Ono što je započeto neozbiljno na isti način se i razvija. Na isti način će i završiti – neozbiljno. Riječ je pothvatu gradnje golf terena s pratećim sportskim i ugostiteljsko-turističkim objektima, dva hotela, dvadeset vila te infrastrukturnih objekata kojim se uz dosadašnje silovanje pravne države planira silovati i 320 hektara netaknutog, prirodnog okoliša na jugu otoka Cresa uvrštenog u europsku mrežu Natura 2000. Pothvat se odvija uz blagoslov lokalne vlasti koja već odavno skida gaće pred tajnovitim „ruskim investitorima". Zadnji čin obmane javnosti započinje javnom raspravom o strateškoj studiji utjecaja na okoliš golf igrališta s pratećim objektima zakazanoj usred turističke sezone kako bi se postiglo da u raspravi javnost može sudjelovati samo nominalno, ali ne i stvarno ⮞
Ova priča je započeta krajem 2013. u hotelu Aurora prezentacijom najavljene nove velike investicije Jadranke d.d. nakon što je u nju ušao ruski kapital, kako je tada javio portal Otoci.net. Na toj prvoj javnoj prezentaciji pored važnijih zaposlenika Jadranke d.d. prisustvovali su i tadašnji gradski vijećnici Nedić, Živković, Maglievaz, Domac i Šimičić s tadašnjom zamjenicom gradonačelnika Anom Kučić na čelu. Sadašnja gradonačelnica, prema vlastitim riječima ponosna Puntarka, tada je nakon samo nekoliko prikazanih slajdova izjavila za medije da u ime Grada podržava projekt golfa na Mataldi. Već tada – kao zamjenica gradonačelnika – sadašnja gradonačelnica je pokazivala sklonost da se poistovjećuje s Gradom Malim Lošinjom.
Lošinjani to hotje pa bi im bilo grdo retji ne
Nepokolebljivu podršku golfu iskazala je i na sjednici Gradskog vijeća početkom 2019. kada su na njen prijedlog nakon konfuznog izlaganja poslušni vijećnici dali podršku izmjenama prostornog plana PGŽ kojima se omogućava golf na Mataldi. Temeljem neobvezujuće i pravno nebitne podrške Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja Skupština PGŽ je usvojila izmjene plana kojima se omogućava golf u zaštićenom području Nature 2000. Plan je usvojen iako su sami skupštinari priznali da nisu uopće pročitali materijale uz lakonsko obrazloženje: Lošinjani to hotje pa bi im bilo grdo retji ne.
Pravna osnova za izmjenu toga plana je odluka PGŽ da proglasi privatni projekt ruskog kapitala – golf na Mataldi – županijskim interesom. Ono što je i u toj odluci Skupštine PGŽ bilo nezbiljno jest činjenica da takav zahvat ne može biti proglašen županijskim interesom, već to zbog svoje veličine može biti isključivo državni interes. A kad smo kod nezbiljnosti ovoga zahvata i prostornih planova treba reći da je neozbiljno i to što Ana Kučić koja ustrajno podržava golf od prvog viđenog slajda, nije predložila da se taj zahvat ubaci i u prostorni plan Grada Malog Lošinja iako je isti sedam puta mijenjan.
Danas se neozbiljnost – ako se ne radi o predumišljaju – očituje u postupku ocjene utjecaja golfa na Mataldi na okoliš. Ovaj put dojam o neozbiljnosti stvara Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koje dio složenog postupka izrade i usvajanja studije utjecaja golfa na Mataldi na okoliš vodi u tajnosti, što je protivno Zakonu o zaštiti okoliša i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš prema kojima se provodi postupak ocjene zahvata na okoliš. Naime, Ministarstvo drži u tajnosti članove povjerenstva koje će odlučivati o studiji, a i samo povjerenstvo radi u tajnosti.
U telefonskom razgovoru s odgovornim službenikom Ministarstva na pitanje zašto nije objavljen sastav povjerenstva te pozivi i zapisnici sa njihovih sjednica, autoru ovog teksta odgovoreno je mi to ne objavljujemo. Na tvrdnju da time priznaje kako se nedopuštenom tajnošću krše Zakon i Uredba autor je hladno upućen da dokumente koje Ministarstvo mora javno objaviti zatraži putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Izazvan ovakvim birokratizmom autor teksta je na adresu Ministarstva poslao e-mail poruku sljedećeg sadržaja:
Ustav Republike Hrvatske navodi okoliš kao jednu od najviših vrednota Republike Hrvatske (čl.3. Ustava). U čl. 70. određuje se ovlast države, treba čitati prvenstveno ministarstava, da osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Zakon o zaštiti okoliša u više odredbi određuje obveze i prava javnosti na informiranje i sudjelovanje u pitanjima okoliša.
Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/2014) u čl. 10. st.2. utvrđuje:
Sjednice povjerenstva su javne. Javnost se isključuje sa sjednice povjerenstva kada se glasuje o odlukama, odnosno mišljenjima.
Temeljem rada povjerenstva nadležno tijelo, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, je uputilo na javnu raspravu Studiju o utjecaju na okoliš kombiniranog golf igrališta Matalda na otoku Cresu. Nažalost, Ministarstvo važni dio postupka u navedenom predmetu vodi suprotno Zakonu i Uredbi – u tajnosti. Ministarstvo nije javno objavilo ni sastav stručnog povjerenstva, a samo povjerenstvo radi u ilegali. Zbog toga molim da Ministarstvo odmah na svojoj stranici objavi:
- odluku o osnivanju povjerenstva za ocjenu strateške studije utjecaja na okoliš kombiniranog golf igrališta Matalda na otoku Cresu;
- poziv za sjednice povjerenstva;
- zapisnike sa održanih sjednica.
S obzirom na jasne odredbe Zakona i Uredbe o javnosti rada osobno mi ne pada na pamet informacije koje Ministarstvo mora javno obaviti tražiti prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ostaje za nadati se da će se Ministarstvo uozbiljiti i u ovom slučaju nastaviti postupak onako kako to zahtijevaju zakoni i propisi. Naravno da je neozbiljno – ako ne s predumišljajem – i to što se javna rasprava o stateškoj studiji odvija upravo usred turističke sezone, a javno izlaganje će biti 12. kolovoza, po najvećem zvizdanu u 13 sati.
Naravno da je sumnjiv i odnos Grada Malog Lošinja u postupku izrade strateške studije. Budući da će se zahvat odvijati na području Grada Malog Lošinja i Grad je pozvan da odredi sadržaj studije, no iako se radi o potencijalno ozbiljnoj ugrozi okoliša na svom području Grad se u osobi gradonačelnice očitovao da, citiram, smatramo da nemamo dodatnih zahtjeva u pogledu sadržaja studije ... Dakle, Grad kojeg utjelovljuje gradonačelnica, čak nije ni siguran da nema dodatnih zahtjeva, nego to samo smatra. Osim što je takva tvrdnja nelogična ona je i neozbiljna kao i cijela ova priča oko golfa na Mataldi.
Komentari:
Milanov ićeva vlada poduzela je neophodne korake da bi Pelješki most bio financiran iz europskih sredstava
faktograf.hr/.../...
Krčki most koji je izgrađen 70-tih godina, gradile su ga beogradska Mostogradnja, zagrebačka Hidroelektra, a Kinezi su dolazili gledati kako se gradi. Dakle, Kinezi gledali i čudili se. Čudili su se rasponu luka koji je jedan od najvećih na svijetu. Još tih godina je bila zavidna tehnologija. Masa ljudi, masa kapitala... to je danas Kina, što je nekad bila Jugoslavija, dakle socijalizam.
Sada se ovi što su upropastili sve što se dalo upropastiti, ponosno slikaju sa rukom na srcu. Bagra.
index.hr/.../...
Ana Kučić u utrci za novi mandat u M. Lošinju: ‘Okrećemo se EU-u kao izvoru novca’
novilist.hr/.../...
Jesu li njoj kazali da EU ne daje novac olako i da s EU birokracijom nije lako kao s hrvatskom državnom revizijom. Da može tvrditi kako revizije za 2019 uopće nije bilo, a materijali za GV su imali naslov Revizija za 2019. Provjerite na stranici Državne revizije:
revizija.hr/.../...
Priča o Pelješkom mostu je najviše priča o korupciji, nesposobnosti, hvatanju političkih bodova na lažnim obećanjima, nepoštivanju rokova, prekoračenju proračuna, nepotizmu, administrativno j sporosti itd. S druge strane, EU u projektima koje financira zahtijeva pravovremeno izvještavanje o ispunjenju plana, obrazloženje odstupanja od plana (posebno po pitanju dodatnih troškova), poštivanje rokova te preuzetih obaveza. Tek kada je sve što je potpisano ispunjeno, EU šalje novac, i to retroaktivno. Postoje redovite kontrole, ali i izvanredne. Čak i nakon isteka trajanja projekta, u ovom slučaju gradnje mosta, EU još šalje kontrole i traži izvještaje. Sve to zvuči jako birokratizirano , i je, ali je, začudo, puno manje birokratizirano od sustava koji postoji u Hrvatskoj. Dakako, puno transparentnije i poštenije.
Svoju nepismenost i površnost Ana Kučić ne može sakriti ni u jednoj jedinoj rečenici. Svi koji su doprinijeli, mogli su doprinijeti izgradnji Pelješkog mosta. Eventualno je mogla čestitati svima koji su sudjelovali u izgradnji, ali svi nisu mogli doprinositi u izgradnji. Pogotovo u izgradnji nisu mogli doprinositi onima kojima je htjela čestitati. Njen Veliki vođa kojemu je upućena ta čestitka jest doprinio izgradnji mosta (po funkciji koju obnaša) ali nije ništa doprinio u izgradnji. Osim naravno ako nije betonirao ili vario na mostu u izgradnji.
Na spajanju Pelješkog mosta, u srijedu kasno navečer, premijer Plenković pojavio se u društvu većine ministara svoje Vlade. Za medije su pozirali i mnogi drugi HDZ-ovci, poput Dubravke Šuice, Luke Bebića, Branka Bačića, šefa Hrvatskih cesta Josipa Škorića.
Bili su tamo i predstojnik Plenkovićeva ureda Zvonimir Frka Petešić, dubrovačko-nere tvanski župan Nikola Dobroslavić, te predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Ukratko, uz pratnju lokalnih i ostalih premijeru bliskih HDZ-ovaca, na svečanosti se okupio kompletan državni vrh, ali bez Zorana Milanovića.
Stvari djeluju još malo uvrnutije
Uskraćivanje poziva predsjedniku države, na događaj koji premijer opisuje kao “rješavanje 300-godišnjeg hrvatskog pitanja”, djeluje još malo uvrnutije nakon što je među uzvanike uvršten, primjerice, i šef HDZ-a Bosne i Hercegovine, Dragan Čović.
telegram.hr/.../...
Toliko besmisla u samo jednoj rečenici može napisati samo Ana Kučić, dokazani stručnjak za nulti govor, odnosno blebetanje kojim se ne kaže ništa. Izgradnjom Pelješkog mosta se spajaju dva odvojena dijela Hrvatske a ne povezuje se čitava Hrvatska. Čitava Hrvatska se ne može povezivati, mogu se povezivati samo njeni dijelovi u cjelinu. U ovom slučaju mostom se spajaju dva fizički odvojena dijela državnog teritorija a ne čitava Hrvatska.
Čitava, cijela, cjelovita, jedinstvena, ukupna sve je to isto Ani Kučić. Ona zna što je u stvari htjela reći, a i oni kojima je poruka upućena i ne obraćaju baš puno pažnje na sadržaj.
Tako je besmislena je i tvrdnja o potpunom povezivanju čitave Hrvatske. Potpuno povezivanje treba
Nije da on to ne voli, dapače...
Zanima me hoće li se nakon izgradnje pristništa na Mrtvaški gradonačelnica hvaliti kako je ostvarila tristogodišnji san svih Lošinjana, te je povezala Lošinj sa Dalmacijom.
Naravno, nakon izgradnje ceste do Mrtvaške, koja će biti nikada, hvalit će se još jednom.
[POLA MILIJUNA KUNA ZA PROJEKT "ČUVAJMO ZDRAVLJE OTOČANA"]
Jučer je u Gradu Cresu obilježen početak projekta „Čuvajmo zdravlje otočana“ čiji prijavitelji Grad Cres i partner Mali Lošinj žele educirati i osvijestiti stanovništvo o važnosti prevencije određenih bolesti kao i o zdravim navikama.
Projekt „Čuvajmo zdravlje otočana“ u suradnji sa Specijalnom bolnicom Medico ima za cilj osiguravanje znanja o psihološkom savjetovanju, spolnom zdravlju žene, povećati svijest o važnosti prevencije bolesti raka vrata maternice te potaknuti stjecanje zdravih životnih navika. Za projekt „Čuvajmo zdravlje otočana“ osiguralo se gotovo pola milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda, a provoditi će kroz različite aktivnosti kao što su izrada edukativnog materijala, medijska kampanja, organizacija predavanja, tribine, okrugli stolovi, radionice, a sve u cilju poboljšanja zdravlja, prevencije i stvaranja zdravih navika žitelja otoka Cresa i Malog Lošinja.
U ime Grada Kučićka se samo prikeljila tuđem projektu, a hvališe se kao da ga je sama smislila i izradila.
A taj veličanstveni uspjeh kićenja tuđim perjem njezina najveća obožavateljica komentira "Lijepa naša domovino i gradonačelnice bravo". Bravo što projekt nije osmislila lošinjska gradska vlast a novac troši bez ikakve zasluge!
Prosječno vrijeme vožnje katamarana Dubravka na relaciji Mali Lošinj - Rijeka iznosi oko 4 sata i 15 minuta.
U istom tom vremenu katamaran Antonija pređe put iz Zadra do Rijeke, uz 3 usputna pristajanja. A na karti Lošinj otprilike na pola puta između Rijeke i Zadra.
A gospođa koja sve to podržava, jednog dana će naletjeti na vlastitu "nagaznu minu".