenje molim vas prenesite intervju Putovanje u smrt znanosti http://www.h-alter.org/
vijesti/kultura/putovanje-u-
smrt-znanosti. Možda i nastavnici shvate kako zloupotrebljavaju svoju moć.
...
Prekrasno je da je novinarka Novog lista neustrašivo istražila slučaj koji to nije i javnosti podastrijela istinu. Koja to nije. Istina je da nije došlo do poziva policiji. Istina je da dijete nije kažnjeno. I tu je kraj istinama koje, baš kao u pravom životu, nisu tako jednostavne i nisu sve nabrojane.
Ove su istine samo pokazale službeni epilog, nakon tjedan dana različitih događanja:
§ prijetnji djeci kolektivnim ukorom, § prijetnji djeci policijskom istragom u kojoj će svaki pojedinačno biti pozvan na ispitivanje, § prijetnji djeci privatnim tužbama, § širenja gradom šaputanja, ogovaranja, laganja, klevetanja i sve to neuzornim i nestandardnim jezikom, § neformalnog sastanka roditelja na jednom rođendanu, na kojem su pobjesnili zbog kvalitete odgojnih postupaka ljudi koji im drže djecu u odgojno - obrazovnoj talačkoj krizi, § niza tekstova objavljenih na lokalnoj Onoj-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-
Izgovoriti web stranici koju nitko ne čita i koja urušava književni standard, nekih potpisanih i više nepotpisanih, o događajima u školi i okolnostima u školi.
Novinarka je propustila pogoditi, pa i istražiti, koji su od ovih događaja utjecali na epilog slučaja, koji je zahvaljujući upravo epilogu postao slučaj koji to nije. Nije dozvolila ni svojoj mašti, ni svojoj novinarskoj znatiželji, kao ni poznavanju svijeta oko sebe da je dovedu do zaključka da je upravo javno mnijenje koje je progovorilo prostačkim, klevetničkim i nestandardnim jezikom utjecalo na to da rasplet bude ovakav i drugačiji od onoga koji je uz izljeve bijesa najavljen u školi.
U cijelom slučaju koji to nije čini se da nije najveća žrtva jezični standard.
samo iz kukavičluka anoniman
Ja volim njezin pristup profesionalnim zadacima. Volim pjesničku slobodu koju koristi. Volim što književni standard koji gorljivo zagovara ipak ne koristi kruto i bez iznimaka. Volim što ne dozvoljava da je kruta logika ogradi od slobode da pokaže koga voli ili ne voli. Volim njezino žensko pismo. Volim što pokazuje aktivizam u svakom svome tekstu.
...
Novinarka je dobro pokazala da otaljava posao. NIje mi samo jasno zašto. Ulizivala se ili ne institucijama, moćnicima, pojedincima i strankama, svejedno je u poziciji da nije omiljena, ne zbog sebe, nego zbog prirode posla koji obavlja. Uvijek će netko smatrati da je trebalo napisati više, manje, drugačije, argumentiranije.....
Ovakva neprofesionalnost nije mi razumljiva: “...tvrdi se da je dječak imao problema i da je njegovo pisanje izazvalo bijes nastavnika te da mu se prijetilo policijom, sudskom tužbom, ukorom i slično te da je grubo cenzuriran. Takve ocjene demantirali su ....”
Ona vrlo benevolentno piše da su TVRDNJE zapravo OCJENE pa ih onda ni ne istažuje. Zgodna akrobatika.
Komentira samo iz skromnost anoniman 20-02-2011 14:49,
Odgojna horor priča
Standard je savršeno poentirao ovu odgojnu horor priču. Smatram da je zaista niz tekstova, kako piše Standard, "objavljenih na lokalnoj Onoj-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-
Izgovoriti web stranici koju nitko ne čita i koja urušava književni standard, nekih potpisanih i više nepotpisanih, o događajima u školi i okolnostima u školi.", tj. gradska gerila koja je na Volim Lošinj progovorila "prostačkim, klevetničkim i nestandardnim jezikom" utjecala na to "da rasplet bude ovakav i drugačiji od onoga koji je uz izljeve bijesa najavljen u školi." Savršeno rečeno!
Komentira Samo iz nehaja anoniman 20-02-2011 15:09,
...
Drago dijete, dragi SpeakLoud! Naučio si važnu životnu lekciju. Sve zbog čega si strepio, uzrujavao se, zbog čega su se smrzla djeca iz tvoga razreda i poželjela da si u nečijem tuđem, to je slučaj kojeg nema. Dobro za tebe. Još bolje za školu. Sada kada ste svi sretni i zadovoljeni, a to je važno i nije lako, držimo ti palčeve. Za tvoj školski uspjeh, za tvoj prosjek ocjena, za tvoja prijateljstva. O tvome blogu i budućim blogovima ne brinemo. Oni su ugašeni. Ostaje samo odgovorno novinarstvo.
...
Iako je ovo neslužbena stranica Lošinja , uspjela je utjecati na ovaj ne-slučaj i barem djelomično pridonijeti demokraciji i slobodi govora . Ovo je ipak dobijena bitka ,barem anonimno kada već oni koji se potpisuju kao novinari ne znaju ili ne žele raditi svoj posao. Mislim da anonimnost komentiranja više smeta onima koji su uhvaćeni sa "prstima u pekmezu" nego većini zajednice.
...
Više volim glupost i zlobu, pakost i nestandardni jezik, pa i kada se s njima ne slažem, nego licemjerstvo i kukavičluk, fige u džepu i strah od slobode. Više volim škuribandu nego Pogled u kojem se ugasilo svjetlo. Više volim nepristojnu djecu nego osione učitelje. Više volim polupismene zlobnike na volim - losinj, nego polupismene profesionalce u dnevnom tisku. Više volim uzvik da je car gol od Srebrnog cvijeta Europe! Više volim anonimnost nego doktorske titule ispod ljigavih tekstova. Pišite ljudi!
ISPRIKA!!!
Ovaj slučaj (koji to bogme je) jedini bi logični završetak trebao imati da razrednica koja je zastrašivala taj razred i prijetila im policijom, sudom i paklom, stane pred taj razred i ispriča im se. To bi bilo pristojno i ljudski. Pokazalo bi da poštuje učenike i, napokon, sebe samu. Pokazala bi da zna civilizirano privesti kraju svoju nepromišljenost. Pokazala bi da je ljudsko biće koje ponekad reagira impulsivno, ali to ne želi činiti na tuđu štetu. Pokazala bi time da može biti prosvjetna radnica i razrednica jednom razredu. Da to ne odluči sama, na to bi je trebala uputiti ravnateljica. Pokazala bi time sve prethodno navedeno i k tome da je (ipak) sposobna biti ravnateljica. Da to ne odluče učiniti ni razrednica ni ravnateljica, trebali bi to od njih tražiti roditelji. Koji točno znaju što se dogodilo. Koji bi time svojoj djeci pokazali da su im sposobni pružiti zaštitu i primjer, da su sposobni biti roditelji i ponosni građani, a ne ustrašeni kmetovi.
Potpora slobodi umjesto isprike
Demand, mislim da bi svaka i bilo čija isprika, bilo kome bila zakašnjela i uzaludna. Nepopravljiva odgojna šteta je već učinjena. Isprike smatram običnim licemjerjem, jer u osnovi ništa ne koštaju onoga tko se ispričava, a onaj kome se ispričava njome ništa ne dobiva. Pogledaj samo onu farsu s isprikama ovom ili onom narodu što su se međusobno klali. Poklani i njihova rodbina i prijatelji od toga nemaju baš ništa.
Ono što bih ja cijenio bio bi nevjerojatni dogadjaj da se u OŠ nađe nastavnik koji bi potaknuo djecu da otvore FB profil za potporu, ali ne pojedinca koji se našao u neprilikama, nego za potporu same slobode izražavanja mišljenja djece u smislu konvencije o pravima djeteta. To bi bila prava stvar s dalekosežnim odgojnim učinkom, i po mojem mišljenju, jedina koja bi ublažila već počinjenu štetu. Kad bi se tamo našao takav učitelj, pametna i sposobna ravnateljica bi odmah znala i kome povjeriti građanski odgoj djece koji se uvodi od sljedeće šk. godine. No, sudeći prema situaciji u toj školi i intelektualnom kapacitetu i građanskoj kulturi ravnateljice, nastavnog vijeća kao cjeline i Upravnoga vijeća, takav bi nastavnik vjerojatno riskirao otkaz.
...
Ideja za FB profil je dobra, ali teško da će nakon svega pasti na pamet ikome u školi. Ne slažem se stobom da je isprika obično licemjerje. Isprika je važna jer jasno i glasno sadržava izjavu da je netko pogriješio. Kada netko pogriješi, pa to shvati, bez obzira sam ili uz pomoć drugih, isprika pokazuje da je voljan korigirati svoje ponašanje. Isprika je nešto vrlo bitno što ljudi trebaju naučiti. Vrlo često je to teško, jer ljudi misle da su isprikom načinili veliki ustupak drugome. zapravo nije tako, jer isprikom discipliniramo sebe, ograničavamo svoju samoživost i impulsivnost i drugima to dajemo do znanja. Isprikom najviše dobivamo sami i kada preskočimo vlastitu taštinu imamo veliki osjećaj postignuća.
Kada se radi o isprici datoj djeci, ona ima nemjerljiv odgojni učinak. Djeci pokazujemo da nismo nepogrešivi ali da priznajemo pogreške. Pokazuje da svi ljudi griješe, a ne samo nesavršena djeca. Pokazuje im kako da savladaju svoje impulse i daju im model dobrog ponašanja. Ispričati se djeci je odgojni dar koji se višestruko vraća. Isprika nema veze sa licemjerjem. Znamo po tome koliko ju je teško dati. A teške postupke poduzimaju samo prave face. Iskreno bih volio da se nastavnici ispričaju djeci. Ne zbog neke glupe zadovoljštine i licemjerja, nego jer vjerujem da bi to potpuno ispravilo nepravdu, dalo djeci priliku da ponovno uspostave poštovanje izgubljeno nepravednim postupcima, poštovanje prema sebi i prema nastavnicima.
Šteta što se nisu oglasili vjeroučitelji, koji su dobri poznavatelji duše. Potvrdit će vam da isprika liječi dušu i ranjenog i onoga tko je ranio.
...
Demand, bojim se da spominjanjem vjeroučitelja "laješ pod krivim drvetom". Mislim da vjeroučitelji znaju o duši i o suštini vjerskih pouka znaju isto koliko i mnogi učitelji o dječjoj psihologiji i građanskoj kulturi, a to je ništa. Djecu treniraju za nekakve vjeronaučne olimpijade na kojima se natječu u recitiranju vjerskih tekstova bez da razmišljaju o njihovim porukama i poukama u stvarnom životu i međusobnim odnosima.
mrkva
prvo su mu prijetili (batina) a kako to nije prošlo, ravnateljica i drugi stručni suradnici izjavili su za NL da nikakva odgojna mjera učeniku nije izrečena i da policija nije pozivana, a da je u razgovoru s učenikom koji vodi blog i njegovom majkom preporučeno da u nazivu svog bloga ne koristi službeni naziv škole. I naravno (mrkva) pohvala za informatičko znanje preporuka da se da se angažira u radu informatičke grupe???!!!...
...
Ma moš mislit, pohvala za informatičko znanje i preporuka da se angažira u radu informatičke grupe Sad ne znam je li ravnateljica glupa ili pokvarena. Umjesto da ga pohvali za ozbiljno shvaćanje demokracije, slobode izražavanja i dječjih prava ona ga hvali za informatičko znanje. A informatičko znanje tom dečku nije cilj nego sredstvo za javno izražavanje mišljenja. Ali direktorica bi da se dijete bavi informatikom, tj. igricama i porno stranicama, a ne tamo nekom demokracijom.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.