Mali Lošinj crna točka otočne narkomanije

Neki komentari uz napis o opasnoj toleranciji društva prema pušenju marihuane povod su za objavu priloga u Otočnom Novom listu za listopad 2006. u kojem se Mali Lošinj navodi kao županijski "rekorder" po broju ovisnika.

Jadranski otoci, točnije njihova dobro znana izoliranost već su godinarna jedna od crnih točaka nacionalne borbe protiv ovisnosti o opojnim drogama. Problematika ponekad slabih veza s kopnom ili pak odvojenost od nekih ključnih državnih institucija učinili su otoke, neke pritom više od drugih, idealnim mjestom za manje više nesmetano dilanje, otežavši s druge strane liječenje onih ogrezlih u paklu ovisnosti. Mali Lošinj, koji je već nekoliko godina poznat po najvećem broju ovisnika po stopi stanovnika u Primorsko - goranskoj Županiji, jedan je od, nažalost, najboljih primjera »otočnog problema« u nacionalnoj borbi protiv droge, za koji Vlada još uvijek nema pravog rješenja.

U riječkom Centru za liječenje i prevenciju ovisnosti trenutačno se liječi deset, mahom dugogodišnjih ovisnika s Malog Lošinja, pri čemu su četiri prvi put prijavljena ove godine. S drugih kvarnerskih otoka, tvrde nam u Centru, uvijek imaju puno manje pacijenata, pa su tako trenutačno u tretmanu po tri osobe s Raba i Cresa, petoro njih s Krka, te jedna osoba s Paga. I stručne službe iz centra, pa i MUP, kao i oni dobro upućeni u problematiku sa samih otoka, potvrdit će, međutim,  da je  populacija ovisnika puno veća. 

Tridesetak aktivnih narkomana

Na Malom Lošinju, objasnilo nam je tako dvoje malološinjskih ovisnika, trenutačno ima više od tridesetak aktivnih narkomana, a stanje je tek nešto malo bolje na obližnjem Cresu.

- Na Malom Lošinju je taj neki narkomanski boom počeo prije otprilike sedam godina, kad se počela pojavljivati i veća količina droge. Tada još nitko o tome nije vodio toliko računa niti se previše znalo i odjednom se stvorio veći broj ljudi koji su konzumirali heroin. U to doba droga se mogla nabaviti u svako doba dana, a ljudi nisu ni pazili kako se ponašaju, pa su znali i tako »urokani« šetati gradom. To je trajalo otprilike tri godine, prije no što je policija počela jače djelovati, no to je bilo dovoljno da se stvori taj neki ovisnički krug ljudi. Danas je sve to skupa posustalo, droga se ne može nabaviti samo tako. Povremeno neki odu u Rijeku, Pulu ili Zagreb i nabave nešto malo za sebe, tu i tamo se pojavi neka malo veća količina, ali to nije redovno, priča nam djevojka koja se danas uspješno liječi u riječkom centru. Na žalost, potvrdila nam je ona, puno je onih koji se ne liječe, što je još jedna od karakteristika spominjanog »otočnog pitanja« u problematici narkomanije. Čak i kada, naime, dođu do riječkog centra, jedinog mjesta u Županiji u kojem se smije propisati terapija metadonom ili subutexom, za mnoge njezine »kolege« po igli tu prestaje priča o liječenju.

Sve se odmah zna

- Ovo je malo mjesto i sve se odmah zna. Kad sam s nalazom iz Centra prvi put otišla k svom liječniku opće prakse, kod kojeg moram podizati tablete metadona, već poslije sat vremena cijelo mjesto znalo je da se drogiram. Takve stvari su mnoge ljude odvratile od liječenja - kaže ova djevojka.

Situacija »malog mista« rađa i cijeli drugi niz bizarnih detalja, pa tako, primjerice, problem navodno predstavlja i podizanje  čistih  igala  iz  ljekarne, gdje, kažu nam naši sugovornici, radi supruga lokalnog policajca i postoje kamere. Iako će se mnogima na prvi pogled učiniti pozitivnom činjenica da se otočki ovisnici ustručavaju kupovati čiste igle za konzumiranje heroina, stručnjaci znaju da je to zapravo velik problem. Ako ne može doći do čiste igle, ovisnik će heroin ubrizgati pod svaku cijenu, a najčešće to onda podrazumijeva korištenje vlastite ili tuđe, već korištene igle. Kako je to ujedno i jedan od najbržih načina širenja zaraznih bolesti, mnogi malološinjski ovisnici, potvrdili su nam to i neki liječnici opće prakse, boluju od hepatitisa C.

- Svašta smo znali raditi da dođemo do čistih igala. Nađeš nekog dečka iz Doma, platiš mu kutiju cigareta, pa ti ode kupit igle. Neke međutim, nije briga. Jedan moj prijatelj stalno koristi istu iglu, trebate vidjeti na što mu poslije toga liče ruke - objasnio nam je jedan pripadnik lokalne heroinske ovisničke scene. A ona je, saznajemo, uglavnom sastavljena od ljudi između dvadesete i četrdesete godine života. Ima na njoj sve više i onih koji su tek završili srednju školu.

- Ne znam toliko za mlađe, ali jedan moj prijatelj ide u srednju školu, i ja često razgovaram s njim o ovom problemu jer ne želim da prođe što i ja. A on mi zna reći da se u srednjoj školi bez problema može nabaviti marihuana te da mnogi njegovi školski kolege povremeno znaju uzeti i koju tabletu ecstasyja - objašnjava nam naša sugovornica.

»Par kila trave i dosta bombona«

Ovo dvoje mladih ljudi koji danas pokušavaju ostaviti ovisnički pakao iza sebe, tvrde nam da se sada žarište problema s Malog Lošinja pomaklo prema Cresu, gdje se puno lakše može nabaviti droga i gdje se još uvijek širi krug ovisničke populacije. Probleme, odnosno veću količinu droge, sa sobom uvijek nosi i turistička sezona, pa se, prema njihovim tvrdnjama, na otoku često pojavi nekoliko manjih dilera iz Rijeke, Zagreba i drugih hrvatskih gradova koji »dođu na dva mjeseca, donesu nekoliko kila trave i dosta "bombona", dobro zarade i odu prije jeseni«.

- Na svakom otoku ima po desetak osoba koje raspolažu s određenon količinom droge, a koje se može svrstati u rang manjih dilera. Svi oni imaju više prijava, većina je već ležala u zatvoru, no kad iz njega izađu, najčešće počinju ponovo. To, međutim, u mjestima poput Malog Lošinja više nije problem kao prije, a na otocima poput Raba, primjerice, više bi zapljena bilo kad bi se povećao i broj policijskih djelatnika - tvrdi Bozo Barbarić, načelnik odjela kriminaliteta droga PU primorsko - goranske. U njegovoj evidenciji tako je ove godine na području Malog Lošinja i Cresa zabilježeno 30 zapljena droge i 39 kaznenih djela zloporabe opojnih droga. Na Rabu je bilo 25 zapljena i 38 kaznenih djela, dok je na Krku, koji je specifičan zbog povezanosti š kopnom, bilo 40 zapljena i čak 80 kaznenih djela.

Dr: Mikuličić: Otocima Centar za liječenje i prevenciju 

Standard je bolji, a sredina je zatvorenija, pa je mogućnost širenja veća, objasnio nam je dr. Dionizije Mikuličić fenomen veće ovisničke populacije u maloj otočkoj sredini. On je jedan od liječnika opće prakse kod kojih dolazi nekolicina malološinjskih ovisnika po svoju redovnu dozu metadona, pa iako među njegovim pacijentima ima i onih koji su se izvukli iz pakla droge, a niti jedan pak nema posljedice tipa hepatitisa, dr. Mikulčić upozorava da se neovisno o tome i na ulici mogu primjetiti počeci ovisničkog ponašanja kod tinejdžera i adolescenata. Njegova kolegica dr. Anamarija Vodanović smatra pak da bi Malom Lošinju i Cresu, kao i ostalim većim otocima dobro došla svojevrsna podružnica Centra za liječenje i prevenciju ovisnosti koja bi rastućoj ovisničkoj populaciji osigurala kvalitetniju skrb.

A iako se o Malom Lošinju najviše priča u kontekstu ovisnosti o opojnim drogama, činjenica da na Pagu i posebice Rabu postoji manji broj zaplijena i registriranih ovisnika, tvrde upućeni, nimalo ne pokazuje pravu sliku stvari. Upravo na Rabu, navodno, postoji popriličan broj ovisnika koji nisu u nikakvom tretmanu. 

Mr. sc. Branko Lakner: Briga o zdravima da ostanu zdravi

Savjetovalište formirano s ciljem spriječavanja zloupotreba droga, odnosno pomoći mladima i njihovim roditeljima, kojeg su vodile dvije psihijatrice iz Rijeke, nije dalo očekivane rezultate, pa je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća iz proračuna skinuto 90 tisuća kuna namjenjenih za rad tog savjetovališta. Gradonačelnik Gari Cappelli kaže kako pretpostavlja da je glavni razlog nedolasku u savjetovalište, stid i strah od stigmatizacije, a sredstva su skinuta na prijedlog Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb. Predsjednik tog Odbora je mr. sc. Branko Lakner koji pojašnjava kako osim bojazni od stigmatizacije postoje vjerojatno i drugi razlozi zbog kojih savjetovalište nije dalo željene rezultate, npr. nedovoljna informiranost o radu savjetovališta i drugo, ali sve u svemu očito je da cilj nije pogođen, mišljenja je mr. Lakner, koji objašnjavajući ulogu lokalne samouprave u sprječavanju zloupotrebe droga navodi:

- Smatram da ne treba iznos u proračunu smanjivati već reorganizirati i usmjeriti temeljem stručno izrađenog plana. Grad treba činiti sve da zdravi ostanu zdravi. Naime, kada je već netko ušao u svijet ovisnosti, postoje institucije, pojedinci i mehanizmi sustava, koji to rješavaju i taj je segment mnogo deftniraniji nego razina prevencije. Moje je mišljenje da lokalna samouprava kroz financiranje i direktno angažiranje stručnjaka treba prvenstveno biti usmjerena na prevenciju i mlade koji nisu ušli u svijet ovisnosti i kojima treba ponuditi sadržaje i znanja koja će pridonijeti da s ovisnostima nikada ni ne počnu. Lokalna samouprava treba se usmjeriti na tu kategoriju kao i pomoći onima koji su u fazi eksperimentiranja, dakle činiti sve, kao što sam rekao, da zdravi ostanu zdravi kaže mr. Lakner.

Povezano:

Prevencija nasilja među mladima
Nema otočnih ovisnika više, već policija radi bolje
Uz Mjesec borbe protiv ovisnosti 2008.
Djeca piju više i češće
Mladi i ovisnosti
Treća obljetnica kluba 'Bonaca'
Alkohol se pije oko škola
Zašto Hrvatska ne može pobijediti drogu
Mali Lošinj crna točka otočne narkomanije
Marihuana je samo prvi korak u ovisnički pakao
Tribina "Adolescenti i ovisnost"

Komentari (3)

Komentira RETO 15-10-2007 20:05,   RETO Jos kada se rock cafe otvorio sam poceo uzimati heroin! to se odjednom razduzilo na godine i tako sam se prebacio isto u rijeku na metadonsku terapiju. nakon godina terapije sam vidio da nisam nista napravio samo da se i dalje drogiram ali sa heptanonima i jos se znalo desiti da to nije dosta pa se po koji put i znalo heroina uzeti da bude bolje ! puno ljudi danas radi gresku da se stavljaju sa heroina na heptanon ali to ne pomaze samo produzi sve to ! nakon dugo vremena uzimanja heptanona i itd. sam vidio da je jos gore. tako da sam odlucio nesto promijeniti ! dosao u kontakt sa RETO CENTROM SPLIT i nakon par telefonskih razgovora otisao tamo. ostao sam u RETU godinu i pol dana i sada sam hvala bogu 3 godine izvan RETA cist ! mislim reci da te terapije ne pomazu,ja samo znam da sam se u RETU skinuo sa kamilicom,setnjama i podrskom momaka koji su tamo ! I danas bi svakom predlozio ko ima te probleme neka nazove RETO CENTAR bolje a ne da se prijavi na neke heptanonske terapije i odrzavanja jer je sve to samo odugovlacenje !!! PS. u tome nema zivota vidim u ekipi iz Losinja koju sam vec nazalost izgubio !!!   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira pero 15-10-2007 22:38,   Reti Svaka ti cast rete, na iskrenosti i na podrsku i savjetu, cestitam ti sretno.   » Prijavite komentar Administratoru   Komentira Zdravka 16-10-2007 00:41,   Crna točka,- bijle kuge Bravo Reto na hrabrosti koji si iskreno izrekao i upoznao nas pojedine needucirane građane u sferi kemija i kemiskjih prozvoda po meni laiku opasnog"Otrova" i djelovanje bijele kuge" na iskrenoj ispovjedi i upućenosti što i kako u tako mračnim trenucima treba učiniti.Iskrene čestitke i zahvalnost za dobronamjerne i ljudske upute u snalaženju mračnog labirinta. Sa zahvalnošću hvala Ti!   » Prijavite komentar Administratoru

Komentirajte članak   Ime   Upišite adresu asd • adacta.org (• = @)    Naslov Dostupni znakovi: 14000 Unesi znakove koje vidiš. Ako su nečitljivi, osvježi da se prikažu novi.