Kakva je to budućnost?
/ 0
- Detalji
- Kategorija: Plan prostora
- Objavljeno Utorak, 14. 11. 2006.
- Z. M.
Iako ne živim stalno na otoku vezan sam sentimentalno i materijalno za njega. Poznajem vremena kada na otoku nije bilo asfalta a bogme ni posla. Kada su mladi bježali u barkama trbuhom za kruhom, a život na otoku izumirao. Poznajem i vremena kada su počeli dolaziti prvi turisti na otok u napuštene kuće koje su propadale i kada se na otoku polako počeo vraćati život zahvaljujući turizmu i novim radnim mjestima u hotelima, kampovima i ostalim djelatnostima vezanim za turizam . . .
Naš otok je pravi biser prirodne ljepote i hvala Bogu da je do sada ostao relativno sačuvan od masovne devastacije. Putujući po bijelom svijetu vidio sam puno toga. Kako je zabetonirana obala u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Turskoj pa i kod nas u Dalmaciji. Zato s puno pažnje pratim raspravu o novom prostornom planu jer će o njemu ovisiti budućnost našeg otoka. Pratim na stranicama Volim Lošinj i sve komentare u svezi sa njim.
Usput rečeno, žalosno je da je službeni portal grada zatvoren za javnu debatu. Čega se boje gradski oci? Istine? To me podsjeća na neka prošla vremena kada nismo imali pravo da damo svoje mišljenje ako nismo pripadali izvjesnoj eliti. Zato skidam kapu osobama koje su si dale truda i otvorile ove stranice. Bravo! To je demokracija jer svatko tko želi može dati svoje mišljenje. Pa čak i oni koji smatraju da je betonizacija "lijepa stvar", da svatko ima pravo raditi što hoće na " svome" i baš ga briga za susjede - uz poruke da oni kojima se to ne sviđa mogu otići kamo žele. Tko šljivi turizam i prirodu! Da ne spominjem direktna vrijeđanja na vrlo niskom nivou u komentarima oko Artatora. To je tako kakvi smo.
Konkretno u samom naselju Artatore danas živi stalno više od petnaest obitelji. Postoje četiri ugostiteljska objekta (koji su nedavno investirali da poboljšaju nivo svoje ponude) i jedna trgovina sa ukupno dvadesetak radnih mjesta. Svi oni žive od turizma i logično je da računaju na dalji razvoj naselja i nova radna mjesta kako bi osigurali budućnost svojoj djeci. Pitanje je što će raditi ta djeca ako turisti odluče da odu negdje drugdje jer je priroda, danas glavni adut naselja, uništena, jer se neće moći kupati zbog brodova i luke u Ružmarinki, jer će kroz naselje prolaziti tranzitni promet luke Ružmarinka i t. d. Kakva je to budućnost?
Budućnost sigurno nije u jednom kamenolomu koji je zadnjih nekoliko godina nevjerojatno razvio svoju ilegalnu aktivnost niti je u jednom parkingu za vozila i plovila za "ljude sa malih otoka", t. j. legaliziranju bivše suhe marine. S pravom se možemo pitati koliko radnih mjesta konkretno pruža vlasnik tih instalacija i za koliko vremena. Pa da se napravi usporedba.
Budućnost našeg otoka i svih njegovih stanovnika leži u razumnom korištenju prirodnog bogatstva uz obogaćivanje turističke ponude, razvijanju djelatnosti vezanih uz turizam i produženju sezona na cijelu godinu. Budućnost je u osmišljavanju stvarne dobrobiti cjelokupnog stanovništva dugoročnim održivim razvojem otoka.
Ako bude tako biti će posla za sve, kako za ribare i poljoprivrednike, tako i za građevinare, prijevoznike i sve ostale, a ne samo kratkotrajnog brzog bogaćenja povlaštene manjine.