Pitanje stručnosti: Cesta u zaštićenom obalnom pojasu

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Među primjedbama udruge Eko Kvarnera Cres – Lošinj na prijedlog novog prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja 26.10.2006. pisalo je i slijedeće: "Ostatak uvale Ružmarinke dodatno se devastira gradnjom ceste u zaštićenog obalnom pojasu, svega petnaestak metara od mora, prema naselju Kandiji čiji se MO već očitovao protiv nje jer je smatra životno i ekonomski neutemeljenom." Obrazložiti ću ovu tvrdnju budući da se komentarima na ovoj web stranici postavilo pitanje njene stručne utemeljenosti . . .

Predmetna rečenica kao problem ne ističe samu  gradnju ceste u zaštićenom obalnom pojasu, nego činjenicu da ona nije životno i ekonomski, a posljedično ni ekološki opravdana. Ova konstatacija rezultat je istraživanja, a ne impresije.
Upoznati s činjenicom da se prema Uredbi o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (NN 128/2004) u neizgrađenom dijelu izdvojenom od građevinskog područja (izvan naselja) u pojasu najmanje 70 m od obalne crte ne može planirati izgradnja ničega osim infrastrukturnih građevina i drugih građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali, uputili smo upit Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kako bismo dobili meritorno pojašnjenje kriterija gradnje lokalnih cesta unutar zaštićenog obalnog pojasa.
13. listopada 2006. dobili smo potvrdu od gđe. Vlatke Durković, pomoćnice ministrice Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (klasa: 350-01/06-02/581, urbroj; 531-06-06-2) da planiranje i gradnja lokalnih cesta unutar zaštićenog obalnog područja nije zabranjena ZOP-om, ali da način planiranja prometnica u prostornom planu "ovisi o prostorno planerskim mogućnostima područja kojima ista prolazi". Pri tome su "jedinica lokalne samouprave i stručni izrađivač prostornog plana odgovorni za ispravnost odabira trase".
"Prostorno planerske mogućnosti područja" počeli smo provjeravati još u lipnju 2006. godine, odmah nakon sastanka s Garijem Cappellijem, gradonačelnikom Grada Malog Lošinja i Ljiljanom Rukonić, pročelnicom Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, odnosno nakon posjete Tatjani Rakovac, stručnom izrađivaču plana. Razgovori su uslijedili nakon prijedloga Eko koordinacije za rekultivacijom devastiranog priobalja uvale Ružmarinke, što je Grad, kao vlasnik zemljišta, odbio s objašnjenjem da se novim Prostornim planom ponovo planira gradnja ceste po trasi tek nedavno zatrpanog korijena brda. Štoviše, sada je cesta, prateći liniju uvale na svega petnaestak metara od mora, zakretala prema naselju Kandiji.
Ponovna gradnja pristupnog kolnog puta uvali Ružmarinci opravdana je namjerom da uvala postane luka otvorena za javni promet. O tom dijelu trase ovdje nije riječ, ali za nju je najbolji komentar činjenica da Ministarstvo prilikom uklanjanja bespravnih gradnji nije uklonilo infrastrukturu, te je tako prejudiciralo ovakvo prostorno-plansko rješenje.
Za gradnju ostatka ceste, koja bi dodatno degradirala cijeli prostor, opravdanje se našlo u širenju aerodromske piste koje će Kandiju ostaviti prometno odsiječenom. U toj interpretaciji novi sanitarni koridor trebao je "progutati" gornju cestu i onemogućiti pristup naselju. U prvi plan stavljena je važnost nove ceste kao protupožarnog puta.

Provjerom ovih informacija utvrdili smo slijedeće:

1. Uvid u glavni projekt, izrađen od strane arhitektonskog studija ALKING d.o.o., Zagrebačka 15, Zagreb pokazao je da širenjem piste neće nestati cesta koja omogućava pristup Kandiji s gornje (zapadne) strane. Naime, projekt predviđa izmiještanje ceste koju će "progutati" novi koridor, odnosno njeno spajanje na već postojeće dvije ceste za Kandiju, što ponovno stvara kružni tok. Glavni projekt osnova je za dobijanje građevinske dozvole, a izgradnja produljenja uzletno-sletne staze Zračnog pristaništa Mali Lošinj je na sjednici Vlade dana 28. travnja (NN 49/06) proglašena od interesa za Republiku Hrvatsku.

2. Policijska uprava primorsko-goranska, Sektor upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite u Rijeci, dana 17.8.2006. utvrdila je da se vatrogasnim vozilima može pristupiti naselju Kandiji (broj: 511-09-21/1-176/228-2006. K.Š.).

3. Kod projektiranja novih prometnica i mjesnih ulica ili rekonstrukcije postojećih obavezno je planiranje vatrogasnih pristupa koji imaju propisanu širinu, nagibe, okretišta , nosivost i radiuse zaokretanja, a sve u skladu s Pravilnikom o uvjetima za vatrogasne pristupe (NN 35/94 i 142/03). Buduća cesta nije adekvatna za vatrogasni prilaz jer uspon ili pad za vatrogasne prilaze ne smije prelaziti 12% nagiba, što nagib budućeg puta premašuje. Zakretanje ceste prema zapadnom dijelu južne strane uvale bitno ne smanjuje nagib, ali zato dodatno devastira zaštićeni obalni pojas. Za dovođenje nagiba u propisanu veličinu trebalo bi poduzeti enormne zemljane radove koji bi dodatno devastirali priobalje.

MO Kandije uputio je 27.06.2006. Gradu predstavku protiv gradnje sporne ceste koja im se čini, citiram, "potpuno besmislenom" jer već postoje dva ulaza u naselje (kružni tok) koja su dovoljne širine da bi njima mogla proći vatrogasna vozila (u što su se uvjerili kada su prije cca 2 g. na njihov poziv i došla do naselja). Primjedba nije uvažena i prijedlog je ušao u verziju koja je dana na javni uvid.

U konzultaciji s osobama koje rade na zaštiti od požara doznali smo da:
- postoji mogućnost pristupa vatrogasnih vozila morskoj vodi (pored starog mola)
- kružni tok važan je za slučaj izbijanja požara jer omogućuje istovremeni odlazak vozila stanovništva i dolazak vatrogasnih vozila (u Kandiji postoje čak dva – jedan unutar naselja i jedan oko naselja)
- manji zahvati i prometna regulacija situaciju bi učinili više nego zadovoljavajućom (proširenjem do jednog metra doljnje trećine južnog puta poboljšao bi se kružni tok unutar naselja, a proširenjem sjevernog puta do jedan metar poboljšao bi se kružni tok oko naselja).

Interesantno je da nisu ucrtani svi postojeći putevi prema Kandiji koji su u upotrebi (sjeverni put, odnosno sjeverni dio kružnog toka), a još je interesantnije da je cesta koja se tek planira ucrtana kao postojeća.

Da zaključimo: Cestu je opravdano graditi u zaštićenom obalnom pojasu ukoliko ne postoji druga prostorna mogućnost da se kvalitetno riješi prometno povezivanje dvije točke u prostoru, a to ovdje nije slučaj.