Pretvaranje demokratske procedure u sprdačinu

Korisnička ocjena:  / 24
LošeNajbolje 

sprdJavni uvid u prijedlog VI. ciljanih izmjena i dopuna prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja održan u četvrtak, zadnji dan javne rasprave, promijenio je paradigmu lošinjskih javnih okupljanja, po kojoj izlagači govore svoje, a otočani mahom šute. Tridesetak prisutnih imalo je brojne primjedbe na sadržaj prostornog plana i na procedure prostornog planiranja. Tijekom gotovo tri sata javnog izlaganja pale su riječi mito, korupcija, 10% i pogodovanje, što vjerojatno objašnjava izostanak bilo kakvog medijskog odjeka s ovog za zajednicu važnog skupa, usprkos prisustvu novinara.

Mala dvorana Gradske knjižnice bila je ispunjena negodovanjem, a ključna su razvojna rješenja, izgradnja velikih hotela, betonizacija obale i mijenjanje obalne crtne te značajno povećanje turističkih kapaciteta bili mahom kritizirani. Prisutni su poručili vlasti da su svjesni pogodovanja onima koji mogu platiti i istovremenog ignoriranja mišljenja i potreba građana. 

Javni je uvid bio organiziran u očiglednoj namjeri da se odradi zakonska obaveza. Nitko od nositelja vlasti nije se udostojio stati pred građane i obrazložiti ekonomske, prostorne, ekološke, socijalne ili bilo koje druge razloge na kojima se temelje predložena rješenja ove najvažnije lokalne javne politike. Predstavljanje su vodili Denis Popov, zaposlenik Grada i stručna osoba u Odboru za prostorno planiranje i Filip Šrajer, izvoditelj na poslovima izrade prostornog plana za za Urbing d.o.o. Ovako zamišljeno i vođeno javno izlaganje omogućilo je odgovor dat na većinu postavljenih pitanja o razlozima nekih rješenja, a to je "Grad je tako tražio, gradonačelnik je tako naložio".

Upravo je nevjerojatno da se niti gradonačelnik niti predsjednik Vijeća, koji su nositelji i naručitelji ove javne politike i odgovorni za nju, nisu udostojili stati pred građane i ponuditi im odgovore na njihova pitanja. Više niti mala djeca ne mogu progutati priču po kojoj je prostorno planiranje stručni posao, te da najviši gradski dužnosnici prepuštaju sve struci i jedva da imaju pojma o prostornoplanskim rješenjima. Podsjećam, na travanjskoj tribini inicijative Čovjek po mjeri otoka, na kojoj su se ove dvije politički najodgovornije osobe u gradu upravo natjecale koja će ispasti manje upućena u proces i rezultate brojnih prostornih planova višeg i nižeg reda u fazi donošenja, gradonačelnik je izjavio da ne može imati uvid u tolike dokumente i da je vijeće to koje donosi odluku, dok je predsjednik gradskog vijeća, ujedno i član Odbora za prostorno planiranje, zbog svoje izjave kasnije nazvan vitezom bez mača, izjavio da su vijećnici nemoćni jer u kratkom vremenu između primitka materijala za sjednicu i svojeg podizanja ruku na njoj jedva imaju vremena vidjeti o čemu se uopće radi. Dakle, u okolnostima u kojima gradonačelnik nema pojma, predsjednik vijeća i sudionik u procesu prostornog planiranja još manje, a tehničko osoblje se poziva na inpute koje su dobili od njih, javno izlaganje je po svojoj formi i izvedbi bilo sprdačina i pretvaranje minimalne demokratske procedure u sprdačinu koja nije bila niti informativna niti je omogućila povratne informacije radi kojih se, navodno, i organizira.

Na ovom mjestu ubacujem digresiju, komentar građanke malo razvijenije države s duljim demokratskim stažem, Francuskinje koja je nazočila tribini Otočani bez plaža, koja je izjavila da bi u Francuskoj takvo očitovanje tipa nisam znao, nemam pojma, nemam moć, bilo politički najstrože kažnjeno. Suprotno tome, u Malom Lošinju je moguće da građani ne dobiju nikakva obrazloženja niti argumente prostorne politike, da pred njih stanu ljudi koji si mogu dopustiti da kažu da odluke donosi netko drugi, i to sve neposredno pred izbore, na kojima građani trebaju donijeti odluke kome će dati povjerenje za vođenje javnih poslova.

Očigledno, povjerenje najviših lokalnih dužnosnika u kratku pamet i kratko pamćenje birača je bezgranično. Vidjet ćemo je li i opravdano.

Osim izostanka ključnih i odgovornih osoba koje su trebale građanima dati odgovore, skup je bio vođen s nestrpljenjem i pokroviteljski prema građanima koji su, sluđeni uzastopnim izmjenama planova uređenja i urbanističkih planova, davali primjedbe i na rješenja navedena u prijedlozima urbanističkih planova. Najvažnije, nije bilo predočeno koje su primjedbe prihvaćene nakon prve rasprave, pa je prisutnima bilo teško shvatiti o čemu uopće pričaju. Također, građanima je rečeno da će odgovore na svoje primjedbe dobiti nakon odluke gradskog vijeća, što je ne samo nepropisna procedura, nego suprotno interesima svih aktera ovog procesa, u kojem je važna puna informiranost.

Ukratko, ovo je javno izlaganje bilo dvostruko uvredljivo. Za građane, ne samo načinom na koji je zamišljeno i vođeno nego cijelim procesom - od zanemarivanja interesa, potreba i mišljenja građana pa do šlamperaja prilikom izrade plana, a za lokalnu garnituru na vlasti otvorenim optužbama za pogodovanje i lopovluk.

Da će vlast lako progutati uvredu jer ju smatraju beznačajnom, to već znamo iz javne izjave gradonačelnika, koji je prisutne u ispunjenom kinu na građanskoj tribini odmah preračunao u broj birača koji ne mogu osigurati, a time ni osporiti, niti jedan mandat u predstavničkom tijelu. Kako će građani vrednovati postupak kojim su omalovaženi i zakinuti za javni prostor na otoku na kojem žive, vidjet ćemo na predstojećim izborima.