Danas, u svjetskim razmjerima, čovjek je uglavnom zaposjeo obalni pojas; u njemu živi preko 60% stanovništva (INSEE 2005). Bogatstvo i raznolikost ekosistema obalnog pojasa čini ga izuzetno dinamičnim prostorom i koliko je zanimljiv toliko je, u isto vrijeme, i vrlo osjetljiv.
U tom okviru, neophodno je, prije nego što dođe do ostvarenja bilo kakvog projekta, sva (pre)uređivanja ili bilo kakvo iskorištavanja (eksploatacija) prirodnih dobara sagledati kroz prizmu dugoročnog razvoja i podrobno proučiti njihove posljedice. S početka nepromišljeni pothvat može proizvesti pogoršavanja sredine koja za posljedicu mogu imati ne samo gubitak u ekološkom smislu nego i gubitak očekivanih prihoda predviđene djelatnosti. U Francuskoj je do 1975. godine stanje obalnog pojasa, pogotovo na Sredozemlju, bilo u velikoj mjeri pogoršano. Kao posljedica preuređenja i prekomjernog betoniranja, 14,5% obalnog pojasa od 0 do 20 metara bilo je definitivno uništeno. Posjljednjih nekoliko godina pogoršanje je usporeno zahvaljujući vrednovanju morskog staništa i obalnog pojasa. Nosilac tog pothvata je Ministarstvo za ekologiju, trajni razvoj i za znergiju, koje radi na politici dugoročnog razvoja obala.
Stanje na Čikatu
Čini nam se da preuređenje hotela Bellevue te Alhambra koji su u tijeku, pripadaju „prošlom" vremenu. Za žaljenje je činjenica da ne postoji nikakva procjena utjecaja tih radova na uvalu. Iako se to pravda činjenicom da je u pitanju rekonstrukcija, a ne izgradnja novih objekata, bilo je neophodno prethodno razmisliti o očuvanju postojećeg ekološkog prostora:
- „kapacitet" prostora: nove zgrade, proširenja i obnavljanje postojećeg imaju za posljedicu povećanje broja turista, moguće više nego što predjel može prihvatiti, a da se stanje ne pogorša.
- fragmentacija prirodnog staništa: betoniranje obale raskida njen kontinuitet kao i kontinuitet morske sredine ostavljajući morskoj flori i fauni manje prostora za razvoj. Neophodno je, recimo, obratiti više pažnje na zaštitu morske trave (Posidonia oceanica) prisutne u uvali Čikat. To je prostor koji pospješuje svakovrsni razvoj života u moru, obitavalište i sklonište za mnoge morske vrste Jadranskog mora i, u širem smislu, Sredozemlja.
Ta preuredjenje u isto vreme simbolično znače i kraj morskih aktivnosti za pučanstvo koja su dio povijesti Malog Lošinja. Vrijeme u kojem živimo je vrijeme u kojem je neophodno raditi na turizmu u smislu dugoročnog razvoja, u duhu ideje da obala treba biti pristupačna svima što nije u skladu sa privatizacijom pristupa plažama.
Možemo se zapitati postoje li rješenja koja bi spriječila da ta pojava ne dobije prevelikog zamaha?
Šta učiniti da Lošinj sačuva svoje prednosti uklapajući se u ideju dugoročnog razvoja?
Princip Ujedinjene uprave obalnog pojasa (ICZM - Integrated Coastal Zone Management)
Princip Ujedinjene uprave obalnog pojasa je znastveni koncept koji uzima u obzir osjetljivost ekosistema, međusobne utjecaje pri korištenju mora i primorskog pojasa i njegovog utjecaja na okolinu. Bit procesa Uprave je da ponudi rješenje za nastale probleme zbog povećanja ljudske aktivnosti u obalnom prostoru, posebno urbanizacije i turizma. Kroz ujedinjeno upravljanje on oko projekta dugoročnog razvoja okuplja učesnike čije su ideje često oprečne: javne radnike, poslovne predstavnike, nevladine udruge, znanstvenike.
Ova zamisao o upravljanju obalnim pojasom, poštujući pritom ravnopravnost svih sudionika, zvanično je prihvaćena 1992. godine prilikom summita u Rio de Janeiru, Brazil. Uključena je u Agendu 21 osmišljenu tijekom summita u okviru Akcije 17 kojom se izražava želja da princip ICZM bude opće prihvaćen.
U okviru Evropske Zajednice taj princip je prihvaćen kroz Preporuke od 30. svibnja 2002. kako Europskog parlamenta tako i Europskog Savjeta kojim se države-članice potiču na razvijanje strategije ICZM u vlastitim obalnim pojasima.
Barcelonska Konvencija o zaštiti primorske okoline Sredozemlja razvila je 2008. godine specifičan protokol ICZM koji je na snazi od 2011. godine, s ciljem da bude primijenjen u svim zemljama Sredozemlja.
U Francuskoj je ta zamisao ozakonjena kroz članak 35. zakona br. 2009-967 od 3. kolovoza 2009. koji se odnosi na realizaciju Konferencije o okolini na kojoj su sudjelovali kako predstavnici vlasti, tako i predstavnici nevladinih organizacija.
Članak 35.: " Uzimajući u obzir sveukupnu ljudsku aktivnost, očuvanje morske sredine, njeno vrednovanja i zaštita mora s perspektivom dugoročnog razvoja bit će obrađena opća (globalna) strateška vizija zasnovana na integriranom i sporazumnom upravljanju morem i morske obale.
Ovaj angažman će se oslanjati na novi način upravljanja i na stratešku planifikaciju uzimajući u obzir odgovornost korisnika u odnosu na more, integraciju i procjenu koristi dobijenih od ekosistema, kao i socio - ekonomsku i okolišnu dimenziju ljudskih aktivnosti. Principi i smjerovi ovakve planifikacije biće određeni na nacionalnom nivou oslanjajući se na institucionalizirano sporazumjevanje.
Svi zainteresirani sudionici će biti uključeni u izradu propisa i ciljeva koji će, zatim, biti ozakonjeni."
U prosincu 2007. godine, na regionalnom nivou, u Bretanji ( Francuska), ustanovljena je „Povelja o Obalnom Prostoru Bretanje" čiji je cilj bio borba protiv prekomjerne izgradnje, špekulacije zemljištem i poreskih pritisaka, koji su mladima čija je želja bila da tu žive i rade, činili obalni pojas teško dostupnim.
Lošinjski ICZM
U kontinuitetu napora na različitim nivoima teritorija (svjetskih, kontinentalnih, nacionalnih, reginonalnih ...) prihvaćanje procesa upravljanja prema principima ICZM bilo bi idealno rješenje za Lošinj: ujediniti oko stola sve zainteresirane sudionike, čuti sva(čija) mišljenja, te zajedno raditi na dugoročnom upravljanju otokom.
Marine Manigault, arhitektica na specijalizaciji o ekspertizi i upravljanju obalnim pojasom (Master Expertise et Gestion de l'Environnement Littoral), kolovoz 2015.
—
• Meinesz, A., Lefevre, J. R., & Astier, J. M. (1991). Impact of coastal development on the infralittoral zone along the southeaster, Mediterranean shore of continental France. Marine Pollution Bulletin, 23, 343-347. doi: 10.1016/0025-326x(91)90698- r
• Meur-Férec, C. (2006). De la dynamique naturelle à la gestion intégrée de l'espace littoral : un itinéraire de géographe. Université de Nantes. 248p.
Komentari:
Kako nema izgradnje ? Pa zeljeznicko odmaraliste je dograđen kat i cijeli suteren, stakleni restoran je isto tako dobio suteren i izgradjen 2 metara visine više od postojeceg, a i ona zgrada izmedju ta dva objekta je nova, dakle može se može samo je lova u pitanju i tko je primio tu lovu.
Interesantno nitko to nije vidio, samo se od sebe izgradilo, nisu trebali ni konzervatori niti urbanisti ?
potpisinca je stvarno autoritet u temi o kojoj piše..
a vidi se i iz potpisa
.."arhitektica na specijalizaciji o ekspertizi i upravljanju obalnim pojasom"
prevedeno na normalni jezik.. naučnica..
koja piše.. a reference možete pogledati ovdje academia.edu/Ma rineManigault