Svjedoci smo sve većeg usmjerenja vlasti prema liberalizaciji tržišta rada u što se uključuje i reforma radnog zakonodavstva. Sve to čini se pod velom zabrinutosti za daljnji gospodarski razvitak Hrvatske čija je osnovna prepreka (!?) «prezaštićena» radna snaga. Savjeti svjetskih ekonomskih policajaca u tijelima kao što su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka idu prema tome da ono malo radničkih prava koje imamo bude ukinuto da bi se omogućila jednostavnija poslovna PLJAČKA domaćim i stranim kapitalistima. Oni tvrde . . .
"Radnici i radnice trebaju bit zaposleni na način da ih se konstantno drži u strahu za njihov posao. Kako? Tako što će se umjesto Ugovora o radu na neodređeno, potpisivati ugovori o radu na određeno vrijeme (1, 3, 5 godina). To će poboljšati gospodarsko stanje i unijeti veću živost na tržište rada."
Istina? NE! Time će se postići veća poslušnost zaposlenika zaposlenica poslodavcima i poslodavkama, a istovremeno osigurati pasivnost radnika/ca u borbi za svoja prava. Jer tko je spreman u ovim vremenima kada imamo na stotine tisuća nezaposlenih riskirati svoje radno mjesto posebno ako se radi o osobama starijim od 40 godina. Umjetnim održavanjem velike nezaposlenosti kapitalisti osiguravaju sebi stalan izvor radne snage koja je uslijed nesigurnosti za svoj posao prisiljena zanemariti svoje opravdane zahtjeve za poboljšavanjem uvjeta rada i povećanjem plaća znajući da na posao koji oni obavljaju konkurira najmanje 20 nezaposlenih.
"Trebaju se smanjiti otpremnine i otkazni rokovi da bi se olakšalo zaošljavanje nezaposlenih!"
Istina? NE! Smanjenjem otpremnina i skraćenjem otkaznih rokova neće se povećati realna zaposlenost već se samo omogućiti brža izmjena radnika/ca zaposlenih u pojedinim poduzećima. Broj nezaposlenih time se neće smanjiti već će se samo zamijeniti imena i prezimena onih koji su nekad bili zaposleni i onih koji su nekad bili nezaposleni! Na taj način se želi unijet razdor između radnika/ca i nezaposlenih.
"Štrajk nije instrument radničke borbe jer je neproduktivan i ima negativan utjecaj na poslovanje određenog poduzeća."
Istina? NE! Štrajk, okupacije tvornica, građanski neposluh su legitimni alati radničke borbe za bolje uvjete rada, veće plaće, manju radnu satnicu, promjene u društvu. Oni se ne samo mogu, već moraju koristiti da bi nam se osiguralo bolje sutra, u protivnom postat ćemo samo pijuni u rukama kapitalista. Bez snage, bez solidarnosti!
"Poslodavci/ke su pozitivci jer je njima jedino u interesu poboljšanje uvjeta života svih nas!"
Istina? NE! Poslodavci/ke su u u cijeloj igri isključivo iz jednog jedinog razloga - veće zarade! Njihov interes ne ide dalje od njihovih džepova i jedini im je motiv - profit! Što stane na put ostvarenju tog cilja bit će uništeno. Sindikati, radnici/ce, okoliš...
"Poslodavicam/kama je puno teže nego radnicima/ama jer su oni/e u nosioci napretka i oni/e najviše gube ovakvim gospodarskim stanjem!"
Istina? NE! Poslodavci/ke su svoja bogatstva stekli pljačkajući radnike/ce njihovih plodova rada, uzimajući višak vrijednosti proizvedene robe i dijeleći je među sobom istovremeno ignorirajući notornu činjenicu da su radnici/e ti koji svojim radom pokreću cjelokupni gospodarski proces. Bez radnika/ca nema proizvoda i robe te napretka, bez poslodavaca/ki ima!
"Ne postoje razlike između radnika/ca i poslodavaca/ki. Klasne podjele su izmišljotina prošlog stoljeća. Svi smo mi jednaki, s zajedničkim interesima i uvjerenjima!"
Istina? NE! Nema nikakve sličnosti između kapitalista i radnika. Radnik/ca svojim radom, bio on fizički ili intelektualni, proizvodi robu koristeći svoje znanje i energiju, poslodavci/ke koristeći svoju moć (koju ima garantira kapitalističko uređenje i njegov aparat – država) kradu radnicima/cama višak vrijednosti za sebe, svoje obitelji i sebi slične. Mjesečna plaća, koja se isplaćuje direktorima iznosi i preko trideset prosječnih plaća radnika/ca u poduzeću. Nitko od njih nije stekao/la "svoje" tvornice, hotele, markete itd. svojim radom, već time što su oni ili njihovi preci jednako kao i danas koristili svoju moć da onima (radnicima/ama) kojima proizvodi rada stvarno i pripadaju to oduzmu.
"Ne postoji alternativa ovome što mi imamo ovdje u Hrvatskoj. Sve je ostalo utopija koja nije ostvariva!"
Istina? NE! Postoji alternativa koja je daleko humanija i sposobnija osigurati svakom pojedincu/ki, radniku/ci, umirovljeniku/ci, studentu/ici, učeniku/ci život dostojan ljudskog bića. Svako prema sposobnostima, svakom prema potrebama. Proizvoda rada ima i više nego dovoljno da bi se osigurao normalan život svakom od nas. Radnih mjesta ima i više nego dovoljno da kapitalistima nije jedino u interesu profit. Slobodarsko društvo i organizacija je budućnost. Izađimo na ulice i pokažimo da više nećemo pokunjeno šutjeti dok se i ono malo osiguranih prava radnika ukida nama na očigled. NEKA 1. SVIBNJA BUDE DAN OTPORA! NEKA SVAKI DAN BUDE DAN OTPORA!
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Prvomajski proglas Riječke anarhističke inicijative:
Svatko ima pravo na zdrav život.
