Jedan od razloga učestalih požara na šumskim površinama, osobito na šumskim površinama vezanim uz naseljena mjesta, mogao bi ležati u činjenici da hrvatski zakonski okviri dopuštaju relativno laku prenamjenu opožarenih šuma u građevinsko zemljište, piše Novi list ...
U prilog ovoj tezi, navodi se, govori podatak na koji je prije donošenja Zakona o šumama 2005. godine od svojih stručnih suradnika upozorena Hrvatska narodna stranka.
Stručnjaci koji rade u tom resoru već dugi niz godina upozoravaju nas da se (pre)često događa da se opožarena područja prenamjenjuju u građevinska, da se na tim područjima otvaraju kamenolomi, benzinske crpke, industrijske ili poduzetničke zone, rekao nam je HNS-ov saborski zastupnik Dragutin Lesar.
Utjecaj na lokalne vlasti
Računica je u ovoj igri jednostavna; privatni investitori koji posjeduju šumske površine uz naseljena mjesta nemaju gotovo niti minimalnu šansu za prenamjenu tog prostora u građevinsko zemljište. Za takvo što, naime, potrebna im je dozvola Ministarstva poljoprivrede, Šumarstva i vodnog gospodarstva, kakva se izdaje isključivo u slučajevima kad je prenamjena šume u građevinsko zemljište interes Republike Hrvatske. U slučaju kad na mjestu Šume ostane zgarište, pak, dovoljna je promjena lokalnog prostornog plana, odnosno odluka lokalnih vlasti na koju je znatno lakše utjecati nego na odluke nadležnog ministarstva, piše Novi list.
Zbog upozorenja stručnjaka, Hrvatska narodna stranka je pri izradi Zakona o šumama inzistirala da se ubaci i članak koji govori da se nakon požara šumsko zemljište pet godina ne može privesti drugoj namjeni. Ovaj članak zakona danas je jedina prepreka manipulacijama nakon požara na šumskim površinama.
- Mi smo zapravo tražili da se uvede potpuna zabrana prenamjene opožarenog šumskog zemljišta u građevinsko, posebice onog unutar granica ili u blizini granica naselja. Ako je šuma izgorjela, treba zasaditi novu. To je bila naša logika. Ovih pet godina zabrane, što je na koncu ušlo u Zakon o šumama, jedan je blagi i očito neuspješan pokušaj sačuvanja naših šuma, kaže Lesar.
Analizom do uzroka
Za saznanja o ovom problemu novinar Novog lista pitao je i načelnika Hrvatske vatrogasne zajednice Željka Popovića, koji kaže da je u kuloarima čuo za mogućnost prenamjene šumskog zemljišta nakon požara.
- O tome sam nešto načuo, ali ne bih mogao govoriti o konkretnim primjerima, kratko je odgovorio načelnik HVZ-a Popović, a o učestalosti požara u šumama na granicama naselja nije nam mogao dati konkretnije podatke.
Treba napomenuti da izričita zabrana prenamjene opožarenih šumskih površina u građevinsko zemljište ne postoji, ističe novinar, i napominje da HNS-ov saborski zastupnik Lesar smatra da bi bilo dobro kada bi svi oni koji se bave preventivom šumskih požara napravili analizu sudbine opožarenih područja iz 2002. 2003. i 2004. godine, posebice onih unutar ili u samoj blizini granica naselja.
- Bez namjere da išta insinuiram, uvjeren sam da bi rezultati ove analize mogli ukazati i na uzroke požara. A onda se preventiva sama po sebi nameće; potpuna zabrana pretvaranja opozarenih područja u građevinska, zaključuje Lesar.
Sličan problem s prenamjenom šumskog zemljišta imala je Grčka, ali na žalost nedostatan zakonski okvir u toj zemlji otkriven je prekasno, piše Novi list.
- Broj požara i opozarenih područja po godini iznosio je prosječno 11.500 hektara. Jedan od faktora nestanka šumskih područja u razdoblju od 1980. do 1990. godine je znatan porast zahtjeva za prenamjenom zemljišta. Budući da je vrlo teško dobiti prenamjenu šume u građevinsko zemljište, a manjak građevinskih područja njihovu cijenu je digao u nebo, ilegalno su okupirane opožarene površine. Kad je broj ljudi na »okupiranim« opožarenim šumskim površinama postao prevelik, grčka vlada jednostavno je legalizirala postojeće stanje, napisao je u izvješću o požarima u Grčkoj Gavril Xanthopoulos, savjetnik za tehnologije prirodnih resursa.