Predmet mračnih želja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

sEutanazije intelektualnih sposobnosti sudionika javnog uvida u prijedlog PPU

Recimo da ne znate ništa o prostornom planiranju, a želite dati primjedbu na neko prostorno-plansko rješenje. Prvi savjet koji ćete dobiti je da provjerite kako je rješenje tretirano u prostornom planu višeg reda. Ako rješenje nije predviđeno prostornim planom višeg reda onda ga nije moguće realizirati. S obzirom na to da bi vam ovaj savjet dao i student arhitekture, pitanje je što misliti o stručnosti izrađivača prostornog plana koji inzistira na rješenju koje nije u skladu s obvezjućim planom višeg reda. Ili je ovo pitanje morala?

Recimo, imamo slijedeće premise:

Urbanistički studio Rijeka radiprijedlog novog plana prostornog uređenje Grada Malog Lošinja. U Prostornom planu Primorsko-goranske županije na području Grada Malog Lošinja nije predviđena eksploatacija mineralne sirovine.

Zaključak: na području Grada Malog Lošinja nema kamenoloma? Netočno. Na čak tri lokaliteta pokušalo se iznaći modus koji bi omogućio eksploataciju tehničko-građevnog kamena.

U radnoj verziji iskrsnula je genijalna ideja o proširenju kamenoloma Bojnak koji je smješten na području općine Cres, a administrativno graniči s područjem Grada Malog Lošinja, gdje se i trebalo nalaziti proširenje. Problem je u tome što kamenolom Bojnak nije pokazivao nikakvu želju da ga se proširi što je cijelu priču stavilo u realan kontekst - radilo se o pokušaju otvaranja novog kamenoloma.

Ucrtavanje nepostojećeg napuštenog eksploatacijskog polja kod Osora kao prostora kojeg treba sanirati još je jedan pokušaj da se na mala vrata progura eksploatacija odgovarajuće količine tehničko-građevnog kamena. Osim što se radi o falsificiranju činjenica (ucrtano eksploatacijsko polje ne postoji), cijeli zahvat je besmislen jer je prostor već priveden prvotnoj namjeni - katastarski upisan kao pašnjak već se godinama koristi za ispašu ovaca i pčela.

Tu je i kamenolom Brdo Kušć u Ćunskom koji je zbog bespravne eksploatacije zatvoren krajem 2002., a sada više ne može pokrenuti proces za ishođenje rudarske koncesije jer se nalazi unutar 1000 m od mora što je protivno ZOP-u. Iako je bilo teško vjerovati da izrađivač plana nije raspolagao ovim podacima, oni su mu poslani još u srpnju kada nam je dostavljena radna verzija. Prijedlog je, naravno, uključen u konačnu verziju jer se predmetni kamenolom u prostornom planu nije našao greškom, nego po narudžbi.

Cijeli ovaj proces imao je više nego dostojno finale u izjavi gđe. Tatjane Rakovac, predstavnice izrađivača plana, koja je na javnoj raspravi, pred 200-tinjak ljudi, ovakvo nepoštivanje županijskog prostornog plana opravdala pozivanjem na nepostojeće odobrenje MZOPU (na stranici je dostupan odgovor ministrice Matulović-Dropulić koji potvrđuje da nikakvo odobrenje nije dano).

Kamenolomi nisu najveći problem otoka Lošinja, ali su sjajan primjer kako tvorac plana (čitaj: politika i kapital) sasvim elegantno, bez većih trzavica, degradira stručnjake u crtače, a građane u statiste.

Populističke izjave, koje nikada nemaju samo folklorni, nego i funkcionalni karakter, uspješno su potpomogle cijeli proces eutanazije intelektualnih sposobnosti nesuđenih sudionika javnog uvida.

Recimo... Tvrdnja: Grad ne smanjuje županijskim prostornim planom predviđeni maksimum problematičnih T2 zone zbog straha od neusklađenosti s planom višeg reda.

Ucrtavanjem kamenoloma koji ne postoji u županijskom prostornom planu je neusklađenost s planom višeg reda.

Tvrdnja: kamenolomi su nužni jer će ponestati tehničko-građevnog kamena za gradnju na otoku.

Na Cresu postoji legalan kamenolom Bojnak čije rezerve tehničko-građevnog kamena podmiruju potrebe za gradnjom na Cresu i Lošinju za idućih 90-tak godina (Povjerenstvo za utvrđivanje rezervi mineralnih sirovina, 7. srpanj 2006.).

Tvrdnja: kamenolom Bojnak je jaaaaako daleko.

Planirano proširenje Bojnaka bilo bi na jednakoj udaljenosti kao i sam Bojnak, pa je ipak predstavljalo predmet mračnih želja klijenata nekih predstavnika lokalne samouprave.

Iako je kolokvijalno već prihvaćeno da su prostorni planovi u većem dijelu poligoni za ostvarivanje privatnih interesa, ipak zapanjuje besramnost s kojom politika i struka javno, bez straha od bilo kakvih sankcija, istupa s neutemeljenim, a lako provjerljivim tvrdnjama. Na žalost, to manje govori o njima koji to govore, a više o nama koji im to dopuštamo.