Zakon o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

aHrvatski Sabor izglasao je Zakon o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija) koji je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Aarhuška konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša potpisana je 25. lipnja 1998. u danskom gradu Aarhusu na 4. konferenciji ministara kada ju je potpisala i Republika Hrvatska. Konvencija je stupila na snagu 30. listopada 2001., odnosno devedesetoga dana od datuma polaganja 16. isprave o potvrdi. Aarhušku konvenciju do sada je potvrdilo 39 država, EU ju je potvrdila 2005. godine.

 

Obveza svake stranke Konvencije da svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigura pravo pristupa informacijama o okolišu, koje čuva javna vlast kod sebe ili kod nekog drugog, bez obveze iskazivanja interesa, te je nužno da javna vlast učini dostupnim i pruža informacije o okolišu široj javnosti u najvećoj mogućoj mjeri, naročito koristeći tehnologije informiranja i komuniciranja i sada je osigurana u hrvatskom zakonodavstvu primjenom općeg propisa - lex specialisa za informiranje - Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, 172/03).

Temeljem toga Zakona utvrđuje se i javno objavljuje svake godine Popisa tijela javne vlasti koja su dužna provoditi Zakon. Konkretno u području zaštite okoliša odredbe Zakona provode se putem Odluke o ustrojavanju kataloga informacija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, koju je donijela ministrica Marina Matulović Dropulić temeljem toga Zakona početkom 2005. godine.

U tom aktu su pod posebnim poglavljem sistematizirano utvrđene sve informacije i sadržaji koje posjeduje i nadzire Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva iz područja zaštite okoliša.

Ovaj sustav pružanja informacija o zaštiti okoliša izravno i konkretno nadograđuje postojeći informacijski sustav koji je ranije propisan Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 82/94 i 128/99), a temeljem kojega se putem Uredbe o informacijskom sustavu zaštite okoliša (Narodne novine, broj 74/99) provodi dostavljanje podataka o okolišu (prostorna obilježja, otpad i dr. ) i/ili njegovim sastavnim dijelovima (zrak, voda tlo, more, biološka i krajobrazna raznolikost, klima, kulturna baština i dr.), koji svi podaci, zajedno sa legislativom iz toga područja su dostupni putem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, odnosno Agencije za zaštitu okoliša, koja je osnovana Uredbom o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša (Narodne novine, broj 75/02), a između ostalih zadataka, ima i javnu ovlast osiguravanja pristupa svim informacijama o okolišu korištenjem modernih tehnologija i komunikacijskih standarda u skladu sa zahtjevima iz Konvencije.

Potvrđivanjem (ratifikacijom) Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, Republika Hrvatska bi na razini Ujedinjenih naroda/Europske gospodarske komisije potvrdila svoje opredjeljenje za otvorenost i slobodan pristup informacijama o okolišu što je već odgovarajuće riješeno domaćim zakonodavstvom, kao i osiguranje sudjelovanja javnosti u pitanjima okoliša te pristupa pravosuđu u skladu sa svjetskim standardima.

Konvencija se sadržajno može podijeliti na tri osnovna dijela:

1. pristup informacijama

2. sudjelovanje javnosti

3. pristup pravosuđu.

U Acquis-u Europske Unije nalaze se dvije direktive koje se odnose na područje Aarhuške konvencije i to: Direktiva 2003/4/EC o pravu na pristup informacijama i Direktiva 2003/35/EC o sudjelovanju javnosti. Europska zajednica postala je strankom Aarhuške konvencije u siječnju 2005. godine. Glavno tijelo Aarhuške konvencije je konferencija stranaka, ona se sastaje najmanje jednom svake dvije godine. Na sastancima se razmatra napredak u ratifikaciji i provedbi konvencije te se donosi odluka o budućem radu usvajanjem plana rada. Radna skupina stranaka se sastaje najmanje jednom godišnje te nadzire provedbu plana rada u razdoblju između konferencija stranaka.

Ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana od datuma kada Hrvatska položi svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.