Deset uglednih građana je, na zahtjev “Slobodne”, napravilo svoju projekciju 2010. godine. Nismo ih pitali što žele sebi i društvu u 2010. godini, nego kakva će zaista nadolazeća godina biti. U njihovim izjavama prevladavao je pesimizam, teško crnilo, nitko od njih nije rekao da nas čeka dobra godina.
Sve u svemu, ako se obistini i dio njihovih crnih prognoza, Hrvatskoj će zaista trebati sreća.
1. MIJO MILAS, psihijatar:
Siromaštvo će roditi još više kriminala na svim razinama, policija će imati dosta posla. Omladina, koja nema perspektive, sve će češće bježati u alkohol, droge i asocijalno ponašanje. Društvo nema recepte da to riješi, ljudi su postali sebični, nema brige za bližnjega. No pojedinci će od krize profitirati. Narod još ne zna bi li izašao na ulice.
2. ARSEN DEDIĆ, umjetnik:
U nadolazećoj godini ne očekujem u društvu neku bitnu promjenu nabolje, ni ekonomsku ni političku... A ono što želim je da mi u kući budu zdravi, a usput želim i malo zdravlja sebi.
3. TVRTKO JAKOVINA, povjesničar:
Možda budu i prijevremeni izbori, ja pretpostavljam da bi do njih moglo doći zbog višestrukih rebalansa proračuna u 2010. godini. Ekstremna desnica će i dalje posezati za podjelama - glorificirat će i dalje ustaše, a napadati partizane.
4. ZORAN MALENICA, sociolog:
Ukratko - nisam optimist. Nakon što neće biti ekonomskog rasta, to će imati različite, redom negativne, sociološke posljedice. Što se tiče izlaska na ulice, postoji vjerojatnost da se to dogodi, ali moram naglasiti da građani u našoj zemlji imaju visok prag tolerancije i ne znam koliko će još vremena po njima “skakati”, a da oni ne reagiraju. No to nezadovoljstvo se skuplja i onda može biti svašta, baš kao što je slučaj u Grčkoj.
5. EDUARD VRDOLJAK, onkolog:
Što se zdravstva tiče općenito, mogu reći da će recesija djelovati negativno na zdravstvene prilike - dogodit će se disproporcija između mogućnosti i stvarnih potreba stanovništva. Što se tiče oboljenja od raka, 2010. mi daje dobru nadu da će se nastaviti onkološka revolucija i pobjeđivanje te bolesti krupnim koracima.
6. BOJANA GENOV, nevladina aktivistkinja:
U 2010. godini, što se tiče nevladina sektora, neće se događati ništa dobro. Naime, doći će do daljnje podjele u nevladinim organizacijama na one koje zaista žele biti korektiv u društvu i na one koji su se slizale s vlašću, a sve kako bi izvlačile materijalnu korist i druge nagrade. Te udruge, koje su više vladine nego nevladine, umrtvljuju scenu, i sada nema neke pokretačke ideje koja bi mogla ujediniti udruge, kao i narod. Hrvatskoj je potrebna jedna katarza.
7. KREŠIMIR SEVER, sindikalist:
Ne znam hoće li narod izaći na ulice, to ovisi koliko će ljudi imati još strpljenja. Nastavit će se otpuštanja, privatni sektor će biti u jakim problemima, padat će plaće... Slijede nam novi rebalansi i problemi će se očitovati kod isplate plaća, mirovina. Sve u svemu, ne čeka nas dobra godina. Spašavat će se svako radno mjesto. Ako se odmah ne trgnemo, možemo, bez pretjerivanja, očekivati kolaps države. Malo je nade ostalo.
8. DAFINKA VEČERINA, odvjetnica:
Nemam neko uvjerenje da će stanje u pravosuđu ići nabolje jer i dalje se jako dugo čeka u predmetima, posebice u onima oko uzdržavanja djece i obiteljskoj problematici, a u takvim predmetima potrebno je brzo postupati. Općenito, što se tiče našeg “unutarnjeg pravosuđa”, mogu se samo nadati da nam neće biti gore, jer poboljšanje ne očekujem.
9. VLATKO SILOBRČIĆ, akademik:
Ne vidim bitne pomake nabolje u 2010. godini, kao što i ne vidim volju političkog vodstva da se pravim potezima Hrvatska usmjeri na dobar put. U našoj zemlji je i dalje najbitnije sačuvati svoju poziciju, a građani na red dolaze zadnji. Prilike u zemlji će, nažalost, biti sve lošije. Sindikati također ne predlažu promjene koje bi dugoročno mogle donijeti dobro, a i razjedinjenost umanjuje njihovu snagu.
10. MIRJANA NAZOR, psihologinja i katolička aktivistkinja:
Ako svatko od nas shvati da se stvari moraju mijenjati, u smislu prihvaćanja pravila, odgovornosti i vrijednosti u životu, onda ima nade za Hrvatsku. Ako sve ostane na velikim riječima i prodikama, u čemu smo prvaci u svijetu, onda stvari idu nizbrdo. Ista stvar vrijedi i za Crkvu, s riječi bi trebalo ići na djela. Crkva se više treba baviti čovjekom, pojedincem.
pa i tada
U Novoj 2010. želim vam da poletite a da ipak ne izgubite oslonac. Da ono izmaštano ostvarite, da ono sanjano odživite. Da spavate mirno, da vozite pažljivo, da zaradite koliko vam treba, da trošite pametno, da otputujete gde niste još bili. Da ne zaboravite da se obradujete, zahvalite, oprostite. Da budete otvoreni za nove ideje, nove ljude, novog sebe. Da ulažete u znanje, u prijateljstvo, u ljubav. Da budete zdravi. Da budete voljeni. Da umijete voljeti.
Da od života tražite više, a da se vi za to izborite I u tome uživate.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.
