Što neko mjesto ima, a što nema te što bi nužno trebalo imati, pitanje je koje bi si trebala postaviti i postavlja svaka uspješna vlast. Na koji si način to pitanje postavlja, odražava prioritete, ozbiljnost i stručnost vlasti. One ambicioznije izrađuju strategije razvoja koje polaze upravo od odgovora na pitanje što bi trebalo imati te zacrtavaju put kako to ostvariti. Te su strategije temeljni politički vodič za vlast i alat za testiranje njihove uspješnosti.
Građani Malog Lošinja mogu odahnuti: Grad Mali Lošinj ima viziju i misiju te, dvije strategije: Plan ukupnog razvoja s tek par mjeseci svježim izmjenama i dopunama i program razvoja održivog turizma. Za nas građane ovi su dokumenti od iznimne važnosti, posebice kad nisu usvojeni zaplotnjački, već kao rezultat procesa stvaranja sinergije između lokalne vlasti, građana i poslovnih subjekata. Ovi nam dokumenti omogućavaju da znamo koje su mogućnosti i koje međe postavljene za naše individualne poslovne, prostorne i druge poduhvate te za tuđe poslovne, prostorne i druge poduhvate, ukratko ti nam dokumenti daju osjećaj sigurnosti i jamac su stabilnosti i povjerenja u zajednici.
Sve dok u tekstu na lokalnom portalu ne pročitamo sljedeće: Četrdeset posto gostiju postavlja pitanje imamo li pješčanih plaža, i taj podatak trebaju znati oni koji na Zagazinama žele zadržati grote na plaži. Gosti to ne žele, već hoće pješčane plaže. Iskustvo kampa Šimuni na Pagu govori da se usluga kampiranja može daleko bolje naplatiti kada se raspolaže pješčanim plažama, nego ranije kada su ondje bile grote, ustvrdio je Cappelli.
Mahnito klikam mišem i tražim nove pješčane plaže u strateškim dokumentima grada. Nema. Tražim umjetne pješčane plaže skrivene u formulaciji misije „Grad Mali Lošinj predstavlja mjesto gdje se održivim razvojem dolazi do zdravlja i vitalnosti, gdje mladi ostaju, a gosti se vraćaju". Neće biti. Pitam se je li gradonačelnik bio nedavno na Pagu te su ga zatravila četiri kilometra nasipanog pijeska? Je li odmjeravao nedavno broj noćenja sa gradonačelnikom Paga Maržićem? Samo usnio san o pješčanoj plaži na Zagazinjinama? Izvršava planove neimara Šolića o pješčanim plažama koje već gradi bez dozvola? Planira li na Kadinu kamp koji će bolje naplatiti stvaranjem pješčane plaže? Ili se veselo zafrkava na račun skupine ljudi koji troše svoje i vrijeme gradskih službenika i njihovih plaćenih konzultanata na razgovore o najboljoj verziji uređenja Zagazinjina, Kadina i Bojčića?
Gradonačelnik Gari Cappelli poziva se već nekoliko puta na ankete koje je provela Turistička zajednica. Isticanje rezultata ovih anketa kao argumenata u gotovo svakoj raspravi otvara niz pitanja na koja bi odgovorna vlast morala dati odgovore. Kome je namijenjena anketa, kako su pitanja diseminirana, koji je uzorak anketiranih građana (turista?), tko je i na koji način napravio obradu i intrepretaciju ankete? Ako je ona relevantna za razvoj ove zajednice, zašto nije objavljena, nego se tek po potrebi parcijalno vade neprovjerljive tvrdnje? Koje je stručno tijelo raspravljalo o rezultatima ankete i eventualnom njihovom ugrađivanju u razvojne planove Grada? Zašto građani nisu o tome informirani? Mogu li mišljenja turista biti važnija za lokalnu vlast od izraženih potreba građana? Je li gradska uprava tijelo koje brine o cijeloj zajednici ili samo o poslovnom rezultatu jedne grupacije?
Gledam pitanja posljednje ankete objavljene na stranicama TZ, koja je adresirana „dragim stanovnicima lošinjskog arhipelaga". Pješčane se plaže spominju samo u pitanju označenim rednim brojem 5. „Koje informacije gosti najčešće traže?„ te mogu odgovoriti sljedeće: Vozni red trajekata, Vozni red lokalnih autobusa, Sadržaje na otoku, Gdje se dobro jede, Gdje se mogu zabaviti, Gdje su plaže, Postoji li pješčana plaža i drugo (molimo precizirajte).
Bez obzira na to koliko je dragih stanovnika lošinjskog arhipelaga odgovorilo na postavljena pitanja, (sva su priložena na dnu ovog teksta) prije misaonog skoka na kreiranje pješčane plaže po uzoru na kamp Šimuni na Pagu postoji još nekoliko različitih elemenata koje treba odvagnuti kao pomagala za razumijevanje ovog odgovora koje je navodno dalo 40% anketiranih dragih stanovnika.
Jedan od njih krije se na stranicama pod naslovom OSNOVNE INFORMACIJE već u prvoj rečenici koja glasi: "Beskraj me opija šumom valova, tišinom u pijesku." Nadalje u istim osnovnim informacijama: "Svi putnici koji ovdje stignu pronaći će mir, sklad i ljepotu u prizoru koji će im se ukazati, ugledavši manje otočiće: plodne Unije, jedinstveni, pješčani Susak s osebujnom nošnjom, osamljene Vele i Male Srakane, cvijećem optočen Ilovik". Turisti su po definiciji radoznala svojta. Budući da u rubrici osnovne informacije nisu baš našli informacija, nego tek pjesničke i neoprezno odmjerene inpresije, ima li što logičnije da upitaju svoje domaćine ima li i gdje su te pješčane plaže. Dragi stanovnici ne trebaju se crvenjeti, osjećati neugodno niti planirati miniranje, pikamiranje i poravnanje grota. Imaju na raspolaganju najočiglednije odgovore a) javna plaža Čikat, b) prirodne plaže Liski c) Susak i d) još pješčanih prirodnih plaža u okolici.
Turisti su po definiciji i ljudi s obiljem vremena na godišnjem odmoru i željom za istraživanjem, kretanjem, razgledavanjem, isprobavanjem novoga. Kad bi to i mogli u ponuđenim odgovorima ankete, sumnjam da bi svojim domaćinima izrazili potrebu da im se pješčana plaža za sljedeći njihov boravak na Lošinju nađe nadomak hotela/apartmana/kampa u kojem su smješteni, nego bi otišli na one pješčane plaže koje postoje.
Tvrdnja gradonačelnika Cappellija o 40% onih koji pitaju gdje su pješčane plaže u korelaciji s plažom kampa Šimuni na Pagu pokazuje ogromno podcjenjivanje i gostiju i stanovnika Lošinja. Gosti nisu neznalice i neznatno je malo onih koji su neplaniranjem ljetnim lutanjem naplavljeni na lošinjski arhipelag. Većinom su to ljudi koji znaju kamo su došli i zašto te koja je ponuda Lošinja i konfiguracija lošinjske obale. Niti stanovnici Lošinja nisu neznalice te ih osim ljubavi za otok na kojem žive vodi i svijest o tome da treba sačuvati njegove prirodne resurse za zaradu i razvitak koji nužno mora biti održiv.
Zato umjesto floskula o kvazistručnim instrumentima planiranja turističkog razvoja, tražimo od Grada Malog Lošinja odgovore na pitanja za koju protuvrijednost podržavaju bespravne intervencije na pomorskom dobru, zašto su na otok uveli potpunu pravnu nesigurnost i duh divljeg zapada te koji javni prostor namjeravaju ostaviti stanovnicima Lošinja da ga koriste kao komunalno dobro bez naplate.