Zgrabi i bježi!

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Tribina Eko koordinacije o "zamkama prostornih planova" pokazala se prvorazrednim društvenim događajem za Lošinjane zainteresirane za pitanja od javnog interesa, no ocjena vrijednosti tog događaja ovisi o tome koga pitate. Pa ipak, jedno je sigurno – tribina je pobudila interes i izazvala rasprave. Plod jedne od tih raprava je ova fotoreportaža koja ilustrira moto poslovanja brojnih lošinjskih ugostitelja, već spomenut na ovim stranicama.

 

 

Bliži se vrijeme kad će nas sa svih strana svi koji nešto prodaju početi obasipati božićnim i novogodišnjim čestitkama. Lošinjani imaju povlasticu da su im dobre želje za 2007. godinu isporučene već prije oko dva mjeseca.

Učinila je to uprava hotela "Apoksiomen" plakatićem vlastite izrade dizajnerskog rješenja kakvog poslovnog pisma sa kojeg poručuje kako se tim hotela veseli "našem ponovnom susretu", a veselje je toliko da nije dovoljan jedan uzvičnik, pa su stavljena tri. Poruka ushićeno zakazazuje i vrijeme tog radosnog događaja – travanj 2007.

  

Buffet poznat pod imenom "Godimento", odnosno "Lošinjskih kapetana", sezonu će pak dočekati kao najčistiji ugostiteljski objekt u ovom dijelu svijeta, ako ne i šire. Naime, još od kraja ovogodišnje turističke sezone na njegovom je staklenom pročelju nevještom rukom ispisana obavijest da je lokal zatvoren zbog ćiščenja.

Što povezuje ova dva lokala i poslovna pothvata koji stoje iza njih? Zajednička im je poslovna politika - na ovim stranicama jezgrovito i nadasve precizno opisana rečenicom ZGRABI I BJEŽI.

 

Za vlasnike ovih objekata Mali Lošinj je mjesto na kojem se stjecajem niza okolnosti povremeno okuplja veći broj vlasnika novčarki i kreditnih kartica spremnih da ih isprazne za određene usluge. Za prodavače tih usluga Mali Lošinj je samo lovište sa kojeg se ubire ulov, da ga se nakon lovne sezone brže-bolje napusti i ode na neko drugo mjesto radi uživanja u lovini.

Dakako, ne vode samo ova dva objekta ovu predatorsku poslovnu politiku zbog koje Mali Lošinj izvan sezone postaje gotovo mrtav grad, ali predstavljaju eklatantne primjere. Naročito je to buffet "Godimento" koji je 90 dana "poslovao"  kao disko na otvorenom u središtu grada u stambenoj zgradi kršeći pritom sve moguće zakone i gradske propise. Kad je krajem sezone unatoč blagonaklonosti policije, inspekcijskih službi i gradske vlasti ipak nakratko zatvoren, vlasnik je platio sramotno nisku, simboličnu kaznu i do isteka sezone nastavio "poslovanje" na isti način.

Ukratko, zgrabio je i pobjegao ostavivši žrtve svoga "poslovanja" da se liječe od tromjesečnog stresa i nespavanja u strahu od sljedeće sezone, a grad sablasno praznih terasa i zakrivenog prostora koji ostavlja deprimirajući dojam napuštenosti i mrtvila. 

A kakve to veze ima s prostornim planom, upitat će se netko. Nikakve, ali ima veze s temom spomenute javne tribine, a to su zamke prostornih planova. Jednu od tih zamki predstavlja nespremnost , nevoljkost i/ili nesposobnost gradskih vlasti da iznađu instrumente koji bi korisnike lošinjskog prostora stimulirali ili primorali da Lošinj tretiraju kao polje koje se čuva, njeguje i stalno obrađuje, a ne kao prolazno lovište u kojem je domaće stanovništvo samo dosadna smetnja.