Pri kraju Drugog svjetskog rata saveznička formacija Balkan Air Force je napadima zrakoplova Beaufighter južnoafričkog zrakoplovstva pokušavala ušutkati nacističke obalne topove smještene na brdu Tovar (Monte asino) na otoku Lošinju, jer su bili prijetnja savezničkim pomorskim snagama na sjevernom dijelu Jadrana. U nastavku fotografije napada i Tovara danas.
Tovar danas (Google earth)
Komentari:
po oslobođenju nijemci su po nekim navodima pobijeni u porta šešuli a četnici na brodu ispred zabodaskog..suv remenici su svjedočili da je more danima izbacivalo leševe..
izvor:lettere di zabodaski
@kmet
naši"ne mogu počiniti ratni zločin..ili ipak?
I iako je svaki ratni zločin - zločin i krivce treba kazniti, vidi matemetiku (koliko je ljudi i od koga poginulo) te kauzalitet.
Birate teme koje su između umobolnih i nevažno/prežvak anih, kao da ste cjepljeni protiv normalih rasprava o bitnim, današnjim temama. Tko zna, možda tako treba biti.
..neće se ponoviti.
..rasprava sa tobom
Teme su umobolne jednako kao i narod koji zapinje na cetrdesetpetoj (`45). Kopa se po kantama za smece, drzavni sluzbenici primaju placu i cackaju mecku dok sve ide u tri PM, a narodu je do ustasa i partizana.
Solic je domaci u Mucu, a ne u Losinju, a gospon fiskal Kojic...taj je domaci preko Drine u tri PM:)
Stoga masovno doseljavanje vrijednih Slavonaca, Bosanaca i ostalih, treba promatrati pozitivno u kontekstu prestanka virenja iz talijanske guzice. Istina, kod nas je jedan fašizam 45-te zamijenjen drugim ali i tome je došao kraj...
o kojem ti to "talijanskom - fasistickom okupatoru" govoris???? Ovi nasi krajevi su od pamtivijeka pa do 1945 bili su pod potpuno legitimnom vlascu Mletacke rep, Napoleona, Austrijskog carstva i Kraljevine Italije....to nije bila nikakva okupacija nego regularna vlast.
Sto su Losinjani mislili o onome sto bi ti nazvao "oslobodjenje" pokazali su tako sto su nakon 1945 "digli sidro" pa na tvoju srecu ti i tvoji dobili besplatan krov nad glavom tzv. "opcenarodu" imovinu.
Eto kakvi su Losinjani, a kakvi su oni koje ti valjda smatras "ne Losinjanima" Bosanci, Slavonci etc.... proseci do talijanskog vrtica pa ces vidjeti da su najbrojini ucenici u "fasisticko-oku patorskom" vrticu oni cija prezimena zavrsavaju na "ic" i ciji su roditelji doselili nakon 1945 kada ste ispravili tisucljetnu nepravdu i "vratili" ove krajeve pod vlast onih koji je nikada prije nisu imali.
nakon II svj rata losinj je pao pod YU i to je bilo legitimno. ono sto je usljedilo (progon stanovnistva) nije bilo korektno ali ok.
No ako Hrvati smatraju svaku vlast Losinja prije YU i Hrv kao (fasisticku) okupaciju, tada se moze govoriti i suprotno. Pitanje je kako netko tko je drzavu dobio tek 90-ih moze govoriti o "okupaciji" nad teritorijem 1918-1945.
Tipicna hrvatska zatucanost i kompleks vece vrijednosti. pa sada kada smo dosanjali "tisucljetni san" imamo drzavu uz bok rumunjskoj i bugarskoj. uzmi putovnicu u ruke i putj malo svijetom pa ces naucit vidjeti dalje od TV kalendara i Bujice
Rijesili se civiliziranih austrijanaca i otrcali u zagrljaj braci srbima.
Otoci su dopali pod YU samo zahvaljujuci cinjenici da je tito bio na pobjednickoj strani i u ovoj trgovini ga je svesrdno podrzao Staljin. Inace omrazeni tito je pretendirao cak i na Trst ali ameri i englezi nisu dozvolili. Znaci teritorij je opet promijenio vlast kao ratni pljen i diplomatska trgovina.
koliko je to bilo posteno, vidljivo je iz cinjenice da su je dogodio egzodus i esuli.
i dok se vode rasprave o tome ciji su otoci, masa nasih sugradjana trci u Rijeku na konzulat "omrazene" Italije i tamo uvjerava konzula da se iako rodjeni u YU, danas 70 god nakon "oslobodjenja"o sijecaju vise talijanima nego slavenima kako bi dobili tal. drzavljanstvo.
Citat: Lako je biti general poslije bitke. Tada se činilo da je najpametnije prikloniti se pobjedničkoj Srbiji u nadi da bi se time sačuvalo što se sačuvati dade od talijanskih apetita za širenje na hrvatske krajeve. Austriji je bilo suđeno da bude raskomadana Wilsonovom doktrinom i voljom pobjedničkih sila Antante.[qutoe]Otoci su dopali pod YU samo zahvaljujuci cinjenici da je tito bio na pobjednickoj strani i u ovoj trgovini ga je svesrdno podrzao Staljin. Inace omrazeni tito je pretendirao cak i na Trst ali ameri i englezi nisu dozvolili. Znaci teritorij je opet promijenio vlast kao ratni pljen i diplomatska trgovina.O povijesti treba pisati bez emocija, te stoga izbjegavati emotivne pridjeve poput "omraženi". Bio Tito omražen nekome ili ne bio, nesporna je činjenica da su zahvaljujući Titovoj partizaniji Hrvatskoj vraćeni dijelovi koji su nakon Prvog svjetskog rata kao ratni plijen pripojeni Italiji.Citat: Ako već koristiš emotivno nabijene pridjeve priznaj da baš nije bilo pošteno ni nasilno talijaniziranje slavenskog življa koje je palo pod talijansku vlast.
da li se pitas tko to danas talijanizira slavenski zivalj:
1 pobroji tko su clanovi zajednce talijana
i da li ih je Musolini natjerao da se uclane ili su namirisali korist.?
2. stotinu tisuca zahtjeva za tal drzavljanstvo predano je na konzulatima u Puli, Rijeci, Splitu, Zadru u proteklih nekoliko godina. ja osobno znam par ljudi koji nemaju ni kap tal krvi i neznaju ni beknuti talijanski.
3. kada se otvarao tzv tal djeciji vrtic slaveni su potrcali upisivati djecu.
ono sto mi smeta je licemjerje koje je jako izrazeno kod nasih ljudi, a kao i srbi zive sa mitom da su ih svi tlacili i iskoristavali. eto u zadnjih 25 god smo dokazali koliko smo sposobni.
nije slucajno da se u istri najkvalitetnije zivi, oni znaju da nije sve potpuno crno niti potpuno bijelo.
Diljem svijeta razasuti su nasi rodjaci koji njeguju uspomenu na Losinj i losinjsku tradiciju i cak drze do nje vise nego sto drze sadasnji stanovnici otoka. barem na internetu mozete naci dokaze sa kojim emocijama ti ljudi pricaju o otoku koji su (morali) napustiti.
Cinjenica je da je Venecija ostavila dubok trag na kulturu Losinja i ljudi, pa stoga ne cudi cinjenica da su se se ljudi iz slavenskih obitelji osijecali talijanima (te ljude valjda neki smatraju onima koji su podilazili "okupatoru").
To je povijest, a pogledajmo u danasnjost....p a kako stojimo sa asimilacijom sada kada smo svoji na svome i kada je otok oslobodjen od tudjina i dio svetog Rvackog tla????? Riva nam je pretrpana domacom i starorvackom slasticom "bakljavom", glavni suveniri su nam drvene caplje (kod hotela Apoxiomen), cilimi i skoljke iz Turske. Uskoro cemo na Cikat moci ici samo ako platimo ulaznicu, a dijelatnici Jadranke ubrzano uce Ruski. Uz to gradom upravlja drzavnotvorna stranka (nacionalno-krs canska) desna politicka opcija.
Da ponovimo neke povijesne činjenice: Mletačka republika kupila je veći dio naše obale i otoka 1409. za tričavih 100.000 dukata i vladala sljedećih 388 godina, kada ih je pregazila napoleonova vojska. Jezik koji se tada govorio bio je venetski talijanski, a pojmovi "Talijan" i "talijanski" tada još nisu ni postojali (pojavili su se s Risorgimentom, talijanskim narodnim preporodom, sredinom 19. stoljeća). Venetski se, uz genoveški, katalonski i južnofrancuski stopio u mješavinu jezika poznatog kao "lingua franca", stoljećima glavni jezik pomorske trgovine i diplomacije u sredozemnim lukama. Tim jezikom su pričali i lošinjski pomorci, inače vrlo cijenjeni kapetani na mletačkim brodovima. Taj jezik je baza našeg lošinjskog "talijanskog" dijalekta, a ne standardni talijanski iz vremena između dva svjetska rata. Osjećaj bliskosti "talijanskoj" kulturi u biti nema veze s post-Garibaldij evskom ili D'Annunzijevom Italijom, već seže dublje u prošlost i puno šire od današnje Italije. Dijeljenje zajedničkog kulturnog kruga nema nikakve veze s nacionalnom pripadnošću. A proglasiti nekoga "suradnikom okupatora" samo zato što govori njemu sličnim jezikom opasna je glupost. Bilingvizam (Hrvati koji govore i talijanski) je oduvijek bio sumnjiv onima koji su dolazili iz od svijeta izoliranih (kopnenih) krajeva. A moj nono je govorio da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš...
Venecijanska (ili talijanska zovi to kako zelis ) kultura je dalekoseznija i superiorna je hrvatskoj, pa se mozemo tijesiti koliko hocemo. da tome nije tako, u V. losinju i Veneziji nebi dominirali venecijanski lavovi vec bi dominirala sahovnica. Kada vec sopominjes te "losinjske pomorce" kojima je tako dobro islo pod Mlecima ja bi dodao da nam je islo dobro pod Mlecima, Austrijancima, Talijanima i YU drzavom, a gdje smo zavrsili pod nasom toliko sanjanom drzavom???? nakon vise stoljeca losinj nema flotu i to koje li slucajnosti u drzavi u kojoj smo sami svoji gazde!!! eto toliko....vrije me je da prestanemo filozofirati o nasoj superiornosti, izmisljati teorije o stoljecu sedmom i traziti "vanjskog neprijatelja", dok god po standardu zaostajemo za narodima sa kojima imamo zajednicku povjest.
eto!!
Nisi odgovorio na jednostavno pitanje koje glasi Koja si to prava oni uzimaju, a nemaju ih? Uskličnici nisu odgovor, nego izbjegavanje odgovora Citat: Mislio sam da građani ove države imaju ustavno pravo na slobodu govora, a da prošlost ovog otoka nije Sveto pismo o kojem se ne smije raspravljati jer je to Božja riječ. Također sam mislio da Jadranka nije sveta krava zaštićena od svake kritike.
Vidimo se 16.7. na vrhunskom Playboy Partyu po prvi puta na Malom Lošinju!!!
Ocekuju vas predivne hostese, Playboy Bunnies, Ples u časi, DJ Emilio Dalbello, sexy Andrea String na svojoj violini te nase sexy plesacice!
Od 22h do ranih jutarnjih sati partijajte s nama u Malom Lošinju u klubu TheEnd Adria Bar!!!!
"vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati"
Eto sada i Pinki "penzioner" angažitrao svog brata sa bagerima na rivi, kako bi i on pridonio boljitku ljetnom turizmu.
A što se onih koji vole "klicati" moćnicima raznih vrsta tiče - njih je uvijek bilo i bit će. Prepoznajemo ih po njihovoj glasnoći, kada pljuju po palim moćnicima i uzdižu nove moćnike. Sve će učiniti da dobiju malo njihove moći i, po mogućnosti, koju pinkicu para. Ah, Igre prijestolja na lošinjski način. A kada dođu u Rijeku, Zagreb ili negdje dalje - manji su od makovog zrna.
Link sjecanja jednog od ucesnika, par fotografija I sa Losinja, ako vec niste vidjeli:
saafww2pilots.yolasite.com/... /
www.youtube.com/.../
.../newsletter-2013-single-pag e.pdf
Cetnici su se uglavnom drzali prostora gdje su zivjeli Srbi koji su ih podrzavali.Ovak av duzi boravak, mjesecima na Losinju dio je propalog plana o iskrcavanju saveznika kao je Churchill rekao u "Meki trbuh Evrope."pored Italije razmatrala se mogucnost o iskrcavanju na Jadranu, tocnije Kvarner-Istra.T o je bio dio plana Churchilla da sprijeci prisustvom saveznickih snaga pobjedu Tita I komunista nakon rata.On je malo imao problem /kompleks iz WWI pomorskim desantom na Dardanele/Tursk a ,kojom je neuspjelom operacijom zapovijedao kao minister mornarice.Roosv elt je bio protiv jer se nije znalo kako ce se postaviti partizani tako velikom prisustvu saveznickih snaga.Staljin je bio protiv jer je vec gubio uticaj u Grckoj gdje su uz pomoc Britanaca jacali rojalisti.
Iz tih teskih ali i slavnih dana borbe za otok Losinj pokusat cemo reci nesto vise o igri oko tog otoka i nastojanje da se putem cetnika osigura izlaz iz dilema oko saveznickog iskrcavanja na Balkan.
Poznato je da su Churchillovi prijedlozi u vezi s istocnom obalom Jadrana bili najvjerojatnije izraz njegove politike, tzv. guranja noge u odskrinuta vrata, odnosno nastojanje da se makar i simbolickom prisutnoscu vlastitih vojnih snaga osigura i slijedeci korak: intervencija!
Pretpostavka o takvom iskrcavanju bila je jos jedan od poticajnih faktora rukovodstva NOP-a da sto odlucnije izgradjuje oruzane snage i sistem narodne vlasti,da onemoguci svaki predah izdajnicima naroda da se ukljuce u trgovinu s nacionalnim teritorijem za racun stranih sila.U tom kontekstu sprijecen je i pokusaj cetnika da se prikupe i ucvrste na Losinju.
Naime u jesen 1943.Churchill je nastojao da vojne snage saveznika budu na istocnoj obali Jadrana(Dalmaci ja).Takvoj se upotrebi snaga protive SAD.Konsolidaci jom saveznicke fronte u Italiji sve je prisutnija ideja i teznja za intervencijom na sjevernom Jadranu(Istra, Slovensko primorje).
Ona ima visestruko strategisko znacenjerosirit i utjecaj saveznika sto dalje prema Istoku.
Istra je zauzimala znacajno mjesto u razmjeni misljenja Tita i Churchilla u Italiji u kolovozu 1944.Tada je Churchill ukazao da ce saveznicke snage izvrsiti desant na Istru i krenuti dalje na sjever.Iznoseci tu ideju,zatrazio je da to ostane strogo povjerljivo saopcenje.Na sebe je preuzeo obavezu da ce o tome obavijestiti Roosvelta i Staljina.Ta svoja dva partnera informirao je o sastanku s Titom, ali nista nije spomenuo o saveznickom iskrcavanju u Istri...Na kraju 1944. razradjuju se planovi za prodor 5.americke armije k Istri.(Vojimir Kljakovic:Pitan je saveznickog iskrcavanja na Balkan 1939-1945,Vojno istoriski glasnik 3/1978.)
Britanska povjesnicarka Eizabeta Barker u svojoj knizi( Britanska politika na Balkanu u II svjetskom ratu,Globus, Zagreb 1977.)svjedoci o strategiskoj dilemi Velike Britanije kako krupnim vojnim napadom kroz Ljubljanski prolaz upasti u Podunavlje prije Crvene armije.U tom kontekstu posebno znacenje ima s jedne strane Zadar, a sa druge Losinj sa Cresom kao oslonac za operacisku bazu vojnopomorskih snaga.Ona pise:
"Iz perspektive 1974. godine tesko je odgovoriti na pitanje da li su dvije politike koje je britanska vlada prihvatila i primijenila prema Jugoslaviji odnosno Grckoj,odluka o njima bila je prakticki donijeta prije kraja 1943 godine,bile korisne za britanske interese.Tesko je zamisliti kako bi nam uspijelo da dovedemo Mihailovica na vlast a da je on kojim slucajem dosao na vlast, doslo bi do nove runde srpsko-hrvatski h masakara, koji bi po svojoj prilici bili jednako krvavi kao i oni sto su se dogodili 1941. i 1942. godine-i Jugoslavija bi se tada naprosto raspala." Kraj citata Barker.
Povijesne cinjenice,dakle ,ukazuju na ulogu cetnika u saveznickim kombinacijama oko Losinja 1943.godine.Nap omenimo neke najvaznije podatke.Raspolo zenju i odlucnosti cetnika da na Losinju docekaju saveznike narocito je pridonio potpukovnik Mladen Zujovic(Bio je clan Centralno nacionalnog komiteta Draze Mihailovica.Pos lije smrti Bircanina,svibn ja 1943,Draza Mihailovic ga je odredio za komandanta cetnika u Dalmaciji i Lici.Poslije kapitulacije Italije prebacio se iz Splita u Rijeku.)On je bio glavna veza cetnika sa stabom 2.talijanske armije.Kada je 8.rujna Italija kapitulirala,Ml aden Zujovic je pozvan u Stab 2.talijanske armije gdje mu je saopcena kapitulacija.Ta da mu je receno da je odsjecen od cetnika u Gorskom kotaru i Lici i da su cetnici iz Selca i Senja prebaceni na Losinj.U tom armijskom stabu Zujovic je,kako sam kaze."primljen kao saveznik i obavijesten o naredjenjima iz britanskog staba u kojima se govorilo da Italija organizira obranu jadranske obale."
Tom prilikom mu je omoguceno da se preko radio-stanice javi Drazi Mihailovicu i da se i sa njime savjetuje.Posli je toga Zujovic je napisao proglas u kome obavjestava da ce cetnici sacekati saveznike na obali i otocima Jadrana.Proglas su trebali siriti talijanski avioni,medjutim ,do toga nije doslo.Cetnici kao da teze realizirati proijekat iz 1941.(Radi se o Projektu S.Moljevica, od 30.VI.1941. o vanjskoj politici Velike Srbije poslije II svjetskog rata,Zbornik V.I.I.,tom XIV,knj.1,Beogr ad 1981).
U aranzmanu talijanskog obavjestajnog oficira fasista pukovnika Grinjola,10.ruj na poslije podne,Zujovic napusta motornim camcem Rijeku i otplovljava za Losinj.Osnovni mu je cilj da preduzme sve kako otok Losinj ne bi zaposjele snage NOVJ,vec da saceka sa cetnicima saveznicke pomorske snage i osigura njihov prihvat.Da bi postigao taj cilj,zalaze se za organiziranje obrane Losinja.Prvi je ,vec 11.rujna,napust io otok Losinj,kako ne bi pao pod udar oruzja NOVJ.Uputio se motornim camcem preko Visa,Sveti Andrija, i stigao u Brindizi,nakon 6 dana plovidbe,a zatim u Kairo gdje je djelovao kao suradnik Bozidara Purica,predsjed nika izbjeglicke vlade.(Branko Latas,potpukovn ik:"Cetnici iz Like u sluzbi Nemaca na podrucju Hrvatskog primorja i u Italiji 1943-1944. godine"Vojnoist oriski glasnik br.1/1979,Beogr ad)
Koliko su tada bile ralne namjere cetnika da na otoku Losinju docekaju saveznicke snage u vrijeme dok su se one borile tek na prilazima Jadranu u Juznoj Italiji?! Medjutim,kako je rat dalje odmicao i napredovala saveznicka fronta u Italiji,to su saveznicke( britanske) pomorske snage bile sve prisutnije na Jadranu, ali u to doba njima nije preostajalo drugo nego da se bore protiv njemackih snaga na Jadranu i da se na tom dijelu evropskog ratista oslanjaju na NOVJ i njenu mornaricu.
Na osnovi podataka, dobijenih od cetnika,savezni cki Ured za specijalne operacije razmatrao je mogucnost posjedanja otoka Losinja.Da bi provjerio stvarno stanje, uputio je u to podrucje obavjestajnu grupu ukrcanu na jednu kocu.Nju je na Losinju umjesto cetnika prihvatila Komanda luke Losinj.Sef grupe,kao oficir saveznicke armije,upucen je u Glavni stab NOV-a i PO Hrvatske.Time je njegov boravak u Jugoslaviji legariziran.On se vratio na Losinj i tamo je,nakon iskrcavanja Nijemaca, zajedno sa cijelom grupom zarobljen(13.XI 1943.)
Dalje,poznato je da je u razgovorima u Beogradu 7.XI 1944. Macklean-a i marsala Tita i 20.III 1945.godine izmedju saveznickog vrhovnog komandanta na Sredozemlju feldmarsala Alexandera i vrhovnog komandanta NOV-a i PO Jugoslavije marsala Tita bilo govora o Zadru i o Losinju.Tom je prilikom feldmarsal Alexander izjavio da planira operaciju zauzimanja otoka Losinja kao podrsku saveznickim snagama i njihovom napredaovanju prema sjevernoj Italiji.Marsal Tito je vjesto otklonio takve namjere saveznika i u zavrsnim operacijama,got ovo bez njihove pomoci,snagama 9.divizije i Pomorske komande sjevernog Jadrana oslobodio otoke Cres i Losinj(poginulo 495,zarobljeno 685 njemackih vojnika).Put prema Puli i Trstu bio je slobodan.(Brank o Mamula,admiral, "NOB na moru izvor iskustava suvremene opcenarodne obrane",Mornari cki glasnik br.5/1978,Beogr ad).
Prisutnost snaga NOVJ i Mornarice na obali i otocima,dakle ucinili su izlisnim svako angaziranje saveznickih snaga preko jugoslavenskog teritorija i mogucnost da bez dozvole Vrhovnog staba NOVJ borave i djeluju na jadranskom pomorskom vojistu.Time je jasno stavljeno do znanja da Jugoslavija, kao ravnopravan partner saveznicke koalicije,oslon jena prije svega na vlastite snage,ne dopusta nikome da ugrozi politicke ciljeve njene borbe izvojevane pod rukovodstvom Josipa Broza Tita.(Andjelko Kalpic:"Dostign uca Jugoslavije na Jadranu-djelo Titove epohe",Vojnoist oriski glasnik br.2/1977.Beogr a).U tom kontekstu likvidacija cetnika na Losinju(rujna 1943) od NOVJ ima osobito znacenje.
U velikim prekretnicama drugog svjetskog rata,kao sto je to jesen 1943.godine na Sredozemlju i proljece 1945.godine na evropskom ratistu, Losinj je imao istaknuto mjesto za pobjedonosan ishod narodno-oslobod ilackog rata i socijalisticke revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije.U jesen 1943,onemogucen je pokusaj cetnika da budu oslonac za otvaranje "odskrinutih" vrata na tlu nove Jugoslavije za tudje interese.
izvor Lettere da Zabodarski
Tek prije par godina su otvoreni dosijei u Beogradu iz Jugoslavenskih vojnih arhiva, agospodin Stefano Fabei je naveo to u svojoj knjizi "Lettere da zabodarski".
Ima na internetu nekoliko linkova na tu temu a ja citiram samo jedan od njih:
Zločin partizana u Malom Lošinju
Jedan od najvećih zločina koji su počinili partizani dogodio se na ostrvu Lošinju u mestu Mali Lošinj, nad zarobljenim četnicima Gacke zone i njihovim porodicama. O ovim zločinima u zemlji je pisano u dva maha. Najpre ih je 1990. godine pomenuo Pavle Jakšić, komandant partizanske 7. divizije, a potom 8. korpusa, u svojim memoarima (“Nad uspomenama”, prvi tom, strana 528). Jakšić piše da je u njegovom prisustvu Andrija Hebrang, jedan od vodećih hrvatskih komunista, kada se pročulo da more izbacuje unakažene leševe,pitao Veljka Kovačevića: ” Šta si radio tamo, vojvodo”? Komandanta 13. divizije Veljka Kovačevića, rođaka Save Kovačevića, Jakšić naziva “vinovnikom” ovog obračuna sa “petom kolonom”.
Najpotpuniji opis zločina u Malom Lošinju dao je pukovnik mr Velimir Ivetić, arhivski savetnik Vojnoistorijsko g instituta u Beogradu, u časopisu ove ustanove “Vojnoistorijsk i glasnik”. Članak pukovnika Ivetića objavljen je u broju 1-2 za 2004. godinu, pod naslovom “Slučaj partizanskih zločina u logoru u Malom lošinju 1943. godine” (strana 137-159). Kako piše autor, ovo je prvi članak o zločinima “Narodnooslbodi lačke vojske Jugoslavije” ikade objavljen u ovom časopisu. Takođe, i u bilo kom drugom vojnom glasilu.
Pukovnik Ivetić najpre konstatuje da su pripadnike Jugoslovenske vojske u Otadžbini u to vreme zemlje antihitlerove koalicije smatrale savezničkom vojskom. Zatim podseća na “opšte uslove u kojima su izvođeni partizanski zločini”. Njih je bilo tokom čitavog rata. Ubijani su “pročetnički elementi”, kao i oni pripadnici komunističkog pokreta koji su smatrali da je važnije braniti narod od ustaša, nego provocirati Italijane. U streljanju potonjih isticao se narodni heroj Petar Grubar, obaveštajni oficir Glavnog Štaba Hrvatske. Primera radi, on je 11, jula 1942, u selu Škare organizovao javno streljanje devet mladića iz partizanskog batanjona “Božidar Adžija”. Potom je za desetak dana uhapsio 150 osoba, od kojih su 23 streljane po kratkom postupku.
Zločini partizana učestali su 1943, jer se te godine “pripremao desant Zapadnih saveznika na jadransku obalu”.
Kako je Jugoslovenksa vojska u Otadžbini u septembru 1943. izvodila uspešne operacije za stvaranje mostobrana za iskrcavanje saveznika, postojanje uporišta JVuO na ostrvu Lošinj smatrani je u Vrhovnom štabu NOVJ ozbiljnom opasnošću, te je 22. septembra vrhovna komanda NOVJ naredio glavnom štabu NOV Hrvatske: “Četničko uporište na Lošinju likvidirajte”.
Glavni štab Hrvatske izdao je 16. septembra sledeće naređenje:
Zbog opasnosti od četnika u ovoj fazi borbe, nisu nam potrebni njihovi zarobnjenici. Sve zarobljenike odmah likvidirajte. To činiti i ubuduće.
Naređenje su potpisali komandant i politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić. Na ovaj način je u Gorskom Kotoru i gornjoj Lici sepetembra i oktobra 1943. godine ubijeno 600 četnika.
Na Lošinju po kapitulaciji Italije, prema pukovniku Ivetiću, našlo oko 500 četnika i oko 200 članova njihovih porodica. Oni su uspostavili radio vezu sa Jugoslovenskom vladom i Saveznicima, tako da je već 11. septembra ovde pristala jedna britanska podmornica. Četnici su tada izjavili da čekaju savezničke invazione trupe,a ujedno, sa kopna, nemački napad, zbog koga se utvrđuju. Kako od dolaska Saveznika nije bilo ništa, sa ostrva uskoro odlazi oko 200 četnika i deo civila. Preostalom ljudstvu komandovalo je šest oficira, tri Srbina i tri Hrvata. U zoru 25. septembra ove četnike napadaju partizani sa daleko brojnijim snagama, na čelu sa 13. divizijom. Deo četnika uspeva da otplovi put Italije, na dva broda, dok su se ostali predali posle kraće borbe, poveravši u časnu reč komunista.
Zarobljeni pripadnici JVuO ubijani su na najbrutalniji način, ali su ih uglavnom klali i bacali u more. Rezervni poručnik Anton Šuster iz Sušaka uzviknuo je pred meštanima “Živjela Jugoslavija” i zamolio da prenesu kralju Petru Drugom da je ispunio zakletvu i da je srećan što umire za Jugoslaviju. Pojedeni meštani su negodovali , te je likvidacija nastavljena na palubi jednog od partizanskih brodova, a leševe su takođe bacali u more.
Poznato je da je i sam Andrija Hebrang protestirao kod Tita zbog takvog postupka sa ratnim zarobljenicima.
Od tuda i prisustvo eksplozivnih camaca u uvali Cikat/Cigale kao i ronilaca diverzanata grupae M.E.K. 71 I 90 :"Im Bereich des Oberbefehlshabe rs Süd agierten die M.E.K.s 20, 71 und 90. Vom M.E.K. 20 sind von Mitte 1944 bis Kriegsende nur sehr wenige Einsätze bekannt geworden. Es befand sich im September 1944 im Raum Split und wurde ab Frühjahr 1945 von den dalmatinischen Inseln abgezogen. Über seinen Verbleib bei Kriegsende ist nichts bekannt. Das M.E.K. 90 war seit September 1944 in schwere Kämpfe im Raum Dubrovnik und Metkovic verwickelt. Sein Rückzug erfolgte anschließend über Triest–Mostar–A gram nach Wien und dann nach Lübeck, wo es bis Kriegsende nicht mehr zum Einsatz kam. Das M.E.K. 71 war das aktivste Einsatzkommando an der Adria und operierte im Bereich der kroatischen und jugoslawischen Inselketten, die sich noch größtenteils in deutscher Hand befanden. Von Dezember 1944 bis Ende April 1945 waren die Kampfschwimmer dieser Einheit an der gesamten Küste Dalmatiens aktiv und führten zahlreiche Aufklärungsmiss ionen in feindlichen Häfen durch, aber auch Anschlags- und Sabotageakte gegen Straßen- und Eisenbahnbrücke n, Lager- und Vorratshäuser, Treibstoffdepot s und Licht-, Flut- und Radarmasten. Unterstützt wurden sie dabei zumeist von Schnellbooten der Kriegsmarine, darunter S 33, S 58, S 60 und S 61 der 1. Schnellboots-Di vision. Im Dezember 1944 verfügte das M.E.K. noch über 48 Soldaten. Nach der Räumung des Balkans setzte das M.E.K. 71 seine Unternehmungen an der Ostküste Italiens fort. Dort kamen die meisten Angehörigen der Einheit am 8. Mai 1945 in Kriegsgefangenschaft.
In den letzten Kriegstagen wurden die Verbände der Kampfschwimmer, sofern sie nicht inzwischen kapituliert hatten, von einem Brennpunkt zum nächsten verlegt, sofern man noch von einer „Verlegung“ sprechen konnte. Eine operative zentrale Führung war infolge der unterbrochenen Kommunikationsw ege nicht mehr möglich, und zumeist strandeten die Verbände irgendwo zwischen den Fronten und verblieben dort bis zur endgültigen Niederlage. Wieder andere wurden eiligst in vor Ort kämpfende Wehrmachtseinhe iten eingegliedert und erlebten dort das Kriegsende".
Sa iskrcavanjem na Jadranu mislilo se je da be se rat skratio za oko pola godine a i smanjio bi se znatno broj zrtava na obije strane.
U Vojnim arhivima SAD-a u Washingtonu ali, i u nekim vecim bibliotekama po Europi moze se naci material o razradi te ideje koja se cesto spominje pod nazivom :"Ljubljana gap" jer bi se iskrcavanjem u Istri dalje prodiralo prema Ljubljani I Becu.
www.znaci.net/00001/171_1.pdf
www.google.ch/.../
codenames.info/.../antagonise
Knjizica o djelovanju brodovlja na Jadranu WWII-Lošinjski akvatorij.
marina.difesa.it/.../...
Eksplozivni čamci "Linse" I slicni koji su bili stacionirani u uvali Čikat:
www.smc-noris.de/spreng.htm
www.knuth.my-place.us/.../
Fotografije iz vojnog arhiva u Poljskoj:
audiovis.nac.gov.pl/.../2753
audiovis.nac.gov.pl/.../2748
audiovis.nac.gov.pl/.../2760
audiovis.nac.gov.pl/.../2749
Iz istog arhiva njemački transportni brod "Kiebitz" ex. "RAMB III" u lošinjskoj uvali, naj vjerojatnije Čikat.
audiovis.nac.gov.pl/.../1367
U broju 41 časopisa Lussino , na stranici 14 I dalje ,lošinjani pišu o gore spominjanom dolasku četnika a kasnije partizana na otok i koliko sam sam ja razumio četnici nisu pravili problem otočanima za vrijeme privremenog boravka na otoku:
issuu.com/.../foglio41
bbc.co.uk/.../a2992908.shtml
codenames.info/.../gradient
Nesto vec vidjeno ali i par novih fotki...
saafww2pilots.yolasite.com/... /
saafww2pilots.yolasite.com/... /
saafww2pilots.yolasite.com/... /
www.iwm.org.uk/.../19960
www.iwm.org.uk/.../19959
Par stranica opisa iz knjige "Dog wars":
books.google.ch/.../
Fotografije napada SAAF- juznoafrickog zrakoplovstva na Losinj, neke fotografije vec vidjene ali par novih:
saafww2pilots3.yolasite.com/.. ./
Jedan covjek iz tog kraja rodom iz Osora mi je pricao da je svojim ocima vidio, kad su jedno jutro,valjda kada je Savezncima bilo dosta te bitnice,dosla cetiri zrakoplova i napala bitnicu iz cetiri razlicita pravca i unistili je.Po njegovoj prici zrakoplovi su bili dvotrupci ,pa ja zakljucujem da su bili Lightning P-38.Sa zapadne strane Osorscice se i dan danas vidi betonirana trasa za neku vrstu zicare koja je vodila sve do mora a po kojoj su Njemci dovlacili municiju i opremu na brdo.U medjuvremenu je i umro ovaj gospodin sto je bio sa mnom na brdu.Zanima me i povjest te bitnice na Osorscici ako netko zna sto vise o tome?
Ako se ne varam ovaj link dolje u dijelu Flak Map potvrdjuje cinjenicu koju sam napisao o udesu Galeba G2 na brdu Osorscica 1978 godine,na ABG-u, kada sam odmah poslije udesa ,isao na mjesto udesa sa cetiri vojnika i jednim stanovnikom Osora , koji mi je rekao da je za vrijeme rata na brdu bio uredjen polozaj njemackih flakova i koji su prvenstveno gadjali ostecene teske bombardere,koji bi izgubili zbog ostecenja na motorima i sl. na visini, pri povratku u baze u Africi i kasnije u Italiji.Dok ih jedno jutro u ranu zoru nije napalo 4 P-38 iz razlicitih pravaca i unistilo.On je kao djecacic bio ocevidac tog dogadjaja.Na zalost nije vise ziv. Link na kome se vidi karta sa polozajima flakova na otoku Losinju
450thbg.com/.../flakmap1.shtml
450thbg.com/.../flakmap2.shtml
450thbg.com/.../flakmap2.shtml
Karta je dobra ali su odprilike uneseni podaci.Vidis da kvadratic "Experienced" stoji na Cresu, Pin-poin je vise prema Tovaru , kao sto kazes, ali glavna protuzrakoplovn a bitnica je bila na Osorscici.Na Tovaru su bili protubrodski topovi ,obalna bitnica, i vrlo slaba gotovo nikakava protuzracna odbrana zato su juznoafricki piloti imali lagani posao kod raketiranja Cikata i Tovara.Tadasnji obavjestajni podaci saveznika su bili djelomicno tocni.Tako da se i dan danas napad na Cikat i Losinj vodi u muzejima Novog Zelanda i Australije ali i u Imperial War muzeju u Londonu kao napad na bazu Midget Submarines, dzepne podmornic.Do toga je doslo jer su napali i potopili CB 22 koja je po mom misljenju izvadjena odmah poslije rata od Brodospasa i unutarnji dijelovi su rao rezervni za CB 20 ili P-901 Malisan koja je sada u Zagrebu a ova druga je pedesetih godina prodana talijanima u Trst i danas je izlozena samo kao trup bez unutrasnjosti u muzeju u Trstu. Mnogi kod nas a i vani tvrde da je to jedna od par sacuvanih na keju u trsta krajem rata.Mislim da su u Italiji i Njemackoj sve sto saveznici nisu odnjeli na ispitivanje u svoje zemlje a kasnije vratili muzejima i tako je to ostalo sacuvano,Pretop ljeno u zeljezo za tako neophodnu izgradnju poruzene zemlje.Danasnji eksponati u muzejima Italije i Njemacke su darivanja iz USA, UK,CH itd.. Stvarne baze CB podmornica su bile na Brijunima i Puli a na Losinju, tocnije Cikatu, su bili eksplozivni camci.
To pokazuje cesto ne precizne podatke kod saveznika.Pilot i koji su gadjani sa polozaja Losinja su to po povratku prenjeli svojim kolegama u unoseno je u kartu kao opomena kod slijedecih operacija.Ti si u pravu glede karte ali je to jedino sto sam nasao o polozajima protuzrakoplovn ih topova na Losinj.
sasvi je sigurno da su bili na Osorscici da dobiju na visini gadjanja zbog skoro pola kilometara prednosti zbov visine brda.
farposst.ru/.../...
Prvi clanak o dancu Anders Lassen-u pripadniku SBS-a (Special Boat Service) , dobitniku odlikovanja Victora Cross i na 28 stranici se spominje da mu je u neuspjelom napadu na most kod Osora poginuo najbolji prijatelj James Henshaw.Operaci ja ANISEED 1944 g. planiran napad SBS (Special Boate Service) na Mali Losinj (Lussin Piccolo).
farposst.ru/.../...
GRADIENT I 09.08.44. napad na most izmedju Cresa i Losinja.
ANISEED 1944 g. planiran napad SBS (Special Boate Service) na Mali Losinj (Lussin Piccolo).
Napad na tadasnju vilu u Punta Krizi i most kod Osora koju su branili Talijani i Njemci.
mxdoc.com/.../
.../newsletter-2013-single-pag e.pdf
Citiram Alasku sa drugog foruma na istu temu:
"Onako odoka: njemacki i bivsi talijanski eksplozivni camci (njemacki "Linse" i tal. MTM), zatim mozda "ziva torpeda" raznih tipova. Jos cu provjeriti i tocno napisati.
Eksplozivni camci su potkraj 1944. izvrsili neuspjesni napad na Zadar, gdje se nalazila britanska krstarica COLOMBO, a u veljaci/februar u 1945. malo uspjesniji na SPLIT, gdje je bila vezana krstarica DELHI. Partizani su navodno unistili sve napadace pred lukom i u Splitu, ali je jedan od camaca ipak eksplodirao uz bok desantnog broda vezanog uz krstaricu. Desantas je potonuo, a krstarica je ostecena, te povucena iz sluzbe (djelomice i zbog starosti). Partizanski strazari su bili vise-manje budni, ali je njhov reflektor tijekom napada osvjetljavao DELHI, pa su Britanci gadjali i reflektor, da ih ne prezentira na tanjuru. "
"CB" mini-podmornica ma se spominje da su engleski avioni potopili CB.22 kod Malog Losinja (talij. Lussinpicollo), kod prvog izlaska na pucinu.Za zakljuciti je da su te podmornice, pored Brijuna tamo bile stacionirane.Br ijuni imaju jos tradiciju iz doba Austro-ugarske jer je tamo bila podmornicarska skola.a camci su vjerojatno bili talijanski X M.A.S.
Brijuni su bili jedna od dve baze u kojima su bile stacionirane "CB" mini-podmornice od 1944. Druga baza je bila Pula. Oba odreda bila su u sastavu flotile "Longobardo". Otprilike u isto vreme kada je potopljena CB.22, na isti nacin su potopljene i CB.13 i CB.17. Izbrojao sam bar 13 CB podmornica u rejonu Istre, koje su bile zrtve saveznickih aviona, ili su ih potopile njihove posade. Iz ove jedinice, samo dve su prezivele rat - CB.19 koja se predala saveznicima u Veneciji, i CB.20 koju su u Puli zarobili partizani (kasniji P-901 "Malisan").
,(Cigale),po publikaciji Luigi Tomaz, 1943-1945, CHERSO (hrvatski Cres) in GUERRA, on na 22 stranici navodi da se je na otok 19.04.45 iskrcalo 4586 partizana uz podrsku engleskih brodova i da otok branilo oko 1000 vojnika,(Njemac a,pripadnici milicije"Tramon tana" i X flottiglia MAS).Buduci da je Italija kapitulirala 43 vjerojatno su to neki ostaci desete flotile.????
Na stranici 21. spominje napad 36 zrakoplova, Beaufighters,vj erojatno prije spomenutih iz sastava Juznoafrickog zrakoplovstva na otok Losinj a i mjesto Cres.Tako navodi da je baterija pozicionirana na La Sella oborila jedan zrakoplov koji je prinudno sletio na more u kvarnericu i posada je spasena sa barkom.
Za operacije "Antagonise" je novozelandski razarac HMS Wilton ostecen topovskom vatrom baterije sa MONTE ASINO.Predposta vljam da se radi o brdu Tovar.Jer se spominje da su Cetnici za kratka boravka na otoku bili na brdu Monte Asino,a po prici starijih ljudi sa otoka su Cetnici bili na brdu Tovar.(Dakle Monte Asino=Tovar)
Citat Alaske:
"Poslije talijanske kapitulacije osnovana je na sjeveru RSI (Socijalisticka Republika Italija), ponovno pod Mussolinijem, a veci dio X. flotile MAS (tj. diverzantske jedinice) ostao je lojalan svom bivsem i novom vodji. Tako je "Mornarica" RSI dobila natrag neke brodove i camce, te diverzantske jedinice (podmornice, eksplozivne camce i sl.). X.MAS je vodio poznati Julio Velerio Borghese, kojeg su cak i Rusi optuzili da im je potopio bojni brod NOVOROSSIJSK, bivsi GIULIO CESARE na Crnom moru poslije rata. Ima toga jos, ali imam cijelu hrpu drugih stvari rjesavati, nikako da napisem te obecane preglede (tko koga s cime...)
U vezi bombardiranja Lošinja i drugih otoka u prosincu/decemb ru 1944. ima podataka u raznim knjigama, te je trebalo pregledati više njih, da se sve skupi, ali još ima praznina.
U Puli se nalazila njemačka pomorska diverzantska jedinica 71. MEK-a (Marineeinsatzk ommando, znači mornarički komandosi), odnosno njena 2. flotila eksplozivnih čamaca, koja je zajedno s 3. flotilom torpednih čamaca (3.S-Flottille) trebala prodirati u Kvarnerić i Virsko more, napadati pomorski promet partizanskog II. POS-a (Pomorskog obalskog sektora) i brodove u lukama. Diverzantska jedinica imala je eksplozivne čamce («Linsen»), jurišne čamce s jednim torpedom, gumene kajake i desantno-jurišn e čamce. Prva grupa od 7 eksplozivnih i jurišnih čamaca doplovila je iz Pule u Mali Lošinj noću 9/10. 11. 1944., a druga od 6 čamaca slijedeće noći. Baza je trebala biti luka Čikat, ali je korištena i luka u Malom Lošinju. Obavještajna služba II. POSa o tom je obaviještena, te je vijest dalje javila Saveznicima, ali su i oni o tome znali, te su uskoro pokrenute protumjere.
U noći 16/17.11. njemački torpedni čamci poduzeli su prvi prodor u Kvarnerić i Virsko more, samo četiri jedinice, jer se peta morala vratiti zbog kvara na motoru. Pratio ih je jedan saveznički avion, tako su na brzinu pretražili more i vratili se u Pulu u ranu zoru 17.11.
Slijedeći njemački napad (diverzanata), na svjetionik Grujica i luku na Silbi, počeo je 18/19.11., ali je prekinut zbog savezničkih motornih topovnjača, koje su napale Čikat, ali nisu uništile ni jedan (dobro maskirani) cilj. Ujutro su napade nastavili saveznički lovci-bombarder i, ali su Nijemci ipak izveli svoj diverzantski napad na Silbu, gdje su porušili lukobran, poslije i svjetionik Grujica, a zatim se vratili na eksplozivnim čamcima. Neke od slijedećih akcija nisu izvršene zbog lošeg mora, 20.11. je jedan saveznički artiljerijski desantni brod plovio južno od Lošinja, pa ga je baterija s brda Tovar bez uspjeha gađala.
2.12.1944. iz Velog Rata prema Lošinju isplovila je skupina od 4 saveznička razarača, 3 desantna broda za artiljerijsku podršku, 2 desantna broda, 1 zapovjedni desantni brod, 4 motorne topovnjače i 6 patrolnih čamaca. Jedan od desantnih brodova teglio je i partizanski PČ-70 Osvetnik, koji se uputio u uvalu Jadrišćica na Cresu. Tamo su stigli i britanski razarači, te iz uvale gađali bateriju na Tovaru (Asino) i koti Tovarić (Asinello). Dva su razarača bila određena za napad na Čikat, zajedno s 2 motorne topovnjače. Dio sastava trebao je presjeći uzmak Nijemcima prema Puli. Nijedan od razarača u topovskom dvoboju nije pogođen, oštećena je samo jedna motorna topovnjača, koja je uplovila u Čikat. Nijemci su izgubili obje baterije, na Tovaru su oštećena 3 topa kalibra 156 mm, a na Tovariću 5 kalibra 66 mm. Uništena je i radarska stanica, te jedna baraka. Saveznici su poslije poslali još jedan razarač, da izvidi da li su Nijemci opet osposobili baterije, koje su ga stvarno gađale, pa se povukao. Planirani njemački napad s tri eksplozivna čamca nije izveden, jer su razarač pratila tri patrolna broda (vjerojatno ML = motor launches).
Saveznici su opet napali Mali Lošinj 17.12. Najprije su ujutro 42 lovca-bombarder a napala baterije Tovar i Tovarić, poslije su lovci-bombarder i gađali Veliki i Mali Lošinj. U 9,20 je sastav od tri razarača i sedam motornih topovnjača i torpednih čamaca gađao baterije i Mali Lošinj s istočne i zapadne strane otoka. Nijedan saveznički brod nije pogođen, a na njemačkoj strani je u Malom Lošinju oštećen jedan torpedni čamac.
Sad je još otvoreno pitanje koji su razarači bili u akciji. Wilton je jasan, Aldenham je u međuvremenu (14.12.) potonuo u minskom polju kod Škrde (posljednji britanski razarač izgubljen u II. s.r.), a drugi (eskortni) razarači klase Hunt koji su djelovali u to doba na Jadranu bili su Atherstone, Lamerton, Lauderdale, Wheatland, Avon Vale, Brocklesby i Quantock. Sigurno je da je Brocklesby s druga tri razarača 3.12.1944. gađao Lošinj, možda ponovno i 17.11. Isto se spominje i za Quantock. Sad je samo nejasno da li su ta tri razarača (Wilton, Brocklesby i Quantock) bila nazočna i u drugoj akciji 17.12.44. (bez izgubljenog Aldenhama).
Literatura: John English, The Hunts, F.A. Mason, The Last Destroyer (HMS Aldenham), Kažimir Pribilović, Drugi POS 1943.-1945.
Kako mi se cini, de facto su stvarno bili eksplozivni camci i vec spomenuti kajaci (and/or human torpedoes: ovi posljednji vjerojatno nisu, jer su zahtijevali drugaciju infrastrukturu, a bili bi prespori za napade na otvorenom moru.
"Sansego" koji se spominje je de facto olupina istog broda, uz koju su se u luci Mali Losinj vezali njemacki eksplozivni camci. To je bila bivsa CROATIA, pa HRVATSKA, zaplijenjena 1941, potopljena, poslije izvadjena, novo ime KOSTRENA, pa KORMAT. Navodno su ga britanske motorne topovnjace potopile izmedju Braca i Hvara, ali je izvadjen i popravljen u Malom Losinju. Da nije bio "maskirana podmornica" Wink
Baterija na Tovaru: jedan top je pogotcima onesposobljen (unisten je zatvarac), a druga dva samo lakse ostecena. Nijemci su trazili da im se posalju novi topovi kalibra 88 mm za protuzracnu i protubrodsku obranu, ali su ti bili potrebniji negdje drugdje. Topovi 66 mm su bili stari austrougarski, vjerojatno iz arsenala bivse jugoslavenske i talijanske mornarice.
Englezi su vec imali iskustava s njemackim "zivim torpedima", stoga su na vijest o pojavi "Kampfverbanda" pretpostavljali da su i na Losinju mini podmornice. doticne su se de facto nalazile u Trstu, jedan poznanik, g. Claudio Pristavec iz Trsta, pokusava rekonstruirati njihov raspored, zadace i sudbinu. Moram negdje naci njegov site.
Kajaci: to imam eksplicitno iz knjige o III. POS-u, jer su partizani nasli de facto najmanje jedan. Nijemci su imali svoje diverzante (Kampfschwimmer , zato K-Verband), koji su osim peraja rabili i gumene kajake, a poslije su ih veci camci skupljali i vracali kuci. O tome ima jako malo u njemackim i britanskim izvorima, jer je 1) bila tajna, 2) rat je uskoro zavrsio, te je vecina ratnih dnevnika ostala u FNRJ/SFRJ, gdje su onovno postali vojna tajna.
Sto se tice "zivih torpeda", i onaj "torpedo" sto ga je zarobio jedrenjak LAHOR kod Losinja je isto bio eksplozivni camac, i to cak talijanski MTM (Motoscaffo di turismo modificato). Postoji nekoliko fotografija istog u arhivu Pomorskog muzeju u Splitu i u clanku o napadu na HMS DELHI (Z. Freivogel), objavljenom u "Warship International" i u jednoj francuskoj mornarickoj reviji.
Dakle, LS i KS-Booti nisu bili eksplozivni camci, a nisu se bas ni istakli zbog lose kvalitete, izvedbe itd. KS-ove je imala i Mornarica NDH, a poslije kratko vrijeme i JRM.
Brandenburzani su bili samo indirektno podredjeni Canarisu, jer je on bio sef Abwehra (obavjestajne i kontraobavjesta jne sluzbe oruzanih snaga), koji su imali nadzor i nad specijalnim jedinicama. Naravno, dok isti (Canaris) nije smijenjen, sudjen i smaknut poslije neuspjesnog atentata na Hitlera 20.7.1944.*"
Zavrsen citat.
Andelko Kalpic kapetan bojnog broda
Pomorski desanti snaga novj i ja za oslobodenje cresa i losinja - vojnopolitici znacaj
Kronologija najvaznijih zbivanja na tom podrucju u toku drugog svjetskog rata istice otok Losinj po intenzitetu zanimanja i angaziranja snaga zaracenih strana. U tome kao da je imao primat nad ostalim jugoslavenskim jadranskim otocima.
Do rujna 1943. nalazio se u rukama Italije kao oteti dio matice zemlje Jugoslavije. Napominjemo da je Rimskim ugovorom od svibnja 1941. Pavelic ne samo >potvrdio pravo< Italije na to podrucje, vec je (logicna posljedica izdajnicke politike od 1927) takvo pravo, u ime marionetske tvorevine NDH, dao fasistickoj Italiji na gotovo citavu jadransku obalu. Porazom Italije pali su u vodu i ti izdajnicki planovi.
U rujnu 1943. nakon kapitulacije fasisticke Italije, na oslobodenom teritoriju obale i otoka Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije nicu nove mornaricke komande Mornarice NOVJ kojoj su temelji udareni u Podgori 1942. One brzo jacaju organizacijski, materijalno i kadrovski. Pripremaju se za nove ratne dogadaje koje ce im nametnuti nalet njemackoh oruzanih snaga u >utrci prema moruMakarskaLav < i >Slavija< te manijm motornim brodom >Dva brata< prebacena je jedna brigada nocu 22/23. rujna na Krk. Iduce noci dva bataljona te brigade prebacena su na otok Cres. Oni su relativno lako ocistili otok od cetnika koji su zajedno s grupom talijanskih fasista preko mosta u Osoru pobjegli na Losinj. Zbili su se oko tvrdave Tovar, odlucni da pruze otpor. Neposredno s Krka na Losinj iskrcao se treci bataljon nocu 24/25. rujna (4. bataljon I brigade XIII divizije, bataljon >Matija GubecLav< i ispovile u tajnosti prema Losinju.
U sastavu su se nalazili: PC 1, PC 3 i jedan camac (bragoc). Noc bez mjesecine. Neopazeno >Lav< se uvukao u uvalu Balvanida nasto poslije dva sata nocu. Za talijansko minsko polje izmedu otoka Sv. Petar i Losinja nije se znalo. >Lav< je imao srecu i nije nastradao na minama (polozenim na vecu dubinu od gaza broda). U to su vrijeme PC 1 i PC 3 zauzeli polozaje u patroli. Pocelo je iskrcavanje boraca u camac (bragoc) i u brodske camce, a zatim na obalu. Da bi iskrcavanje brze teklo, parobrod se lagano nasukao na obalu, pa su borci, iskacuci preko camaca ili spustajuci se niz sidreni lanac, poletno jurili prema polozajima. Cetnici su zateceni. Bataljon >Maica Gubec< brzo je napredovao prema Velikom Losinju.
U meduvremenu je parobrod >Lav< odsukan i upucen u patrolu. Sa cetnickih polozaja na Rtu Kornu na njega je otvorena paljba iz teskih mitraljeza. Vlastitom efikasnom artiljerijskom pucnjavom >Lav< je usutkao neprijatelja. Parobrod je u svitanje napadnut paljbom baterije s tvrdave Tovar (3 topa a 150 mm). Pretrpio je laksa ostecenja pa se u pratnji PC 3 radi popune kotlovne vode i opravka uputio u Rab, dok je PC 1 po naradenju uplovio u Koromacnu na otoku Cresu. Baterija je nasumice i neprecizno tukla i jedinice I brigade koje su se probijale kroz teski teren Grgoscaka i Kalvarije prema Velikom Losinju. Istoga dana predvece osloboden je taj grad. Cetnici su se zbili oko baterije na Tovaru. Sutradan (26.rujna) sanagma obaju bataljona I brigade XIII promosko-gorans ke divizije slomljen je otpor cetnika. Vecina ih je zarobljena. Cres i Losinj slavili su oslobodenje. Parobrod >Lav< uplovio je u Veliki Losinj i urkcao zarobljenike.
[>Lav< je bio naoruzan jos u luci Baros (Susak) sa dva protivtenkovska topa i nekoliko mitraljeza; teglio je jedan bragoc. PC 1 bio je tunolovac >Jadran< naoruzan sa tri mitraljeza, a PC 3 brzi motorni camac naoruzan puskomitraljezo m i mitraljezom, a prije je bio u sluzbi tvornice torpeda u Rijeci.]
Desant na otoke Cres i Losinj ima visestruko znacenje. Bio je to prvi veci pomorski desant izveden skromnim i improviziranim sredstvima u toku narodnooslobodi lacke borbe, brzo i dobro pripremljen, vjesto voden i izveden. Navijestio je mogucnost uspjesnog vodenja takvih inace najslozenijih akcija na moru u iducim borbama za slobodu naseg mora. Najvazniji rezultat tog desanta svakako je u tome sto je on vec tada, u rujnu 1943, u osnovi definirao stav i raspolozenje stanovnika tih otoka o pripadnosti matici zemlji. Bio je to jos jedan snazan impuls za potpunije ukljucivanje svih progresivnih snaga, posebno omladine, u borbu protiv okupatora i fasizma. Ocito se radilo o vrijednom vojnickom i politickom uspjehu, i to u vrijeme kad su Nijemci vec zapoceli veliku bitku u >utrci prema JadranuIstru< i >Lav< i nekoliko manjih brodova. Jedinice Mornarice NOVJ na obali postupno se, uz nekoliko okrsaja na moru, povlace prema Senju.
Bilo je razloga da Nijemci pozure s iskrcavanjem na Cres i Losinj, narocito ih je na to upucivala opasnost da Losinj postane snazan oslonac za djelovanje oslobodilackih i saveznickih snaga prisutnost kojih se na Jadranu sve jace osjecala. U prilog toj tvrdnji priduzio se i podatak da su se u pocetku studenog na Losinj iskrcali clanovi (grupa) jedne saveznicke (britanske) vojne misije. Time bi taj otok, sto je nudio znatne prednosti svojim polozajem i vec podignutim vojnim instalacijama, mogao postati baza snaga koje bi unosile nestabilnost u pozadini njemacke fronte u sjevernoj Italiji i s druge strane mogle presjeci veze sto iz sjevernog Jadrana vode duzobalskim pomorskim komunikacijama prema Jonskom moru i lukama Grcke gdje su se nalazil jake njemacke snage.
Zamisao njemacke komande (Staba 71. pjesadijske divizije i Pomorske komande za sjeverni Jadran) bila je da istovremenim pomorskim desantom na Cres, Losinj i Krk i uz prodor obalom prema Novom (Vinodolski) oteza povlacenje snaga NOVJ s otoka Krka i da tim obuhvatnim i sinhroniziranim akcijama preko otoka i s kopna osigura siri rajon Rijeke te da poveze vlastite snage duz obale od Trsta prema Zadru i dalje prema jugu. Po jedna ceta (191. puka) odredena je za otok Cres, a dvije cete tog puka za otok Losinj. Za prevozenje upotrijebljeni su motorni brod >Ramb III< i >BrioniNiobe< - bivsa laka krstarica >Dalmacija< i torpiljarka TA 21, vise patrolnih brodovi i camca) uz podrsku avijacije ispovilo je iz Pule. Na zalost, Nijemci su imali pomagace i u nekolicini fasista.
U obrani su bile relativno slabe snage nase mornaricke pjesadije, ukupno oko 148 boraca (u Malom Losinju dva voda, na Osoru jedan vod, a na otoku Cresu u istoimenom mjestu te u mjestu Beli jedan ojacan vod s topovskim odjeljenjem u Velikom Vratniku) te jedno manje strazarsko odjeljenje u Komandi mjesta. Vecinom su to bili novi borci bez borbenog iskustva. Na moru je situacija bila jos teza. Osnovnu i jedinu snagu cinila su dva slabo naoruzana ribarska camca sa zastarjelim motorima.
Mirno more i noc bez mjesecine pogodovali su napadu. Iskrcavanje je iznenadilo branioce. Tvrdavska artiljerija bez uredaja za promatranje i gadanje nije bila efikasna. Pruzajuci otpor, jedna grupa boraca uspijeva da se povuce prema uvali Sv. Martin, koja je bila jos slobodna, dok su na drugim mjestima otpora izrazito nadmocne snage neprijatelja uspjele uz gupitke da ovladaju polozajima mornaricke pjesadije Drugog pomorskog obalskog sektora. Oko 40 boraca i aktivista sa clanovima britanske vojne misije [Grupom od 7 britanskih komandosa rukovodio je porucnik SAD Philipp Falvey. Ona je trebalo da pripremi oslonac za britanske lake pomorske snage.] uspijeva da se ukrca na dva ribarska camca i probije pred nosom Nijemaca iz luke u namjeri da se dokopa Punte Kriza na Cresu i izbjegne zarobljavanje, ne znajuci da su se Nijemci iskrcali i na Cresu. U toku plovidbe, kad se razdanilo, hidroavion napada brodove, sijuci smrt, onesposobljava ih za plovidbru unatoc hrabrom oporu posade koja es branila pucajuci iz mitraljeza. Uslijedio je napad na plutajuce camce s mora od snaga osiguranja, posebno dva brza naoruzana motorna camca koja su se iznenada pojavila iz uvale Osor. Daljniji otpor bio je nemoguc. Oficiri, medu kojima i saveznicki, prebaceni su na krstaricu >NiobePartizan< sa 80 boraca i PC 2 >Macola< sa 30 boraca mornaricke pjesadije. Oko 23 sata >Partizan< je u Galbokoj uvali iskrcao borce za napad na Osor, a nesto kasnije ucinila je to i >Macola< kod Punte Kriza gdje je iskrcan dio pomorsko-desant ne prepadne grupe.
Po tesko prohodnom terenu u veoma tamnoj noci rusenje mosta odvijalo se pilicno sporo. Nijemci su pruzili otpor. Medutim, i uza sve te teskoce mineri su minirali most. Od eksplozije on nije unisten, ali je u noci izmedu 26/27. rujna toliko ostecen da je onemogucio prolaz brodova kroz kanal i otezao odrzavnje veze. Pomorskodesantn a prepadna grupa II POS-a vratila se bez gubitaka na Ist u svoju bazu, ali dio grupe odreden za akciju tzv. vezivanja neprijatelja na Punti Kriza bez vodica i slabe orijentacije nije uspio da dode do odredista (cilja) i da izvrsi prepad.
Na Malom Lisinju u luci Cikat Nijemci su imali bazu eksplozivnih camaca i snage pomorskih diverzanata. Na osnovi obavijesti sto su ih dostavili aktivisti narodnooslobodi lackog pokreta s otoka Losinja Mornarici NOVJ i nakon njenog odobrenja, britanske pomorske snage (4 razaraca, 2 torpedna camca, 2 motorne topovnjace, 4 patrolna camca, 3 artiljerijske penise i 2 desantna jurisna broda - od tih snaga formirane su udarna i artiljerijska grupa, grupa za osiguranje i diverziona grupa za fingiranje prepada - iskrcavanja) uz podrsku 36 aviona (bofajtera) izvele su 3. prosinca 1944. napad na luku Cikat. Birtanci su bli zainteresirani da uniste snage pomorskih diverzanata kako bi zastitili svoje vece ratne brodove u Zadru i Splitu i jace naglasili svoju prisutnost na Jadranu. Pojava tih snaga mogla je stvoriti kod Nijemaca dojam da se radi o pomorskom desantu.
Nakon jake avijacijske i dugotrajne artiljerijske pripreme brodska udarna grupa priblizila se luci Cikat i s oko 500 m pocela pucati na lucke objekte. Druga udarna grupa priblizila se utvrdenju na Tovaru na oko 900 m i paljbom brodskih topova usutkala dva topa. Jedan torpedni camac prodro je u luku Cikat i iz neposredne blizine uspio unistiti 4 camca prije nego sto je ostecen miraljeskom paljbom s kopna i bio prinuden da se povuce. Osim ostecenja i gubitaka na obali Nijemci su u toku tog napada izgubili osam eksplozivnih camaca potopljenih u toku akcija, ali se djelovanje njihovih eksplozivnih camaca i pomorskih diverzanata nastavlja, nak je baterija na Tovaru brzo dovedena u punu borbenu spremnost, sto ukazuje na dosta skromne rezultate akcija britanskih snaga.
Eksplozivni su camci iz Malog Losinja kroz Ilovicka vrata isplovljavali nocu i dalje odlazili u akcije. Jedna ceta 1. bataljona mornaricke pjesadije (75 boraca) Kvarnerskog odreda prebacena sa PC 24 na otok Ilovik i nocu 27. prosinca nakon iskrcavanja organizirala je zasjedu protiv eksplozivnih camaca. Na jedan motorni camac, koji nije odgovorio na znakove legitimiranja, PC 24 otvara pucnjavu. Kasnije se utvrdilo da se radilo o ribarskom camcu koji se ostecen sklonio u luku Sv. Petar.
Pored zasjede u toku noci proslo je vise brodova. Neki su odgovorili na poziv za legitimiranje, a neki ne. Vjerovalo se da se radilo o britanskim brodovima, a s njima nije bilo ugovoreno da se te noci ne priblizavaju tom podrucju. Dogadaji sto ce se odigrati nesto kasnije ukazuju da su prosla i tri njemacka eksplozivna camca sa 10 vojnika, a da zasjeda o tome nije imala pojma. Po svitanju ceta se prikupila u luci Sv. Petar. Borci su se poceli ukrcavati na PC 24. U tom trenutku data je uzbuna. Pojavili su se Nijemci u jacini od oko voda vojnika. Oni su otkriveni slucajno, jer nije bilo isturenog osiguranja. Ceta je zauzela polozaje i pocela pucati. Pred lukom Sv. Petar iskrsla su gotovo istovremeno dva eksplozivna camca u pratnji camca matice. S PC 24 i s obale otvorena je na njih paljba. Jedan eksplozivni camac je potopljen, a drugi se ostecen povukao zajedno sa camcem maticom. Vod njemackih vojnika morao je odstupiti neobavljena posla. Ostaje otvoreno pitanje da li su Nijemci dosli u to podrucje po sitemu izvrsenja povremenih pretrazivanja radi kontrole ili su naisli da likvidiraju grupu drugova iz Komande mjesta Losinj, koja je vec osam dana boravila na otoku Iloviku, ili su brzo reagirali na pojavu PC 24 i boraca Kvarnerskog odreda mornaricke pjesadije. Svakako ostaje cinjenica da su se posada PC 24 i borci Kvarnerskog odreda izvandredno dobro snasli, da su pokazali hrabrost i brzinu unatoc tome sto je oko legitimiranja objekata na moru i borbenog osiguranja prilikom ukrcavana na PC 24 i njegova isplovljenja bilo propusta. U borbi se desavaju neocekivane situacije u kojima pobjeduju hrabriji i snalazljiviji, njima je najcesce naklonjena ratna sreca. To je bio slucaj i s PC 24 i borcima koje je prevozio.
U proljece 1945. otpocela je ofenziva 4. armije. Osloboden je Bihac, zatim Gospic i Karlobag. Uspjesno su se odvijale zavrsne operacije za konacno oslobodenje zemlje. Do 17. travnja oslobodeni su otoci Pag, Rab i Krk. Dosli su trenuci definitivnog oslobodenja otoka Cresa i Losinja.
Teziste nepijateljske obrane bilo je na krajnjem sjevernom dijelu otoka Cresa i oko luka Cres, Osor i Mali Losinj. Njegove ukupne snage iznosile su oko 1200 ljudi i 57 topova (od toga 23 protivavionska) a obrambeni polozaji bili su izgradeni kao uporista. U toku pripreme desanta obnavljana su izvidanja, posebno u odnosu na minska polja i mjesta iskrcavanja. Za izvresenje desanta odredene su jedinice 9. divizije i Kvarnerskog odreda mornaricke pjesadije (II POS, koji je sada vec dobio naziv Pomorska komanda sjevernog Jadrana), ukupno 4586 vojnika.
Formirane su tri desantne grupe. One su krenule iz Raba, Oliba i Baske Nove (otok Krk). U toku noci od 18. na 19. travnja kod Rta Kriza u uvali Kolovrat iskrcana je ceta automaticara 3. brigade za prihvat snaga i osiguranje mosta sto povezuje otoke Cres i Losinj. Ona je u toku dana zaposjela kotu 34 iznad Slatine kod Osora. Iduce noci od 19. na 20. travnja prebacile su se sve jedinice na mjesto iskrcavanja (uvala Koromacna, Galboka vala, jugoistocna obala otoka Losinja). Iskrcavanje i dostizanje odredenih objekata (Cres, Osor, Veliki i Mali Losinj), a zatim i oslobodenje otoka obavljeno je prema planu. Neprijatelj se ogorceno branio, narocito je pruzio jak otpor s Tovara i Tovarica, srusio je most na Prevlaci. Pokusao je miniranjem da prije povlacenja pristane u Malom Losinju. Borac Petar Dejanovic, vojnik Kvarnerskog odreda, opazio je goruci stapin, pojurio prema njemu, presjekao ga i spasio obalu od unistenja.
Prevozenje, osiguranje i podrsku desanta uspjesno su obavile posade brodova Kvarnerskog pomorskog sastava. U akcijama je sudjelovalo i pet britanskih desantnih brodova i dvije motorne topovnjace. Bilo je to ujedno i njihovo posljednje ucesce u akcijama za oslobodenje nase obale.
Oslobodenjem Losinja i Cresa snage Jugoslavenske mornarice i Jugoslavenske armije neposredno se priblizavaju Istri. Sada ih izmedu sjevernog dijela obale otoka Cresa i Istre dijeli kanal sirok oko 3 nauticke milje. On je, medutim, miniran. Uspjesno su okoncane borve na Losinju i Cresu u kojima je uz gubitak od 27 poginulih i 97 ranjenih neprijatelju nanesen jos jedan tezak poraz: 495 poginulih i 685 zarobljenih i sto je veoma vazno, on je izgubio prednost kuju je dotad imao posjedovanjem tih otoka kao vaznih karika u njegovu sistemu obrane.
Oslobodenjem Cresa i Losinja 21. travnja 1945. ostvareni su svi uvjeti za iskrcavanje na obalu Istre i pobjedonosni pohod oslobodilackih snaga do Trsta.
Kao sto se iz gornjeg clanka vidi ,ipak se radilo o eksplozivnim camcima u uvali Cikat a ne o "midget submarines"-mal im podmornicama.
Jos bih rekao par rijeci o par zasluznih ali pomalo zaboravljenih ljudi sa otoka:
Ivan Stuparic vodi detaljnu evidenciju o zracnim napadima i postignutim rezultatima i o tome obavjestava informativni centar na otoku Olibu.Od 26.svibnja 1944. do 23. veljace 1945. je tako zabiljezio devedeset zracnih napada na razne vojne objekte ali se nije uvijek moglo izbjeci ni stradavanje civilnog stanovnistva.
Vojno Kamalic, radnik NOP-a,prikuplja vazne podatke i sastavlja nacrt otoka Losinja u velikom mjerilu, na kojem su oznacena vojna postrojenja,tvr djava, luka, njemacke zgrade, broj i polozaj njemackih jedinica i njihovo naoruzanje.Na osnovu takvih podataka saveznicki zrakoplovi tocno gadjaju njemacke objekte.
Nijemci u ocajnickom pokusaju da se odrze pred naletom jedinica NOV, unistavaju sve za sobom,ostavljaj uci pustos i rusevine.Tako je planirano miniranje mostova u Osoru i Privlaci te "Vele Rive"-operativn e obale u Malom Losinju.Srecom i medju Nijemcima se nasao covjek koji je sagledao besmislenost i suludost takvih postupaka ,te je Vela riva spasena.Losinjs ki rodoljub i aktivist Ivan Kersulic povezao se sa Krausom, koji je bio odgovoran za miniranje i on je omogucio Kersulicu da potajno prekine elektricne kablove, kojima su mine bile spojene i spremne za aktiviranje.Bil o je to u pet sati ujutro 20. travnja 1945 godine,kada se vec cula pucnjava nadirucih partizanskih jedinica, jedne od oslobodilackih kolona ,koja se prema Malom Losinju probijala sa juga.(M.Konjhod zic, c.d. str. 47/49).Na to miniranje nas jos danas podsjecaju zabetonirane rupe na kamenoj obali M.Losinja.
Most u Osoru spasen je spretnom intervencijom cete automaticara 3.brigade 9. divizije, koja je njemacku utvrdu napala s losinjske strane i tako onemogucila povlacenje Nijemaca na Losinj..(J.Vasi ljevic,Mornaric a Narodnooslobodi lacke vojske Jugoslavije,Beo grad 1972.str.375/37 6).Jedino se miniranje mosta na Privlaci nije moglo sprijeciti, ali ce se on osloboditi odmah nakon oslobodjenja.Dv adesetog travnja u deset sati navecer prestao je na Losinju svaki organizirani neprijateljski otpor i omoguceno sjedinjenje s maticnom domovinom.
"2.12.1944. iz Velog Rata prema Lošinju isplovila je skupina od 4 saveznička razarača, 3 desantna broda za artiljerijsku podršku, 2 desantna broda, 1 zapovjedni desantni brod, 4 motorne topovnjače i 6 patrolnih čamaca. Jedan od desantnih brodova teglio je i partizanski PČ-70 Osvetnik, koji se uputio u uvalu Jadrišćica na Cresu. Tamo su stigli i britanski razarači, te iz uvale gađali bateriju na Tovaru (Asino) i koti Tovarić (Asinello). Dva su razarača bila određena za napad na Čikat, zajedno s 2 motorne topovnjače. Dio sastava trebao je presjeći uzmak Nijemcima prema Puli. Nijedan od razarača u topovskom dvoboju nije pogođen, oštećena je samo jedna motorna topovnjača, koja je uplovila u Čikat. Nijemci su izgubili obje baterije, na Tovaru su oštećena 3 topa kalibra 156 mm, a na Tovariću 5 kalibra 66 mm. Uništena je i radarska stanica, te jedna baraka. Saveznici su poslije poslali još jedan razarač, da izvidi da li su Nijemci opet osposobili baterije, koje su ga stvarno gađale, pa se povukao. Planirani njemački napad s tri eksplozivna čamca nije izveden, jer su razarač pratila tri patrolna broda (vjerojatno ML = motor launches).
Saveznici su opet napali Mali Lošinj 17.12. Najprije su ujutro 42 lovca-bombarder a napala baterije Tovar i Tovarić, poslije su lovci-bombarder i gađali Veliki i Mali Lošinj. U 9,20 je sastav od tri razarača i sedam motornih topovnjača i torpednih čamaca gađao baterije i Mali Lošinj s istočne i zapadne strane otoka. Nijedan saveznički brod nije pogođen, a na njemačkoj strani je u Malom Lošinju oštećen jedan torpedni čamac.
Sad je još otvoreno pitanje koji su razarači bili u akciji. Wilton je jasan, Aldenham je u međuvremenu (14.12.) potonuo u minskom polju kod Škrde (posljednji britanski razarač izgubljen u II. s.r.), a drugi (eskortni) razarači klase Hunt koji su djelovali u to doba na Jadranu bili su Atherstone, Lamerton, Lauderdale, Wheatland, Avon Vale, Brocklesby i Quantock. Sigurno je da je Brocklesby s druga tri razarača 3.12.1944. gađao Lošinj, možda ponovno i 17.11. Isto se spominje i za Quantock. Sad je samo nejasno da li su ta tri razarača (Wilton, Brocklesby i Quantock) bila nazočna i u drugoj akciji 17.12.44. (bez izgubljenog Aldenhama).
Literatura: John English, The Hunts, F.A. Mason, The Last Destroyer (HMS Aldenham), Kažimir Pribilović, Drugi POS 1943.-1945"
Nakon sto sam nabavio i procitao gore navedenu knjigu ostaje nepoznanica koji je cetvrti razarac sudjelovao u drugom napadu na njemacke instalacije na otoku Losinju 17.12.1944 godine?
Nakon duzeg traganja za podacima nisam uspio naci nista sto izravno upucuje na ime cetvrtog razaraca .
Sve vise mi se namece misao da bi to mogao biti bivsi engleski Hunt razarac a tada u vrijeme napada grcki razarac L65 PINDOS jer je on jedini koji je plovio tako duboko u Jadran, dok su ostali grcki razaraci uglavnom operirali u grckim vodama.Imam kolege na poslu Grke i bez uspjesno sam pokusavao da mi pomognu u traganju za informacijama ali cim se nesto ne tice Grcke Imam osjecaj da im se ne da previse potrositi vremena na to.
Da li netko ima vise informacija koji je bio cetvrti razarac nakon potonuca HMS Aldenham-a?
U Puli su bile 13,14,15 i 16. Tamo su posle kapitulacije Italije postale pljen Njemaca. 13,14 i 15 potopljene su od strane sav.avijacije 23.03.1945(?).
CB16 je napustila Pulu, posada od tri mornara umorila je zapovijednika i podmornicu nasukala kod Senegallie (cca 24 km sjeverno od Ancone). Mornari su zarobljeni od strane Novozelanđana.
17 i 18 su potopljene u dejstvima. 19 je vračena Italijanima, za 20 se zna postala je Mališan, sad eksponat muzeja u Zagrebu,21 potonula kod Pule u sudaru sa njemačkim desantnim brodom, 22 obnovljena.
Jedino mijesto gdje se pominje podatak o CB-22 ali opet kao mogućnost da je potopljena kod Malog Lošinja na www.warshipsww2.eu/.../
9.1943 captured incompleted in Taliedo by a German forces
transf. to
1945 captured by the Yugoslavs
alt: (11.03.1945 sunk of Lussinpiccolo coast (Mali Lošinj; Hrvatia) by a British aircrafts)
1948 scrapped
Ali tu je isto tako napako napisano da je 1948 izrezana u željezo.
Evo sa drugog foruma, u Husaru je napisano CB 22 11.03. potopljena kod Malog Losinja.
Drugo dosta je zbunjujuce sve to koja je tocno podmornica u Trstu.Ovaj entuzijasta gospodin Diego De Henriquez koji je poceo sakupljati stvari iz ratova za muzej u Trstu je poginuo u pozaru svoga muzeja.
Vecinom se navodi da je to CB 22 i da je dosla sa keja iz Trsta krajem rata a renovirao ju je gospodin Paolo De Nicola kao podmornicu kojoj je on bio zapovjednik, no onda se na jednom pojavi da je on bio zapovjednik CB 21 ako se ne varam?
Ima verzija da je CB 22 potopljena kod Losinja i da ju je zajedno sa onima u Puli sa morskog dna podigao Brodospas i gore navedeni gospodin Diego De Henriquez ju je kupio od Brodospasa kao staro zeljezo i tako je dosla u Trst.
U Carskom Husaru "Dzepna podmornica P901" od Zvonimir Fraivogel-a, se navodi :
Saveznicki avioni potopili su CB 22 kod Malog Losinja 11.ozujka 1945.
Evo ti citat Freivogela- sa jednog drugog foruma:
""CB" mini-podmornica ma se spominje da su engleski avioni potopili CB.22 kod Malog Losinja (talij. Lussinpicollo), kod prvog izlaska na pucinu.Za zakljuciti je da su te podmornice, pored Brijuna tamo bile stacionirane.Br ijuni imaju jos tradiciju iz doba Austro-ugarske jer je tamo bila podmornicarska skola.a camci su vjerojatno bili talijanski X M.A.S.
Brijuni su bili jedna od dve baze u kojima su bile stacionirane "CB" mini-podmornice od 1944. Druga baza je bila Pula. Oba odreda bila su u sastavu flotile "Longobardo". Otprilike u isto vreme kada je potopljena CB.22, na isti nacin su potopljene i CB.13 i CB.17. Izbrojao sam bar 13 CB podmornica u rejonu Istre, koje su bile zrtve saveznickih aviona, ili su ih potopile njihove posade. Iz ove jedinice, samo dve su prezivele rat - CB.19 koja se predala saveznicima u Veneciji, i CB.20 koju su u Puli zarobili partizani (kasniji P-901 "Malisan"). "
Ja nemam namjeru da mijenjam tvoje misljenje, kao sto si gore jednom naveo da si spreman da mijenas misljenje ako ti netko pruzi dokaze, jer ja ju nisam potopio i pritom slikao, mene samo zanima povijest i rado citam materijal vezan uz to.
Lijepo si prikazao unutrasnjost CB 20 u ZG, za razliku od CB 22 u Trstu koja je prazna i kojoj je De Nicoli puno toga izmjenio u svojoj tvornici, npr trup itd.. tako da je malo ostalo originalnog, uvijet da dobije tu podmornicu na restauraciju je bio da ne stoji vise na otvorenom kao sto je bio slucaj prije toga.
Zelim ti samo pokazati da ipak ima vise mijesta gdje se spominje potapljanje podmornica na Losinju.
Sto se tice gore postiranih slika iz knjige koju imam Beuafighters over Balkan tekst da je to napad na podmornicu stoji ispod slike.Na zalost je tekst u knjizi i slike malo pomaknute pa ne odgovara slika uvijek tekstu na toj stranici.Vecina slika je iz Povijesnog muzeja u Australiji i N.Zelandu ali slicne su u War Imp. u Londonu
Ja sam osobno bio u War Imperial muzeju u Londonu i vidio raznog materijala ali isto tako ne sve jer sam bio ogranicen vremenom.
I mada ne volim postirati tudje radove i osobno nisam nikada neciji rad postavio na internet ali znam gdje se vec postavljeni mogu naci, da bi ti dokazao da u Carskom Husaru stoji to o CB 22 evo skena samo stranice na kojoj je to napisano.
Evo jos jedan izvor o potapljanju CB 22 iz knjizice Guliano Manzari:"I sommergibili Italiani".
Isto se spominje da je trebala pokupiti prucnika ili potporucnika Roberta Comotti-ija zapovjednika "Tramontane" sa otoka jer je bio ranjen u sukobu sa britanskim pripadnicima SBS ali je bila potopljena???
Evo jos jedan izvor o potapljanju CB 22 iz knjizice Guliano Manzari:"I sommergibili Italiani".
Isto se spominje da je trebala pokupiti prucnika ili potporucnika Roberta Comotti-ija zapovjednika "Tramontane" sa otoka jer je bio ranjen u sukobu sa britanskim pripadnicima SBS ali je bila potopljena???
Postoje dvije teorije o CB22 da je kraj rata docekala na rivi u Trstu i druga daje potopljena kod Suska, brodospas ju je izvadio pa poslije rata prodao talijanima???
.../la-strenua-difesa-di-chers o-e-lussino.html
Wiki:
"After the war he became the commanding officer of the Italian training vessel Amerigo Vespucci for some time and eventually rose to the rank of Rear Admiral. He first competed at the 1948 Summer Olympics and finished fifth in the Star class.
Between 1949 and 1956 Straulino won eight consecutive European championships in the starboat class. In 1952 and 1953 he was also world champion in this class. The climax of his career as a sportsman was his gold medal at the 1952 Summer Olympics in Helsinki..."
Dakle da nešto razjasnimo... talijanski antifašistički borci nakon kapitulacije talijanskog fašističkog režima, ne samo da nisu ukinuli talijansku državnost i neovisnost, ne samo da nisu bez suđenja pobili stotine tisuća pripadnika vlastitog naroda - talijanskih (fašističkih) vojnika, policajaca, državnih i lokalnih službenika, intelektualaca, konfiscirali njihovu imovinu i zagorčali živote preživjelim članovima obitelji, ne samo da nisu instalirali krvavu diktaturu omogućivši demokratske izbore, nego se i zapovjedniku odmetnute X MAS jedinice koja se nastavila boriti za Hitlera i Mussolinija još dvije godine, po povratku u Italiju ne samo da nije ništa dogodilo, nego je taj sljedbenik Hitlera odmah po povratku dobio na zapovijedanje brod u sastavu ratne mornarice, štoviše ni par godina nakon njegovog aktivnog i dobrovoljnog služenja fašističkim snagama već se natjecao na međunarodnim natjecanjima i osvajao medalje...
Fascinantno.
en.wikipedia.org/.../...
Tocno, hvala na potsjecanju, ne samo pripadnik X MASS nego i izvrstan Jedrilicar (osvojeno zlato, medalje na Olimpijadi i zapovjednik talijanskog skolskog jedrenjaka "Amerigo Vespucci"
telegram.hr/.../...
issuu.com/.../lussino49
Lussino br.46 stranica 39 o boravku cetnickih obitelji u hotelu Alhambra na Cikatu.
issuu.com/.../lussino46
Lussino 50 stranica 12
Sjecanje otocana na likvidaciju oko 120 cetnika u uvali Oscura of partizana , i ako sam dobro razumio na strain partizana je u tome ucestvovala i jedna zena sa otoka.Lesevi su poslije pokopani na Sv.Martinu.
issuu.com/.../lussino50
Lussino br. 41 stranica 15
Opsirniji clanak o boravku cetnika na Losinju.
issuu.com/.../foglio41
codenames.info/.../antagonise