Iluminator ili Iluminat?

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

lightDakle, u nekakvoj zabiti interneta, na web stranici koja se bavi gotovo isključivo lokalnim temama i čiji su konzumenti vrlo ograničena lokalna populacija javljaju se u ime arhitekta Deana Skire odvjetnici - toj populaciji nepoznate osobe - s eksplicitnim prijetnjama kaznenim progonom i prijetnjom za naknadom štete. 

Iste, nama nepoznate osobe, nama neinformiranim, zatucanim provincijalcima - lokalnim posjetiteljima lokalne mrežne stranice www.volim-losinj.org, tvrde da se njihovom klijentu sustavno čini šteta, i to ne samo njemu već i njegovoj tvrtki i obiteljima njegovih zaposlenika. Dean Skira ima potrebu angažirati odvjetnika, ali nema potrebu objasniti kako mu se i čime čini šteta te kako ga se to kleveće.

U članku Alarmantno povećanje svjetlosnog onečišćenja na Lošinju! objavljenom na ovoj stranici osjetljivi Dean Skira spomenut je samo jednom kao projektant. Činjenica koju nije osporio nego je svojim javljanjem i potvrdio. Autor članka iznosi vlastiti sud o rasvjeti na Čikatu i tvrdeći da je rasvjeta neekološka ili na neekološki način postavljena. Iznosi vlastiti sud i ništa više od toga. I to je valjda zabranjeno?

Da stvar bude pravno zbunjujuća, iako je poslano iz odvjetničkog ureda, nejasna je pravna forma i pravni okvir za to. Odvjetnici se ne pozivaju na bilo koju pravnu normu, niti zakon pa ni zakon o medijama, ne traže ispravak ili objavu demantija već traže - što? "Da prestanete objavljivati bilo kakve neutemeljene i zlonamjerne članke o rasvjeti u uvali Čikat, da se sa portala odmah maknu dosad objavljeni članci, fotografije i komentari jer će u protivnom naša stranka biti prisiljena zatražiti sudsku zaštitu u kaznenom postupku i postupku radi naknade štete." Što je to neutemeljeno i zlonamjerno? Kako zabraniti komentare? I zašto? Zašto se o javnoj rasvjeti ne smije raspravljati? To su pitanja koje otvara neuvijena prijetnja Deana Skire putem odvjetnika.

Dean Skira projektirao je rasvjetu na šetnici u uvali Čikat. Šetnica je javno dobro i javna stvar. Po šetnici i Čikatu ljudi mogu slobodno šetati (barem još neko vrijeme). Ljudi su slobodni i komentirati. O javnoj stvari ljudi mogu i javno komentirati, imati mišljenje ili ga ne imati, može im se sviđati i ne sviđati, mogu kuditi i hvaliti javnu stvar, javnu rasvjetu na šetnici Čikata. O tome nema pravo i ne može odlučivati Dean Skira. Dakle o javnoj stvari ljudi smiju imati stavove i smiju ih javno iznositi. Iznošenje javnog stava o javnoj stvari u slobodnim društvima ne može i ne treba ugrožavati nikoga.

Tabu zona
Realno je za pretpostaviti da se Dean Skira ne bi javio s prijetnjama, da je na ovim stranicama objavljen hvalospjev o bajkovitoj svjetlosnoj instalaciji šetnice na Čikatu i da su komentatori egzaltirani poklonici neumjerenih svjetlosnih performansa. Dakle, negativni stavovi i kritika javne rasvjete na šetnici Čikata nanose štetu Deanu Skiri i nisu mu prihvatljivi pa ih treba ih zabraniti. Pohvale, nagrade i unosni poslovi su jedino što je prihvatljvo Deanu Skiri.

Izrazito osjetljiva osobnost Deana Skira teško prihvaća javnu kritiku o njegovom radu na javnom dobru i pritom jednostavno zaboravlja da svojim radom (projektom) utječe na puno ljudi. Utječe na onoliko ljudi koliko je nekad šetalo Čikatom, a koji i sad šetaju Čikatom i koji će u budućnosti šetati Čikatom. No on očigledno smatra da on smije djelovati na njih, a da oni ne smiju reagirati. Ako Dean Skira nije spreman na kritiku svoga rada, ne treba se baviti nikakvim radom.

Deana Skira svojim postupanjem želi sebi priskrbiti status svete krave odnosno tabua koji se ne smije ni spominjati. Odakle takva hrabrost? Možda ju crpi iz moći investitora. Poznato je da je cijela uvala Čikat zahvaljujući (sve)moći investitora postala tabu zona za mnoge institucije pa je Deanu Skiri samorazumljivo da bi i javnost morala biti kuš. A tu na nekoj stranici neko se drznuo prenijeti tekst s neke druge stranice u kojem se iznosi zabranjeno negativno mišljenje.

U obraćanju Deana Skire po odvjetnicima nigdje se ne spominje dozvola po kojoj se izvodila rasvjeta šetnice na Čikatu, kao ni prethodne suglasnosti koje je morao ishoditi. Ima li uopće dozvolu za to? Također s obzirom da je šetnica javna, odnosno javno dobro i da njome upravlja Grad Mali Lošinj, bi bilo zanimljivo vidjeti tko je dao projektni zadatak odnosno tko je odobrio projekt javne rasvjete. Jesu li meduze u moru javna rasvjeta? Postoje li za to postoje odgovarajuće suglasnosti? Da li je DLS u Elaboratu zaštite okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat Uređenje dijela obalnog pojasa u uvali Čikat na otoku Lošinju obrađivalo i temu svjetlosnih instalacija u moru? Dalje ćemo stati jer bi nas daljnja pitanja mogla odvesti kamo ni Dean Skira i njegov investitor ne bi željeli zaći.

Deanu Skiri treba predložiti da se ne sekira i ne uzbuđuje zbog negativnih komentara na tamo nekoj stranici od strane nekakvih nebitnih anonimusa, već neka uživa u slavi onih koji ga nagrađuju i plaćaju.